KAKO PRISTUPITI MOĆI SADAŠNJEG TRENUTKA

Eckhart Tolle

Maloprije, dok ste govorili o vječnoj sadašnjosti i nestvarnosti prošlosti i budućnosti, zagledao sam se u stablo pokraj prozora. Već sam ga i prije nekoliko puta promatrao, ali sada je bilo drukčije.

Vanjski opažaj nije se jako promijenio, osim što mi se boje čine svjetlijima i življima. Ali sada sam uočio još jednu dimenziju. Teško mi je to objasniti. Ne znam kako, ali bio sam svjestan nečega nevidljivog što sam osjetio kao suštinu toga stabla, njegov unutarnji duh, ako hoćete. Nekako sam i ja bio dio toga duha.

Sada shvaćam da prije nisam uistinu vidio to stablo, nego samo njegovu plošnu i mrtvu sliku. Pogledam li ga sada, dio te svjesnosti još je prisutan, ali osjećam da se gubi. Vidite, iskustvo se već povlači u prošlost.

Može li nešto nalik na to ikada biti više od prolaznog uvida?

Na trenutak ste bili oslobođeni vremena. Zakoračili ste u sadašnji trenutak i zato uočili stablo bez zastora uma. Svjesnost Bića postala je dio vašeg opažaja.

S bezvremenom dimenzijom dolazi i različita vrsta spoznavanja, ona koja ne »ubija« duh što živi u svakom stvorenju i svakoj stvari. Spoznaja koja ne uništava svetost i tajanstvenost života, nego sadrži duboku ljubav i poštovanje prema svemu što jest. Spoznaja o kojoj um ništa ne zna.

Um ne može spoznati stablo. On može znati samo činjenice ili informacije o stablu. Moj um ne može upoznati vas, nego samo oznake, prosudbe, činjenice i mišljenja o vama. Samo Biće izravno spoznaje.

Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu svakodnevnog života. Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove vašega života, uključujući i odnose s drugim ljudskim bićima i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li njime, mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog domaćina.

Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše opažaje. Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili duboko, nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo.

Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenutku. Prakticirajte povlačenje pažnje iz prošlosti i budućnosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga dana, što je češće moguće.

Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sadašnji trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklonost uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budućnost najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti.

Ako je zamišljena budućnost bolja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u vaš život automatski ulazi više prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite da niste prisutni, tada jeste prisutni.

Kad god ste u stanju promatrati um, više niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što ne pripada umu: prisutnost svjedoka.

Budite prisutni kao promatrač uma - promatrač misli i emocija, kao i reakcija u različitim situacijama. Budite barem podjednako zainteresirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju.

Također zamijetite koliko se često vaša pažnja premješta u prošlost ili budućnost. Ne prosuđujte i ne analizirajte ono što ste zamijetili. Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte reakciju.

Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisutnost koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog promatrača.

Snažna je prisutnost potrebna kad neke situacije potaknu reakciju praćenu jakim emocionalnim nabojem, kao što je situacija u kojoj je ugrožena vaša slika o sebi, kad se u vašem životu pojavi izazov koji potiče strah, kad stvari »krenu nizbrdo« ili kad izroni neki emocionalni sklop iz prošlosti.

U takvim trenucima skloni ste postati »nesvjesni «. Prevladaju vas reakcija ili emocija - i vi »postajete« ta reakcija ili emocija. Tada ih izražavate. Opravdavate se, pogrešno postupate, napadate, branite... ali to niste vi, to je obrazac reakcije, um u svom uobičajenom obrascu opstanka.

Poistovjećivanje s umom daje mu više energije; promatranje uma oduzima mu energiju. Poistovjećivanje s umom još više stvara vrijeme; promatranje uma otvara dimenziju bezvremenosti.

Energija koju oduzimate umu pretvara se u prisutnost. Jednom kad uspijete osjetiti što to znači biti prisutan, postaje vam mnogo lakše jednostavno odabrati izlazak iz dimenzije vremena kad god vam vrijeme nije potrebno za neke praktične svrhe. Tada se dublje prepuštate Sadašnjem trenutku.

To ne oštećuje vašu sposobnost korištenja vremenom - prošlošću ili budućnošću - kad vam je ono potrebno da se njime poslužite u neke praktične svrhe.

To također ne slabi vašu sposobnost korištenja umom. Zapravo je poboljšava. Kad se koristite umom on će biti oštroumniji i usredotočeniji.