KAKO ŽIVIMO DANAS PRIJE USPONA

U 5. DIMENZIJU

Čovječanstvo danas živi u svijesti međusobne odijeljenosti od svemira i od Boga. Ova je odijeljenost proizvela mnoge pojedine individue, koje se međusobno bore, također iako zajedno rade u istom poduzeću. Svijest međusobne pripadnosti i jedinstva je mrtva. U stvari svatko se bori za svoju vlastitu prednost u formi moći i novca.

Promatrajmo život jednog čovjeka u našem današnjem društvu: Još od njegovog rođenja posvuda na ovoj zemlji otac se nada da će se roditi sin, jer se želi nasljednika za obitelj ili čuvara loze, koji treba održati krvnu liniju. U mnogim zajednicama dječaci se više cijene od djevojaka. Zašto je tako ne može se ustanoviti objektivnim promatranjem. Tako novi zemaljski građanin dozrijeva u utrobi svoje majke i vlada jako veliko raspoloženje na njegovo očekivanje, bez njegovog znanja.

Briga roditelja, da dijete bude zdravo i s time povezani strahovi, već u majčinoj utrobi, prenose se na dijete. Što si dijete mora misliti, ako je već sada preplavljeno s mnogo straha ?

Možda dijete ne želi uopće doći zdravo na svijet, jer možda želi steći iskustva i s ograničenim sposobnostima doživjeti ovaj svijet i time obogatiti različitost svojih iskustava. Također ako dijete i nije toga svjesno, ono je prije početka svog puta u ovaj svijet samo odabralo, što sve želi iskusiti u ovom životu i roditelji na to imaju vrlo malen utjecaj.

No, došao je dan rođenja – novi je građanin ugledao svjetlo svijeta. Tek što je rođen novodošljak doživljava intenzivno iskušenje, da li on odgovara optičkim očekivanjima roditelja, rođaka i prijatelja – on biva vrednovan i prosuđivan. Prvo je vrijeme obilježeno mnogim spavanjem i intenzivnim odnosom prema majčinim grudima.

Kasnije se radi o tome, da dijete nešto uči i stiče sve više samostalnosti. Roditelji provjeravaju vrlo točno stupanj razvoja svog djeteta i proučavaju u kojoj dobi dijete mora moći samostalno sjediti, stajati ili hodati – i tako već počinje prosuđivanje i procjenjivanje djetetovih sposobnosti. Ubrzo se radi o prvim iskustvima pri učenju izvan obitelji. U dječjem vrtiću uspoređuju se njegove sposobnosti sa sposobnostima druge djece i roditelji potiču dijete, da svlada prve zadatke, koje treba za kasniju školu, i što je moguće prije, da bi bio ispred druge djece.

Dobro došao u svijet procjenjivanja i prosuđivanja !

Potom se testira, da li je dijete zrelo za školu, i opet biva procjenjivano i uspoređivano. Briga je roditelja velika, jer bi bila sramota, kad bi njihovo dijete zaostajalo za drugima. U školi se uspjeh ocjenjuje – dva puta godišnje dobiva pismeno svjedočanstvo, koje detaljno dokumentira njegove uspjehe. I uskoro biva pritisak roditelja i učitelja na dijete tako velik, da nastaju prvi zdravstveni problemi – pritisak za uspjehom pokazuje već u ranoj dobi svoje prve učinke.

Odlučujuća prosudba uspjeha biva pri koncu osnovne škole, kad se odlučuje koju će višu školu dijete nastaviti – tad su potrebne najbolje ocjene, jer dijete mora u svakom slučaju poći u gimnaziju, jer za svoj daljnji životni put neophodno treba što bolju izobrazbu, kako bi djetetu, u daljnjem razvoju, bilo bolje i lakše nego roditeljima. Za takvo školovanje potrebno je nešto doprinijeti i pritisak se nastavlja dalje.

 Dobro došao u društvo uspjeha!

Godinu za godinom raste očekivanje i polako, ali sigurno već u ranoj mladenačkoj dobi treba imati pred očima buduću karijeru u zvanju i na dijete se vrši daljnji pritisak, kako bi neophodno završio maturu, jer bez mature danas nisi ništa ! Bez mature ne može se studirati, a bez studija nema šanse dobiti dobar posao, koji donosi dosta novca, da bi se mogao voditi sretan život.

Dobro došao u svijet straha od ispita, smetnji pri spavanju i tableta za smirivanje !

Ali djetetu se želi sve najbolje ! U nekim zemljama radi se o tome, da se dijete oženi i već je od rođenja nekome obećano. I ono mora odgovarati budućem životnom partneru. I opet se radi o vrednovanju čovjeka po kriterijima kojima nije dorastao. Sve do ovog trenutka nitko nije mladog građanina upitao za njegovo mišljenje i njegovu volju.

Dobro došao u društvo u kojem se treba slušati i funkcionirati !

Kasnije – u zvanju – ako je uspio skok u gospodarstvo, radi se o tome koliko se dobiva novca za određeni posao. Kao mladi početnik u zvanju dobiva se naravno malo novca. Kao teoretičar, bez prakse i iskustva, nije vrednovan ! Lakše je, ako se stanuje kod roditelja i ne mora se brinuti o vlastitom domaćinstvu.

Posve dramatično biva, ako se izgubi svoj posao i duže vrijeme ne nađe se novi, jer tada je čovjek ovisan od milostinje države – na teret društvene kase i kao takav nije više vrijedan član ovog društva. Jedina je utjeha kad se preko medija svakog mjeseca dozna brojka nezaposlenih i ustanovi, da nismo sami sa ovom sudbinom. Depresija i životni strah bivaju svakidašnji pratioci.

Iz ovog razloga neki padnu u napast poslužiti se vlasništvom drugih, da bi barem privremeno nešto poboljšali kvalitetu svog života. Ako ga se uhvati tad slijedi proces, jer je pogazio zakone – on je zao i bit će kaznom isključen iz društva i stavljen u zatvor. Takve ljude ne trebamo, oni su loši, glasi deviza našeg društva.

 Dobro došao u svijet pravednosti !

Pogledajmo gospodarstvo: Ovisno o sudu njegovog uspjeha ustanovljuje se, da li je netko sposoban za karijeru ili nije, i o simpatijama nadležnih ovisi, da li netko smije također činiti karijeru. Na koncu se opet sve vrti oko moći i novca ! Ljudi vjeruju, što više imaju novca i vlasti, da su time sretniji i da mogu bezbrižnije gledati u budućnost – pri čemu se „budućnost“ smatra moment, kad će se doživjeti milost, da se pođe u mirovinu na trošak države, kojoj smo za mirovinu mnogostruko više uplatili, nego što ćemo dobiti. Tako ćemo i dalje živjeti oslobođeni od „obveze rada.“

Pri tome se opet postavlja pitanje. Tko dobiva veliku mirovinu ? To ovisi o tome koliko je dugo dotični u svom životu zarađivao i doprinosio sistemu. Po tome se prosuđuje, koliko novca smije imati u starosti. Opet slijedi procjenjivanje. Razmišlja se o tome nakon koliko radnih godina s,ije dotični dovršiti zaposlenje i smiju li žene prije ili kasnije poći u mirovinu ?

Sve su to pitanja, koja opet trebaju prosuđivanje – i sve se opet vrti o dragom novcu, koji prati ljude cijelog života i odvraća ih od mnogih vrijednih iskustava, jer ga nikad nije bilo dosta.

Dobro došli u svijet kojim vlada novac !

Na koncu kad smo osuđeni „ništa ne raditi“ nastaju opet bolesti kao npr. depresije, koje se još broje u beznačajne pojave. Stari je čovjek postao beskoristan i za sve je samo teret. Sa većom starošću on treba dnevnu pomoć i kasnije potpunu njegu, što stoji mnogo novca. Bilo bi bolje, da je odmah umrijeti, jer za društvo nismo više vrijedni. Obitelji se rijetko više brinu za starije, koji se šalju u starački dom i tamo se čeka na njihov konac.

Dobro došli u osamljenost !

Ako promatramo politiku, tad ustanovljujemo, da u demokratskim zemljama narod bira stranku, koja mu za izbore sve obećava, da bi dobila što više glasova i postigla državnu vlast. „Birajte za nas i bit će vam mnogo bolje“ - glasi lozinka. Potom brzo slijedi politička stvarnost za koju možemo reći:

Dobro došli u svijet korupcije !

Zatim slijede teroristički napadi i atentati, epidemije, uvijek nove zarazne bolesti…Iskorištavanje zemlje do izazivanja njene odmazde. Postavlja se pitanje: Tko je bolesniji – pacijent ili sistem ?

I uvijek nedostaje novac: za bolje školovanje djece, za starce, za bolnice i za bezbrojne druge stvari. Da biste donekle mogli živjeti vi trebate naoružanu vojsku i ogromno ulaganje u policiju. Zar vam se ne čini vaš život na ovoj planeti apsurdnim, u kojem gospodari čovjek ubojica, lopov i lažov ?!

Najveći neprijatelj čovječanstva je strah – strah za život i strah od gubitka moći i novca ! Ako čovječanstvo tako nastavi tad sigurno ne će doživjeti slijedeće stoljeće ! Uzroci leže u našem uvjerenju, da je svatko sam za sebe osamljen na ovom svijetu, odijeljen od drugih i od Boga. Na ovoj bazi ne može se graditi novi svjetski poredak, kojem će vrhovni interes biti zaštita prirode i ljudi kao i pravedna podjela hrane.

To znači, da je potrebno proširenje svijesti cijelog čovječanstva, kako bi čovjek spoznao, da je on dio Boga i da je svaki pojedinac povezan sa svima. Svatko je povezan sa svakim – također sa svakim drvetom, sa svakim cvijetom, sa svakim brijegom – da, sa svakom planetom i sa cijelim svemirom. Sve je jedno – sve je dio Boga – sve zajedno je Bog !

PITANJE: Zašto nam je dopušteno pronaći blago zemlje, ako ste predviđali, što ćemo mi s time raditi ? Kada ne bismo imali naftu niti rudu, tad bismo još i danas išli u lov sa lukom i strijelom i mogli bismo od mnogo čega poštedjeti prirodu.

Majka zemlja služi kao domovina i kao baza za postizanje mnogostrukih iskustava. Dostignuća tehnike dio su ljudskog razvoja. Kao bazu trebali ste rude iz kojih ste mogli proizvesti materijal i omogućiti tehnički napredak. Ovo vam je bilo dano i sada vam se za to daje svijest, da se brinete, da zemlji vratite ono što ste joj uzeli. To znači vi znate, da morate razviti alternative koje će vam omogućiti, da prestanete izrabljivati darove zemlje. Bez ruda bili bi nemogući mnogi koraci razvoja i čovjekova zadaća, da se pojavi kao stvoritelj, ne bi bila moguća u ovoj mjeri. Za budućnost postavlja se pitanje, da li rezultati ovog stvaranja još služe čovjeku i koja su alternativna stvaranja sada potrebna.

PITANJE: Kako smo sa svojom prirodom došli tako daleko ? Zašto nisu ljudi još mnogo prije ustali i čovječanstvu dali do znanja, da moramo mijenjati svoj stav i svoje ponašanje prema našoj planeti ?

Bilo je ljudi koji su već prije dugo vremena shvatili, da ovaj svijet ne može ovako zauvijek opstati. Oni su ustali, organizirali se i poduzimali sve, što je bilo u njihovoj moći, da bi svijest ljudi usmjerili na predstojeće katastrofe. Formirane su mnoge organizacije za okoliš, poznati predsjednici posvetili su se zaštiti prirode i stvaranju boljeg života za sve na ovom svijetu. I danas još postojeće organizacije za okoliš imaju pred sobom veliki i častan cilj. No, uvijek je isti razlog zašto one samo djelomično mogu uspjeti: Vladavina novca i moć bogatih !

 Ako je jedan predsjednik postao moćan i ako su njegovi napori za spas okoliša prijetili bogatima za njihov profit, tad je on bio u javnosti difamiran i odstranjen. Ako ovo nije bilo moguće, tad je  bio prisiljen na povlačenje. Organizacije za okolinu, koje su svojim akcijama spriječavale bogatima novčanu zaradu bile su često nasilno i sudski ograničavane. Neki su još uvijek aktivni za spašavanje ove divne planete. Upravo će ovi ljudi biti prvi, koji će se brinuti, da društvo ljudi u 5. dimenziji bude obilježeno pravednošću i ljubaznim odnosom jedni prema drugima kao i prema zemlji. Na ovim ljudima može čovječanstvo graditi budućnost, jer oni su razumjeli, da iz ovog društva mora n e s t a t i moć novca i s njim povezana pohlepa.