Petnaest stoljeća prije Freuda indijski autori su nacrtali i ispisali mapu ženina tijela, njegove tajanstvene erogene zone; opisivali su nekoliko osnovnih tipova ženskog temperamenta sa svim njihovim anatomskim i fiziološkim karakteristikama; utvrdili su naposljetku suptilni ciklus ženina raspoloženja u toku mjeseca, putovanje senzibilnosti po koži njezina tijela u vezi s rastom i padom mjeseca — nešto poput plime i oseke seksualnog nagona. Vatsjajana se javlja u vrijeme kad je nauka o erotici već dosegla visok stupanj, a literatura o njoj bila obilata. Stanoviti Audalika koga i Vatsjajana spominje kao prethodnika u struci, spominje se već i u »Mahabharati« kao mudrac i učitelj.

Uzmemo li da je bio suvremenik junaka spjeva, onda je živio već oko 800. godine prije Krista. Ali nauka o kami potječe iz još veće starine. Istaknuti moderni indijski sanskrtist i prevodilac »Kame sutre« i ostalih klasičnih rasprava o kami, S.C. Upadhjaja, pronalazi početke škole o kami već u vedskom periodu, dakle u drugom tisućljeću prije Krista.

Kad se rodio i umro Vatsjajana, gdje je živio i kad je napisao svoju sutru, to ne znamo. U Indiji je uopće teško bilo što lokalizirati u vremenu, zbog one tipične indijske nebrige za nadnevke i kroničenja. Međutim, po nekim podacima iz samoga Vatsjajanina teksta a i po podacima iz tekstova njegovih komentatora i kasnijih pisaca moglo se zaključiti barem toliko da nije živio prije prvog niti poslije četvrtog vijeka poslije Krista. Vatsjajana je sabrao sva dotadašnja znanja i mišljenja o kami i sažeo ih u relativno neveliku sutru, koja je bila dovoljno jasna i kratka da postane priručnik milijuna i milijuna ljudi iz pokoljenja u pokoljenje, tokom punih petnaset stoljeća.

0 Vatsjajaninu se životu ne zna ništa nego onoliko koliko i sam kaže na kraju svoga djela: da je živio životom bogoslova, vjerojatno u jednome od učilišta svoga vremena, valjda u Benaresu. Vatsjajana mu je bilo prezime, mada ni to nije sigurno, jer je omiljela praksa indijskih pisaca da uzimaju pseudonime ili pak imena već poznatih i proslavljenih pisaca. Komentator Jasodhara kome najviše zahvaljujemo razjašnjenja nekih mutnih mjesta iz Vatsjajanina rukopisa tvrdi da mu je krsno ime bilo Malanaga.

»Kama sutra« broji 1250 stihova (šloka), trideset i šest glava i šezdeset i četiri paragrafa (prema nekima sedamdeset i četiri), a tematski je razdijeljena u sedam dijelova. (Šloke su metrički aforizmi, za razliku od zaključnih stihova svakoga poglavlja koji su napisani u rimama).

Vatsjajana se u svom djelu često poziva na mišljenje »pisaca od starine« (ili ačarija*), a poimence spominje Gonikaputru, Nandikešvaru, Babhravju, Dataku, Gonardiju, Ghotamukhu, Čarajanu, Suvarnanabhu i ostale. Njihova su se djela nažalost izgubila. (Nedavno su otkriveni fragmenti rukopisa Datakine knjige o bludnicama). Svi nabrojeni pisci živjeli su i pisali prije Vatsjajane. Međutim, njih ne spominje samo Vatsjajana, već i drugi autori, iz drugih oblasti. Primjerice, neke od njih spominje Kautilja, pisac »Arthašastre«, prvog u povijesti poznatog udžbenika o umjetnosti vladanja.

Pisci koji se pozivaju na Vatsjajanu, dakle pisci koji su se javili poslije Vatsjajane, jesu Kokoka, Damodara, Djotiriša, Gunakara, Djajadeva, Bhanudata, itd. Osim toga, na svakoga od njih otpada po nekoliko komentatora (komentari bijahu omiljeni oblik stvaralačkog pisanja u indijskoj nauci i filozofiji). A mnoga djela o erotici još uvijek leže u rukopisima, neprevedena sa sanskrta.

Godine 1883. »Kama sutra« je prvi put prevedena na europski jezik. Prevedoše je dva hrabra Engleza, Barton i Arbatnot, obojica sanskrtolozi, a radili su u zajednici s indijskim panditima. Naravno, »Kama sutra«, je izazvala pravu oluju ćudorednog zgražanja u viktorijanskoj Engleskoj. Otada je stekla slavu kao prvorazredna pornografija, a ta slava bije je još i danas

»Kama sutra« postala je predmet morbidne znatiželje, nesporazuma i iživljavanja ćudorednika od zanata; a sred sve huke i povike nicala su gusarska izdanja, kralo se, dodavalo i preuređivalo, govorilo se šapatom i nudilo kupcima ispod tezge kao produkt naročite istočnjačke perverzije.

Međutim, »Kama sutra« nije nikakva pornografija. Na Orijentu nema pornografije; ima je samo na Zapadu, u klimi gdje je seks tabu i gdje se sve do »Uvoda u psihoanalizu« svako govorenje i pisanje o seksualnom problemu smatralo neukusnom pornografijom. Naša vlastita neiživIjenost u erotici stvorila je od »Kama sutre« sablazan; naša vlastita zaostalost na području erotologije stavila je tu zanimljivu raspravu na indeks, a starostu Vatsjajanu, benareskog bogoslova, osudila kao pervertita.

»Kama sutra« nije nikakva golicava povijest o susretima između muškaraca i žena; ona je suhoparan katalog ponekad pedantan do smiješnosti. »Kama sutra« je knjiga o ponašanju među spolovima u svim mogućim prilikama. Uvriježila se predrasuda da je »Kama sutra« knjiga isključivo o erotskoj tehnici; kolika je to zabluda može se vidjeti po tome što se erotska tehnika obrađuje u svega jednom jedinom dijelu knjige — a rekosmo da ima sedam dijelova. »Kama sutra« daleko više govori o tehnici saobraćaja između muškaraca i žena u društvu, nego o tehnici spolnoga čina.

Rekla bih još nešto o porijeklu i značenju riječi »kama«. Kama je prvi Pokret koji se javio u Jednome i Prvotnome. Taj pokret je bio želja, ljubav, spajanje nepostojećih i postojećih stvari. Iz tog pokreta rodila su se sva bića, stvorovi svih sfera. Tako se prvi put spominje kama u indijskoj literaturi a taj spomen je star koliko i sama ta literatura jer potječe iz najstarijeg sloja Rig-vede* iz glasovite i veličanstvene »Himne o stvaranju«.

A u Atharvi-vedi nalazimo kamu već uveliko opisanu kao čaroliju čula koja se može podstaći ili izazvati nekim magičnim pomagalima. U mitologiji, kama je ime koje je zapalo boga ljubavi, mladića s lukom i strijelama koji je od svog subrata Kupidona za nijansu suptilniji jer je bestjelesan. U stručnoj pak literaturi kama je definirana veoma precizno. Evo što o njoj kaže sam Vatsjajana: »Kama znači uživanje u onim stvarima koje se mile našim petorima čulima, naime, sluhu, opipu, vidu, ukusu i njuhu, kad ih u tome prate duh i duša. U stvari, kama je onaj naročiti užitak koji doživljavamo kad dodirujemo predmet naših želja.«

Nastavlja se...

*ačarija – učitelj, znalac, duhovni vođa