Znalci ljudske prirode kažu da postoje četiri vrste ljubavi, i to:

 

1. Ljubav rođena iz navike

2. Ljubav rođena iz mašte

3. Ljubav rođena iz vjere

4. Ljubav rođena iz promatranja vanjskih pred­meta.

 

1.     Ljubav nastala na osnovu neprekidnog izvođe­nja nekog čina zove se ljubav rođena iz prakse i navade, a takva je primjerice ljubav rođena iz stalnih snošaja, ljubav za lov, ljubav za piće, ljubav za kocku, itd.

2.    Ljubav koju doživimo za stvari na koje nismo navikli i koja potpuno proizlazi iz naših zamišljaja zove se ljubav rođena iz mašte, kakva je primjerice ona ljubav koju neki muškarci, žene i muželožnici ćute za auparištaku ili snošaj s ustima, kao i ljubav koju osjećaju prema zagrljajima, poljupcima, itd.

3.    Ljubav koja je uzajamna i koja se pokazala istinskom ljubavlju, kada dvoje zaljubljenih gledaju jedno na drugo kao na sama sebe, takvu ljubav učeni ljudi nazivaju ljubavlju rođenom iz vjere.

4.    Ljubav rođena na osnovu promatranja vanj­skih predmeta svima je jasna i poznata, jer uži­tak koji ona pruža veći je od užitka koji pru­žaju druge vrste ljubavi, budući da je to užitak koji postoji samo zbog sebe.

 

Ono što smo u ovoj glavi iznijeli o spolnom spa­janju dovoljno je učenim glavama; ali na pouku nez­nalicama sada ćemo to isto obraditi nadugačko i sa svim pojedinostima.

 

GLAVA DRUGA

 

O zagrljaju

 

Onaj dio Kame šastre koji govori o spolnoj zajed­nici zove se još i Čatuššasthi, ili Šezdeset i četiri. Neki staroste kažu da to ime dolazi odatle što taj dio sa­drži šezdeset i četiri poglavlja. Drugi su mišljenja da pisac toga dijela, Pančala, imađaše imenjaka koji je pojao Rigvedu, i to onaj dio koji se zove Dašatapa a sastoji se od šezdeset i četiri stiha, te je tako naslov »Šezdeset i četiri« dan tom dijelu Kame šastre, u čast Rigvede.

 

Opet, pristalice Babhravje tvrde da taj dio obrađuje osam predmeta, naime, zagrljaj, cjelivanje, grebanje s noktima, ujedanje, lijeganje, glasanje raznim glasovima, preuzimanje uloge muškarca i snošaj s ustima ili auparištaku. Svaki od tih predmeta je od osam vrsta, a osam puta osam čini šezdeset i četiri, odakle i naslov šezdeset i četiri.

 

Ali Vatsjajana misli da je naziv sasvim slučajan, jer taj dio obrađuje i druge predmete, kao što su udaranje, plač, radnje koje obavlja muškarac za vrijeme snošaja i druge stvari. Kao što za određeno drvo kažemo da je »saptaparna« ili sedmolisno, mada ono nema samo sedam listova, ili kao što za žrtvenu ponudu riže kažemo da je »pančavarna« ili petobojna, mada nije u pet boja.

 

Bilo kako bilo, sad ćemo se pozabaviti dijelom Šezdeset i četiri i obradit ćemo zagrljaj, prvi predmet razmatranja.

 

Zagrljaj je znak uzajamne ljubavi muškarca i žene kad se to dvoje nađe, a dijeli se na četiri vrste:

 

1. Dodirni zagrljaj

2. Probodni zagrljaj

3. Zagrljaj trljanja

4. Pritisni zagrljaj

 

U svakom od ovih slučajeva radnju označava sa­ma riječ.

1. Kad muškarac pod ovom ili onom izlikom pođe pred ženom ili pak naporedo s njom i dodirne njezino tijelo vlastitim, to se zove »dodirni zagrljaj«.
2. Kad žena na nekom osamljenom mjestu naleti i nabode se na muškarca grudima kao da želi nešto dohvatiti iz njegove ruke i kad je on, bilo da stoji ili sjedi, zauzvrat privine k sebi, to se zove »probodni zagrljaj«.

 

Dva opisana zagrljaja događaju se samo među oso­bama koje se još nisu jedna drugoj očitovale.

 

1. Kad dvoje ljubavnika polako kroče zajedno, bilo na javnom mjestu, u mraku ili na osami, i pri tom se trljaju jedno o drugo, to se zove »zagrljaj  trljanja«.
2. Kad u jednoj od gore navedenih prilika jedno od njih snažno pritijesni tijelo drugoga o zid ili stup, to se zove »pritisni zagrljaj«.

 

Ova dva zagrljaja priliče onima koji poznaju na­mjere jedno drugoga.

 

U času sastanka ljubavnici mogu izvesti jedan od ova četiri zagrljaja:

 

1. Džataveštitaku ili oplitanje povijuše

2. Vrikšadhirudhaku ili penjanje na drvo

3. Tila-tandulaku  ili smjesu sezamova  sjemena i riže

4. Kširaniraku ili zagrljaj mlijeka i vode.

 

1. Kad žena, pripijajući se uz muškarca kao vriježa uz drvo, savije, željna, poljubaca, njegovu glavu k sebi i lagano progukne riječ »sat, sat« i uz to ga zagrli i zaljubljeno gleda, takav se zagrljaj naziva »zagrljajem što je kao oplitanje povijuše«.
2. Kad žena položi jednu svoju nogu na stopalo svog dragana a drugu na njegovo bedro, kad ga jednom rukom obgrli oko leđa, a drugu mu stavi na rame i kao da želi da se popne na nj da bi dobila poljubac, to se zove »zagrljaj penjanja na drvo«.

 

Ova dva zagrljaja izvode se dok ljubavnik stoji.

 

1. Kad ljubavnici leže u postelji, grle se i pripijaju jedno uz drugo tako tijesno da se butine prepletu s butinama a ruke s rukama, to se zove »zagrljaj koji je kao mješavina sezamova sje­mena s rižom«.
2. Kad su muškarac i žena obuzeti velikom lju­bavlju i kad grleći se ne ćute nikakve boli ni pozljede i kao da žele prodrijeti jedno u drugo, bilo da žena sjedi na čovjekovu krilu, bilo da stoji pred njim ili leži u postelji, to se zove »zagrljaj koji je kao mješavina mlijeka i vode«.

 

Ova dva zagrljaja izvode se u vrijeme spolnog sjedinjenja.

 

Naveli smo eto osam vrsta zagrljaja koje spominje Babhravja.

 

Suvarnanbha uz to dodaje i četiri načina kako da se zagrle pojedini dijelovi tijela, naime:

 

bedra

džaghana

grudi

čelo.

 

1. Kad jedno od ljubavnika žestoko ukliješti jedno ili oba bedra drugoga među svoja vlastita, to se zove »zagrljaj bedara«.
2. Kad muškarac nalegne povrh džaghane (sred­njeg dijela ženina tijela), kad se popne na nju da je grebe noktom ili prstom, da je ujeda, udara ili ljubi, a ženina je kosa raspuštena i prosuta, to se zove »zagrljaj džaghane«.
3. Kad muškarac utisne svoju grud između žen­skih dojki i počne ih gnječiti, to se zove »za­grljaj grudi«.
4. Kad jedno od ljubavnika pritisne usta, oči i čelo drugoga svojim vlastitima, to se »zove zagrljaj čela«.

 

Neki u zagrljaje ubrajaju čak sapunanje, jer se prilikom te radnje tijela dodiruju. Ali Vatsjajana misli da se sapunjanje izvodi u drugo vrijeme i zbog drugog razloga pa je prema tome drugačijeg značenja i ne može se računati u zagrljaje.

 

Evo što o tome kažu stihovi:

 

»Zagrljaj je takva tema da se u ljudi koji ga istra­žuju, o njemu slušaju ili govore, rađa žudnja. I oni zagrljaji o kojima nema spomena u Kami šastri neka se izvode u vrijeme snošaja, ako ikoliko mogu pove­ćati ljubav ili nasladu. Pravila Šastre neka se primje­njuju dotle dok je strast ljudi srednje jakosti, ali kad se kotač ljubavi jednom zavrti, onda više nema ni Šastre ni ikakvog reda ni pravila.«

nastavlja se...