Kako se sreća događa

Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena necete se više morati truditi, jer kada se iluzije pocinju raspadati, pocinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo srecom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika.

Ima jedna prica o uceniku koji je došao k ucitelju i rekao mu: "Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reci nešto što ce me voditi na mojem životnom putu?" Bio je to dan uciteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: "Svjesnost." Kada je to ucenik vidio, rece: "To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?" Ucitelj je opet uzeo natrag listic i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost." Ucenik rece: "Dobro, ali što to znaci?" Ucitelj je opet uzeo taj listic i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost - znaci svjesnost."

Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pricate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjecujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proucavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i cega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit ce se.

Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Pocinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošcu. Nema nekog opceg pravila. Jako je poznata ona prica o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenadenje ugledao lava medu ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trcao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca poceo je sav drhtati. Lav mu rece: "Što radiš medu ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav rece: "Ne, ne, nisi ti ovca. Podi za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.

Ako imate srece, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošcu (upotrijebite teološki izraz koji hocete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i više nikad necete biti isti, nikada. Ništa vas više nece moci ožalostiti, i nitko vas više nece moci povrijediti.

Nikoga i nicega se više necete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet cete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izade slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obicna trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste "nitko". Uopce vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znaci. Cast, sramota, ne znace vam ništa! Takoder vam ništa ne znaci ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujuci svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obecavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoca njihovog života se mijenja

tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugaciji su, drugacije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli.

Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit cete ono što jeste, bit cete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na kocnici. Upravo bi se to dogodilo.

Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je naucio napamet: “Kada strijelac gada lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gada kako bi osvojio mjedenu kopcu, vec je nervozan; kada gada za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gadanju i potreba za pobjedom lišava ga snage." Nije li to slika vecine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjedujete ili gubite.

Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošcu, i u svjesnosti cete shvatiti da slava i cast ne znace ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopce nisu zamarali. Ni cast ni sramota nisu im ništa znacile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probudenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa znacili. Imali su ovaj stav: "Ja sam budala, i ti si budala, i u cemu je onda problem?"

Netko je jednom rekao: "Tri najteže stvari za covjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuca, nego, prvo: uzvracati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbacene; i trece: priznati da si u krivu." Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajucim”. U tom slucaju možete reci stvari kao što su: "U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam cesto u krivu. Što biste drugo mogli ocekivati od jedne budale?" Medutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U pocecima ce stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit cete potišteni i tjeskobni. Tugovat cete, plakati, i tako dalje. "Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten." Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjecujem. Znate li kako je to velika razlika?

Iskoracite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjecujete se s njome. Ništa ne cinite da ona prode; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom dok potištenost ne prode kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znaci, imate se cemu radovati. A tjeskoba? Kada dode, niste zabrinuti. Kako cudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti.

Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada dode jer cim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Medutim, ne smijete imati krivi pojam o sreci. Mislili ste da je sreca uzbudenje ili ushicenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushiceni ste, ali samo pripremate teren za sljedecu potištenost. Ushiceni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: "Što uciniti da to potraje?" To nije sreca, to je ovisnost.

Pitam se koliko ne-ovisnika cita ovu knjigu. U prosjecnoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholicare i narkomane - možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred ocima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znaci biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude - jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike.

Može li ruža reci: "Dat cu svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat

cu ga od zlih"? Ili, može li svjetiljka reci: "Dat cu svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali

suzdržat cu ga od zlih ljudi"? Ili, može li drvo reci: "Dat cu svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat cu ga od zlih"? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav.

Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama - što uopce nije ljubav, vec njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreca kada imate lijep ten i vikendicu. Sreca nije u tim stvarima, ali mi na profinjene nacine našu srecu cinimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: "Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze." Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni vec sada, s neurozom. Želite li cuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjecate ono što mi u Indiji zovemo anand - sreca, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjecate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotocujete se na ono što nemate. Inace biste osjetili blaženstvo. Usredotocujete se na ono što nemate. Medutim, vec sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo.

Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoce li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju.