Muškarca neka najprije predstave ženi i on neka se potom povede s njom u razgovor. Neka joj natukne i nagovijesti svoju ljubav, pa ako iz njezina držanja razabere da su joj te natuknice mile, neka se tada bez predomišljanja lati posla da je osvoji.

Žena koja muškarcu prilikom prvog susreta pokaže znakove ljubavi može se veoma lako osvojiti. I pohotnica, kad je muš­karac oslovi ljubavnim riječima, odgovorit će otvoreno i uzvratiti milo milim, spremna da istoga časa pripad­ne čovjeku.

Evo pravila koje vrijedi za sve žene, bile one mudre, priproste ili lukave: koje god otvoreno iskazuju ljubav mogu se zadobiti bez muke.

O poslovanju posrednice

Ako žena znacima i kretnjama tijela pokaže ljubav prema čovjeku pa ako je poslije toga čovjek ne imadne prilike vidjeti ili ako je to žena koju je sreo prvi put, neka nađe posrednicu koja će je pronaći.

A posrednica, pošto se dodvori ženi laskama i stekne njezino povjerenje postupcima koji su joj po volji, neka joj u vješto vođenu razgovoru pokuša omrznuti muža, i još neka popriča s njom o napicima za dobivanje djece, neka razveže o zgodama i nezgodama dru­gih ljudi, neka joj nadrobi o svakojakim stvarima, neka joj priča pričice o drugim ženama i još neka hvali i veliča ljepotu, mudrost, velikodušnost i dobru ćud svoje sugovornice govoreći: »Zaista je šteta da ti, koja si u svakom pogledu tako odlična žena, pripadaš takvom čovjeku. Lijepa gospo, ta on nije vrijedan ni da te poslužuje.«

Posrednica neka dalje otpovme o mlakoj strasti njezina muža, o njegovoj ljubomori, grubosti i nezahvalnosti, o tome kako on ne umije uživati, kako je tupav, škrt i tome slično. Neka naro­čito gusla o onim manama muža koje su očito i ženi najviše odbojne. Ako je ta žena Mrigi (srna) a njezin suprug zec, onda u tom pogledu ne može biti neslaganja, ali ako se radi o ženi kobili ili slonici i o čovjeku-zecu, onda neka posrednica naglasi i taj nedostatak.

Gonikaputra misli da posrednicu treba slati samo u onom slučaju kad žena već otprije poznaje i vjeruje posrednici, u slučaju prvog preljuba i onda ako je iskazala svoju ljubav samo potajno.

Ali vratimo se našem predmetu. Posrednica neka napriča ženi o posluhu i ljubavi njenog snubitelja, a ako vidi da ženino povjerenje i zagrijanost rastu, neka joj ovako progovori: »Poslušaj, o lijepa gospo, taj čovjek, koljenović iz dobre kuće, vidio te i zaludila ga tvoja krasota. Jadni mladac, tako nježan po prirodi, još se nigda nije tako za ženom kinjio, i sva je prilika da će podleći toj boljci i da će ga shrvati žalost i smrt.«

Ako žena to sluša i milo joj je, onda neka posrednica idućeg dana opet započne o čovjeku pošto uvreba na ženinu licu, u očima joj i u razgovoru znakove dobra raspoloženja; neka spomene bajku o Ahalji i Indri, Šakuntali i Dušjanti i ostale priče koje pristaju u takvoj zgodi. I neka joj opiše snagu toga čovjeka, njegovu darovitost i vještinu u šezdeset i četiri na­čina uživanja koja spominje Babhravja, neka hvali i prehvaljuje njegovu ljepotu i neka zapodjene razgo­vor o njegovoj vezi s nekom hvalevrijednom ženom, bez obzira je li ovo posljednje istina ili izmišljotina.

I neka posrednica dobro motri na ponašanje žene koje će, ako je povoljno, izgledati ovako:

Žena će je pozdraviti sijajući se od smiješka, sje­sti će tijesno uz nju i upitati je: »Gdje li si bila? Što li si radila? Gdje si objedovala? Gdje si spavala? Gdje li si sijelila?«

Žena će se k tome nalaziti s posredni­com na osamljenim mjestima, tako će se s njom pročavrljati, prezrivo zijevati, duboko uzdisati, darivat će je darovima, spomenuti se nje prilikom svetkovina i drugih blagdanskih zgoda, otpuštat će je sa željom da se opet sastanu i još će joj vragolasto reći: »Oh zlatousta ženo, zašto mi govoriš tako ružne riječi?« I raspravljat će o grijehu njena združivanja s tim čo­vjekom, a ako se već s njim sastajala i razgovarala onda neće o tome prva progovoriti već će udesiti da je posrednca sama o tome upita i naposljetku će se podsmjehnuti čovjekovoj želji za njom ali ga nikako neće prekoriti.

Time smo završili o vladanju žene i posrednice.

 

nastavlja se...