Spolno općenje dijeli se prema:

a) veličini spolovila

b) silini želje ili strasti

c) trajanju snošaja

Vrste općenja

Prema veličini njihova lingama, muškarci se di­jele u tri razreda, naime, u razred zeca, razred bika i razred konja.

I žene, s obzirom na dubinu njihove joni, dijele se na srne, kobile i slonice.

I tako se mogu spariti tri ravnopravne spolne za­jednice između osoba s odgovarajućom veličinom spo­lovila, a ima i šest neravnopravnih sparivanja kad di­menzije međusobno ne odgovaraju, što sve u svemu čini devet mogućih slučajeva, kao što nam pokazuje donja križaljka.

RAVNOPRAVNO	NERAVNOPRAVNO
MUŠKARCI	ŽENE	MUŠKARCI	ŽENE
Zec	Srna	Zec	Kobila
Bik	Kobila	Zec	Slonica
Konj	Slonica	Bik	Srna
		Bik	Slonica
		Konj	Srna
		Konj	Kobila

Kod neravnopravnih sparivanja, kad muško nad­maši žensko u pogledu veličine za samo jedan stupanj, odnosno, kad se muškarac spari sa ženom koja po veličini dolazi odmah ispod njega, onda se takvo spari­vanje naziva visokim sparivanjem, i ono je dvovrsno; kad muško nadmaši žensko za najveću moguću razliku u veličini spolovila, onda se takvo sparivanje naziva najvišim sparivanjem i ono je jednovrsno. Obratno, kad žensko nadmaši muško u pogledu veličine spolovila i kad ta razlika iznosi samo jedan stupanj, onda se takvo sparivanje naziva niskim sparivanjem, i ono je dvovrsno; a kad žensko nadmaši muško za najveću moguću razliku u veličani spolovila, onda se takvo spa­rivanje naziva najnižim sparivanjem, i ono je jedno­vrsno.

Drugim riječima, sparivanje konja i kobile, bika i srne je visoko sparivanje, a sparivanje konja i srne se naziva najvišim. Kad se radi o ženskoj premoći u veličini spolovila, onda slonica i bik, kobila i zec tvore nisko sparivanje, dok se sparivanje slonice i zeca na­ziva najnižim.

Ima dakle devet vrsta sparivanja prema veličini spolovila. Među svim tima ravnopravna spajanja su najbolja, najgora su sparivanja krajnosti, naime najviše i najniže sparivanje, dok su preostali slu­čajevi srednje vrijednosti, a od ovih su visoka spari­vanja bolja od niskih.

Također ima i devet vrsta sparivanja prema silini spolne strasti, naime:

MUŠKARCI     ŽENE                            MUŠKARCI     ŽENE

Nevelika    Nevelika                          Nevelika     Srednje jačine

Srednje jačine   Srednje jačine          Nevelika           Jaka

Jaka                  Jaka                         Srednje jačine    Nevelika

                                                          Srednje jačine    Jaka
                                                          Jaka              Nevelika

                                                          Jaka              Srednje jačine

Čovjekom nevelike strasti naziva se onaj čija je želja u vrijeme spolnog općenja nevelika, čije je sjeme rijetko i koji ne podnosi vrele zagrljaje žene.

Ljudi drugačije naravi od ove zovu se ljudima sred­nje strasti, dok su ljudi jake strasti puni želje za ženom. Isto tako se i žene mogu svrstati u ova tri razreda siline spolne strasti.

Konačno, s obzirom na trajanje snošaja, postoje tri vrste muškaraca i žena, naime, kratkotrajni, umje­reni i dugotrajni, i kao u prethodnim slučajevima, oni također tvore devet mogućih sparivanja.

Međutim, u pogledu posljednje tvrdnje mišljenja se razilaze o ženama, pa ćemo o tome izvijestiti.

Audalika kaže: »Žensko se ne izdovoljava kao mu­ško. Muškarci jednostavno utaže svoju žudnju, dok ženama svijest o želji pruža stanovitu vrstu ugode i zadovoljstva, ali njima je nemoguće reći kakvu vrstu ugo­de osjećaju. Da je tome tako pokazuje i činjenica što muškarci prestaju sa snošajem poslije izbacivanja sje­mena, dok u žena nije tako.«

Nasuprot tom mišljenju ističe se prigovor da žene to više vole muškarce što su ovi u snošaju dugotrajniji i da su to nezadovoljnije što su kratkotrajni]i. To nam ukazuje na to da i žene doživljuju završno sladostrašće, kao što neki kažu.

Ali ni to mnijenje nije valjano, jer ako ženi treba dugo vremena da zadovolji želju i ako ona tokom tog vremena uživa, onda je posve prirodno što želi da se općenje nastavi. Evo što se o tome kaže u stihovima.

»Kad se spari s muškarcem, žena zadovoljava svoju požudu, žudnju i strast; ženskim se zadovoljstvom naziva užitak koji ona crpi iz svijesti o tom spari­vanju.«

Sljedbenici Babhravje, međutim, kažu da žensko sjeme stalno istječe, od početka snošaja do kraja, i da tako i treba biti, jer ako nema u njih sjemena neće biti ni začeća.

I ovome ima prigovor. U početku snošaja strast žene je srednje jačine i stoga ona teško podnosi silo­vite ubode svog ljubavnika, ali malo pomalo njezina se želja razgorijeva sve dok žena ne zaboravi na svoje tijelo i naposljetku poželi prekinuti daljnji snošaj.

Taj je prigovor neosnovan, jer čak i kod običnih stvari koje se obrću s velikom silom, kao na primjer lončarovo kolo ili čigra, nalazimo da je kretanje u po­četku sporo i da postepeno postaje sve brže. Na isti način i ženska strast postepeno raste, a kad joj dođe želja da prekine snošaj, to znači da je isteklo cijelo sjeme. O tome se u stihovima kaže:

»Muško sjeme pada pretkraj snošaja, dok žensko sjeme pada neprekidno, a kad sjeme kod oboje cijelo padne, tada oni požele prekinuti snošaj.«

I na kraju evo mišljenja Vatsjajane koji kaže da sjeme žene pada na isti način na koji i muško sjeme.

Neki će sada upitati: Ako su muškarci i žene bića iste vrste i ako im je do istih stvari, čemu onda ti različni načini na koji oni ostvaruju svoja htijenja?

Vatsjajana kaže da je tome tako, jer se u muškaraca i žena razlikuju načini ostvarenja želje i svijest o užitku.

Razliku u odvijanju snošaja po kojoj su muškarci činitelji a žene osobe s kojima se nešto čini, dugujemo različitoj prirodi muškoj i ženskoj, inače bi činitelj ponekad bio onaj s kojim se čini, i obrnuto. A iz te razlike u načinu odvijanja snošaja proističe i razlika u svijesti o užitku, jer kad muškarac pomisli: »Obležao sam ovu ženu«, žena će pomisliti: »Obležao me ovaj čovjek.«

Pošto su načini odvijanja snošaja različni u muš­karca i žene, ne bismo li mogli reći da postoji i razlika u užitku koji oboje ćute a koji je posljedica tih načina?

Takav zaključak je bestemeljan, jer razlika u od­vijanju snošaja kod činitelja i kod osobe s kojom se čini ima svoj razlog (u prirodi muškarca i žene); ali nema razloga za bilo kakvu razliku užitka, jer ga oboje prirodno crpe iz snošaja koji obavljaju.

Mnogi će možda na to kazati da se isti cilj ili za­datak ostvaruje onda kad se različne osobe udruže u istom poslu; dok naprotiv, u slučaju muškarca i žene nalazimo da oboje, udruženi, ostvaruju svoj cilj svako za se, i tu je, kažu, proturječje. Ali pogrešno je tako rasuđivati, jer nalazimo da se dvije (različne) stvari događaju istovremeno, primjerice, kad prilikom borbe ovnova oba ovna primaju udarac po glavi najednom. Primjer nam je i hrvanje, ili kad se sudare dvije dr­vene jabuke. Kažemo li da su predmeti u ovim sluča­jevima od iste tvari, onda možemo reći da je u slu čaju muškarca i žene priroda dvije osobe ista. I kako razlika u odvijanju njihova snošaja izvire iz njihova međusobna dogovora, odatle slijedi da muškarci i žene doživljavaju istu vrstu užitka.

Evo' što se o tome kaže u stihovima:

»Pošto su muško i žensko od iste tvari, to osje­ćaju istu vrstu užitka; neka zato muškarac oženi takvu ženu koja će ga zavazda voljeti.«

Kad smo tako dokazali da je užitak muškarca i žene od iste vrste, zaključimo dalje da postoji devet vrsta snošaja u pogledu trajanja, jednako kao i u pogledu siline strasti.

I pošto eto imamo devet vrsta spolne zajednice u pogledu veličine spolovila, siline strasti i vremena tra­janja, to ćemo preslažući ih, dobiti bezbrojne mogućnosti snošaja. Neka se zato muškarci koriste onim načinom koji se po njihovu mišljenju pokazuje naj­prikladniji za pojedini slučaj.

Prilikom prvog snošaja strast muškarca je žestoka i njegovo je vrijeme kratko, ali za narednih snošaja istoga dana događa se obratno. Međutim, sa ženama je upravo suprotno, jer prilikom prvog snošaja nje­zina je strast mlaka i vrijeme dugačko, ali u potonjim prilikama istoga dana njezina se strast razbuktava a vrijeme skraćuje, sve dok se ne zadovolji.

Nastavlja se...