Kako se hrane čimpanze

Čimpanze su vrlo slične ljudskim bićima. Znanstve­ nici s Instituta za komunikaciju čimpanza i ljudi s Centralnog sveučilišta u Washingtonu (WCU) smatra­ ju da bi «čimpanze trebalo kategorizirati kao ljude.«1 Nakon detaljnog proučavanja  ponašanja tih inteligen­ tnih bića istraživači WCU-a postali su uvjereni da su čimpanze znatno pametnije nego što to većina ljudi mi­ sli. Prema znanstvenicima s WCU-a, čimpanze imaju vlastiti jezik i kulturu za koje ljudi nisu ni slutili da bi mogle imati, vjerojatno zato što čimpanze ne govore. Međutim, one koriste vlastiti znakovni jezik koji znan­ stvenici pažljivo proučavaju već duže od tri desetljeća. Istraživači s WCU-a priznaju: «Novi dokazi pokazuju da tehnologija i komunikacija zajednice čimpanza za­ dovoljavaju  definiciju  kulture.  Također znamo  da  su spoznajne sposobnosti čimpanza vrlo slične našima, i u intelektualnom i u emocionalnom pogledu. Po bilo kojoj razumnoj definiciji, čimpanze bi trebalo katego­ rizirati kao ljude.»2

Većina medicinskih istraživačkih instituta slaže se da su čimpanze i ljudi vrlo slični. Nažalost, na teme­ lju toga koriste čimpanze za znanstvene eksperimente. Samo pogledajte sljedeće citate iz brojnih medicinskih članaka:

«Procjenjuje se da moderni ljudi i čimpanze dijele 99,4% sekvencije DNA, zbog čega su obje vrste u bli­žem srodstvu međusobno nego s bilo kojom drugom životinjskom vrstom.»3

«Cimpanze nalikuju na ljude više nego bilo koja druga životinja... Ljudski mozak vrlo je sličan mozgu čimpanze. Glavne razlike između ljudi i čovjekolikih majmuna nisu anatomske, nego u ponašanju.«4

«Cimpanze imaju iste krvne grupe A-B-0 kao i ljudi, i koriste se za studije kompatibilnosti kod transplanta­ cije tkiva, za istraživanja hepatitisa i druga medicinska istraživanja.«5

«Nehumani primati [imaju] kritičnu ulogu u bio­ medicinskom   istraživanju    razumijevanja,    tretiranja i prevencije važnih zaraznih bolesti kao što su AIDS, hepatitis i malarija, te kroničnih degenerativnih pore­ mećaja središnjeg živčanog sustava (kao što su Parkin- sonova i Alzheimerova bolest)... Evolucijska srodnost nehumanih primata s ljudima ne samo što otvara pu­ tove za istraživanje sigurnosti i djelotvornosti novih lijekova i cjepiva, nego obećava i mogućnost procjene potencijala novih genskih terapija za zarazne i genet­ ske bolesti kod ljudi.»6

«Nehumani primati su odlični modeli za prouča­ vanje ljudske biologije i ponašanja zbog njihove filo- genetske bliskosti s ljudima. Njihovo korištenje u bi-

Kako se brane čimpanze                                            

omedicinskim istraživanjima od presudne je važnosti za napredak u medicinskoj znanosti... [uključujući] otkriće Rh faktora i razvoj cjepiva protiv virusa dječje paralize... Njihovo korištenje proširilo se na doslovno sva područja medicine.»7

Pitam se, ako su čimpanze i ljudi zaista u tako bliskom srodstvu, i ako je proučavanje te bliskosti od tako presudne važnosti za naše zdravlje, zašto mi ljudi ne  bismo primjenjivali naše studije  i  na  dobro i na zlo? Kako je moguće da zaražavamo čimpanze najgorim ljudskim bolestima, ali ne učimo od njih? Umjesto da uništavamo njihovo zdravlje, zašto ne bismo popravili svoje? Zašto ne bismo barem proba­ li ono što one jedu?

Otišla sam na internet i potrošila 300 dolara na knjige i DVD-ove o čimpanzama, njihovoj prehrani i

načinu života. Poslala sam pismo sa svojim pitanjima Sveučilištu Jane Goodall. Otputovala sam u tri velika zoološka vrta koji drže čimpanze i razgovarala s mno­ gim ljudima koji ih svakodnevno hrane i brinu se o nji­ ma. Otkrila sam fascinantne informacije o čimpanza­ ma koje su potpuno promijenile moje gledište na njih.

Doista  me  impresioniralo  otkriće  da  čimpanze mogu naučiti koristiti američki znakovni jezik:

«Pod dvostruko slijepim uvjetima utvrdili smo da čimpanze američkim znakovnim jezikom (ASL) pre­ nose  informacije  ljudskim  promatračima.  One  kori­ ste znakove za prirodne jezične kategorije: npr. PAS za bilo kojeg psa, CVIJET za bilo koji cvijet, CIPELA za bilo koju cipelu, itd. Čimpanze usvajaju i spontano koriste svoje znakove za komuniciranje s ljudima i me­ đusobno o normalnom tijeku događaja koji ih okružu­ ju. Pokazale su sposobnost izmišljanja novih znakova ili kombiniranja znakova za metaforičko označavanje novog  predmeta,  kao na  primjer:  rotkvicu su  nazva­ le PLAČE BOLI HRANA, a lubenicu PIĆE VOĆE. U dvostruko slijepim uvjetima čimpanze mogu razumje­ ti i koristiti nove prijedložne fraze, razumjeti izgovore­ ne riječi na engleskom jeziku, prevoditi riječi na svoje izraze u američkom glasovnom jeziku, pa čak i preno­ siti svoje vještine korištenja znakova sljedećoj genera­ ciji bez ljudske intervencije. Njihovo ponašanje u igri pokazalo je da se služe maštom na isti način kao ljudi. Također je  utvrđeno  da  međusobno  vode  razgovore znakovima kad su same. Konverzacijska istraživanja pokazuju da čimpanze započinju i vode razgovore na načine koji su poput ljudskih. Čimpanze mogu ispra­ viti  razgovor ako dođe do nesporazuma.  Osim toga,

pričaju same sa sobom pomoću znakova, a primijetili smo da pričaju znakovima i u snu.»8

Kad sam naučila više o čimpanzama postale su jed­ na od mojih najdražih vrsta. Shvaćajući njihovu inte­ ligentnu prirodu, duboko žalim 1.500 čimpanza koje provode živote u malim kavezima medicinskih labo­ ratorija u Sjedinjenim Državama.

Usprkos svim znanstvenim istraživanjima ljudsko zdravlje neprestano slabi. Mnogi nutricionisti povezu­ ju zdravstvene probleme ljudi s nedostatkom hranji­ vih tvari. Ljudi su izgubili svoj prirodan način hranje­ nja. Zbog toga sam tako zahvalna što na ovom svijetu postoji još jedna vrsta koja nam je vrlo slična. Posebno mi je bilo drago kada sam saznala da u dolini Gom- be u Africi živi na tisuće čimpanza.  Najizvanrednija je činjenica što većina čimpanza iz doline Gombe, [za razliku od ljudi] nije bila u dodiru s civilizacijom. To je velika sreća za nas ljude! Daje nam nadu da ćemo pronaći odgovore na naša najvažnija pitanja: kako bi trebala izgledati ljudska prehrana? Kakva je izvorno bila?

Razumijevanje prehrambenih navika čimpanza moglo bi nam pomoći da bolje shvatimo ljudske pre­ hrambene potrebe. Molim vas da pogledate ovu tabli­ cu prosječne prehrane čimpanza u prirodi, koju sam izradila na temelju podataka iz knjige Jane Goodall:

Kao što možete vidjeti, dvije glavne skupine namir­ nica za čimpanze su voće i zelenje. Molim vas, nemojte zelenje brkati s korjenastim povrćem kao što je mrkva, cikla ili krumpir. Također nemojte brkati zelenje s ne­ sla tkim voćem kao što su krastavac, rajčica, tikvica i paprika. Čimpanze korjenasto povrće jedu samo u slučajevima suše ili gladi, kao zadnju opciju.9   Prema

Prehrana čimpanza

 

Jane Goodall, svjetski poznatoj istraživačici čimpanza, udio vremena koje čimpanze provode  jedući zelene biljke u odnosu na ostatak njihove prehrane varira od 25 do 50%, ovisno o godišnjem dobu.10 Dva do sedam posto njihove prehrane čine srčika i kora. (Pod srči- kom podrazumijevamo i stabljike i druge vlaknastije dijelova biljaka.)

U vrijeme cvatnje stabala, u ožujku i travnju, cvje­ tovi  čine  do  10%  prehrane  čimpanza.  Čimpanze ne jedu mnogo orašastih plodova, ali u njihovoj prehrani može biti do 5% sjemenki. Također, posebno u stude­ nom, jedu male količine kukaca, pa čak i male živo­ tinje, no Goodall kaže da je taj dio njihove prehrane neredovit i neznatan, jer mogu mjesecima ne jesti ni­ kakve životinje i čini se da to na njih ne ostavlja štetne posljedice.  Postoje i druga  istraživanja koja pokazuju da kod divljih čimpanza unos kukaca i drugih životi­ nja nikada ne čini više od 1% njihove prehrane.11

Otkad pamtim, čimpanze obično prikazuju s bana­ nom ili narančom u ruci, što me svakako navelo na pretpostavku da jedu samo voće. Spoznaja da zelene biljke čine gotovo polovicu njihove prehrane za mene je bilo iznenađujuće otkriće. Moja su me istraživanja čvrsto uvjerila da bi ljudi trebali jesti daleko više zele- nja nego što sam ranije mislila.

Usporedimo standardnu američku prehranu s pre­ hranom čimpanza. Kao što možete vidjeti, izgledaju potpuno različito. Te dvije prehrane nemaju praktično ničeg zajedničkog! Mi ljudi uglavnom jedemo stvari koje čimpanze uopće ne jedu, kao što su kuhana hrana bogata škrobom, ulja, maslac, jogurt, sir, hamburgeri itd. Dok većinu našeg povrća čini korjenasto povrće, divlje čimpanze gotovo nikada ne jedu korjenasto po­ vrće, osim u slučaju suše i kada im voće i zelenje nisu dostupni. Upravo je unos zelenja najdramatičnije opao u ljudskoj prehrani. Naša potrošnja zelenja općenito je spala na dva smežurana lista salate u našim sendviči­ ma.

Kukci

Usporedimo standardnu američku prehranu s pro­ sječnom sirovom prehranom

Mislim da sirova prehrana pokazuje golemo pobolj­ šanje u odnosu na uobičajenu prehranu. Kao prvo, u sirovoj prehrani svi su sastojci nekuhani i puni enzima  i vitamina; zbog toga je sirova prehrana poput revolu­ cije  u  usporedbi sa standardnom američkom  prehra­ nom. To objašnjava zašto tako velik broj ljudi izvješta­ va da su se počeli osjećati bolje čim su prešli na sirovu prehranu.  Vidimo  da  ljudi  na  sirovoj  prehrani  jedu mnogo voća, posebno ako imamo na umu da su papri­ ke, krastavci, tikvice i rajčice također voće. Međutim, iako ljudi na sirovoj prehrani tipično jedu znatno više zelenja od ljudi na uobičajenoj prehrani, zelenje goto- vo nikad ne čini 45 posto njihove prehrane. Sto onda ljudi na sirovoj prehrani jedu umjesto zelenja koje im nedostaje? Odgovor je: većina ljudi na sirovoj prehra­ ni konzumira velike količine voća, orašastih plodova i sjemenki. Cesto koriste orašaste plodove kao zamjenu za  ugljikohidrate,  posebno  kad  pokušavaju  imitirati kuhana jela pomoću sirovih sastojaka, iako se orašasti

plodovi sastoje od 70 do 80% ulja. K tomu, ljudi na sirovoj prehrani povećavaju svoju potrošnju ulja i avo­ kada zato što salate, svoje glavno jelo, najčešće jedu pomiješane s preljevom, umakom ili guacamoleom. Još jedan veliki udio u tipičnoj sirovoj prehrani otpada na korjenasto povrće, uglavnom zbog pripreme sokova. Također, korjenasto povrće slađeg je okusa od zelenja i zato čini velik dio sirovih salata.

Uzevši u obzir sve te faktore, kad usporedimo tipič­ nu sirovu prehranu s prehranom čimpanza, možemo jasno vidjeti da postoje dva glavna načina da dodatno poboljšamo naše individualne obrasce hranjenja: da povećamo unos zelenja i da smanjimo unos orašastih plodova, sjemenki i ulja.

Na primjer, na temelju količine voća koju pojede­ mo u mojoj obitelji (oko 1,8 do 2,3 kg dnevno po osobi) procjenjujem da bismo trebali jesti oko dva oveća sve­ žnja tamnozelenog lisnatog povrća po osobi dnevno. .

Još jedan upadljiv, karakterističan aspekt prehrane čimpanza je da nikada ne jedu kasno poslijepodne ili

navečer. Čimpanze se bude vrlo rano, s prvim zraka­ ma zore.  Nakon što napuste svoja gnijezda, nekoliko minuta jedni drugima čiste krzno, a onda kreću u po­ tragu za hranom. Čimpanze moraju naporno raditi da dođu do svoje hrane, penjući se po mnogim stablima i pretražujući brojno nisko grmlje. Ujutro se najčešće hrane voćem i manjom količinom lišća. Nakon otprili­ ke četiri sata odmore se jedan do dva sata, igrajući se ili drijemajući na suncu. Nakon toga čimpanze nastav­ ljaju s hranjenjem, jedući uglavnom zelene biljke sve do otprilike tri ili četiri sata poslijepodne, nakon čega se međusobno čiste i pripremaju gnijezda za noćni po­ činak.

Nasuprot tome, moj osobni obrazac hranjenja pot­ puno je drukčiji.  Obično ne jedem  ništa do podneva ili kasnije, a navečer se nakrcam hranom. Trenutno se trudim prestati jesti nakon 6 popodne. Iako osjećam pozitivne rezultate i konačno skidam nešto suvišnih kilograma, moram priznati da mi suzdržavanje od ka­ snih obroka pada puno teže nego što sam očekivala. To pripisujem većoj količini stresa koju obično akumu­ liramo prema kraju dana.