GLAVA DEVETA

O auparištaki ili o snošaju s ustima

Ima dvije vrste muželožnika, oni koji se odijevaju i vladaju kao muškarci i oni koji se odijevaju i vladaju kao žene. Muželožnici odjeveni kao žene opo­našaju i ženski govor, kretnje, nježnost, plahost, prostodušnost, mekoću i stidljivost. Ono što se radi sa džaghanom ili središnjim dijelom ženskog tijela radi se u usta takvih muželožnika, i to se zove auparištaka. Oni, muželožnici, izvlače iz takvih odnosa užitak i za­rađuju njima svoj kruh, vode dakle milosnički život. Toliko o rnuželožnicima koji se vladaju kao žene.

Oni muželožnici što se vladaju i nose kao muš­karci, kriju svoje želje, a ako već ne mogu da ih dru­gačije ispune, zaposle se kao poslužitelji u kupaoni­cama. Pod izlikom da ga trlja i sapuna, takav muželožnik grli, privlači k sebi bedra čovjeka koga pere, do­tičući sastavke njegovih bedara, njegovu džaghanu i struk. Pa ako tada vidi da se čovjekov lingam uspra­vio, neka ga poklopi rukom i počne zadirkivati zbog toga. Ako poslije toga čovjeku bude jasno kakva je namjera poslužitelja, i ako mu ne kaže da nastavi kako je započeo, neka to muželožnik učini sam od sebe. Ako mu međutim čovjek naredi da nastavi, neka se muželožnik najprije kao uzjoguni, malo pokoška s čo­vjekom i tek na kraju i kao od muke pristane.

A evo što mu je tada činiti:

1. Takozvani snošaj

2. Ujedanje strana

3. Pritisak izvana

4. Unutrašnje  pritiskivanje

5. Cjelivanje

6. Trljanje

7. Sisanje mango ploda

8. Gutanje

Pri kraju svake od ovih radnji neka muželožnik kaže da bi želio prekinuta snošaj, ali čovjek će poslije svake radnje podsticati muželožnika da otpočne sa slijedećom, a kad i ta bude završena, da otpočne na­rednu, itd.

1. Kada, držeći čovjekov lingam rukom i stavivši ga među usne, muželožnik počne pomicati gore-dolje ustima,  to se zove  »takozvani snošaj«.

2. Kada pokrije vrh lingama prstima skupljenim u oblik pupoljka cvijeta ili biljke i upije se us­nama i zubima u lingam sa strane, to se zove »ujedanje strana«.

3. Kada, na čovjekov podsticaj da nastavi sa sno­šajem, muželožnik pritisne vrh lingama zatvo­renim ustima i počne ga cjelovima utiskivati prema unutra, to se zove »pritisak izvana«.

4. Kada, na čovjekovu želju da nastavi sa snoša­jem, muželožnik gurne lingam dublje u usta, zatiješti ga usnama i tada ga izvlači iz usta, to se zove »unutrašnje pritiskivanje«.

5. Kad muželožnik drži lingam rukom i posvuda ga ljubi kao da ljubi donju usnu, to se zove »cjelivanje«.

6. Kada, izljubivši čovjekov lingam muželožnik počne da ga posvuda dodiruje jezikom i liska po vrhu, to se zove »trljanje«.

7. Kada muželožnik ugura pola lingama u usta i sa žestinom ga ljubi i siše, to se zove »sisanje mango ploda«.

8. I konačno, kada sa čovjekovim dopuštanjem stavi cijeli lingam u usta i pritišće ga sve do korijena kao da ga kani progutati sve dok ne brizne čovjekovo sjeme, to se zove »gutanje.

Za vrijeme takvog snošaja može doći do udaraca, grebanja i ostalog.

Auparištaku također vrše i rđave i razbludne žene, družbenice i dvorilje, tj., one koje su neudate a zara­đuju svoj kruh kupajući druge.

Ačarije pak drže da je auparištaka pseći čin a ne čovječji, jer je to djelo nisko i prljavo i protivno za­povijedima svetih spisa, a osim toga čovjeku je na štetu ako stavlja svoj lingam u usta rnuželožnika i že­na. Vatsjajana opet misli da se zapovijedi svetih spisa ne odnose na ljude koji opće s milosnicama, a zakon zabranjuje djelo auparištake samo ako se radi o udatim ženama. A što se tiče možebitne ozljede muškar­čeva lingama, ta se može lako zaliječiti.

Ljudi iz istočne Indije ne saobraćaju sa ženama koje vrše auparištaku.

Ljuidi Ahičhatre utječu se takvim ženama, mada ne izvode s njima auparištaku.

Ljudi iz Sakete rado obavljaju s takvim ženama svaku vrstu snošaja i s ustima, dok ljudi iz Nagare to ne običavaju, ali zato vrše sve druge radnje.

Ljudi iz kraja Šurasene na južnoj obali Džamne ne libe se ničega, i uz to govore da su žene po prirodi nečiste i da nitko ne može biti siguran u njihov karak­ter, njihovu krepost, njihovo vladanje, njihove postup­ke, njihovu postojanost i njihove riječi.

Međutim, to nije razlog da ih se okanimo, kažu oni, jer one su i čiste, jednako kao što je i kravlje vime čisto u času muženja, mada Indijci smatraju da su kravlja i teleća gubica nečiste, barem tako tvrdi vjerski zakon. I opet, pas je čist kad zaskače divljač u lovu, iako se inače smatra nečistim, a hrana koju je drugom prilikom dotaknuo, onečišćenom. Ptica je čista kad navali da zoblje neki plod a on se otkine i padne na zemlju, iako se drži da su nečiste sve one stvari kojima se hrane vrane i druge ptice. A usta žena čista su u vrijeme spolnog spajanja, čovjek ih može poljubiti i vršiti u njih sno­šaj. K tome, Vatsjajana kaže da ljudi treba da rade u ljubavi ono što je u skladu s običajima njihova kra­ja i sa njihovim vlastitim nagnućima.

Evo što se o tome kaže u stihovima:

»Sluge nekih ljudi vrše auparištaku sa svojim go­spodarima. Od toga se ne ustežu ni neki građani koji prisno druguju. Žene u haremima, kad se užele lju­bavi, vrše auparištaku jedna drugoj na joni, a neki muškarci čine isto sa ženama. Onako kako se cjelivaju usta, tako se cjeliva i joni. Kada muškarac i žena legnu tako da glava jednoga dođe gdje su drugome noge, i počnu takav snošaj, to se zove »snošaj vrane.«

Eto, zbog takvih stvari milosnice napuštaju ljude nadarene lijepim osobinama, ljude velikodušne i razbo­rite, da bi se predale svakojakoj niskoj čeljadi, pri­mjerice robovima i goničima slonova. Auparištaku ili snošaj s ustima nikad ne bi smio obavljati učeni bramin, ili visoki činovnik u kraljevoj službi, ili čovjek uglednik, jer iako takvo djelo šastre dopuštaju, ipak ono nije dovoljno opravdano, osim u nekim naročitim slučajevima.

Tako na primjer djela o liječništvu spo­minju ukus, jačinu i probavljivost psećeg mesa, što opet ne znači da bi mudri trebali jesti pseće meso. Slično tome, postoji čas i mjesto kad se auparištaka može vršiti, čovjek neka stoga povede računa o tome dolikuje li njemu takvo djelo i je li mu ugodno, a tada neka ga vrši ili ne vrši, već kako naiđe prilika.

Na koncu konca, odakle da saznamo razloge i djelo čovje­ka, kad je čovjekova ćud nestalna i kad on takva djela obavlja potajno i kriomice.

 

NASTAVLJA SE ...