Najbolji i najlakši način da pomognemo umrlima jest obaviti bitnu praksu phowe o kojoj sam govorio u poglavlju - Duhovna pomoć za umiruće, čim čujemo da je netko umro.

Na Tibetu se kaže da upravo kao što je priroda vatre da opeče, a vode da utaži žed, priroda buda je da budu prisutni čim ih netko zazove, toliko je beskonačna njihova suosjećajna želja da pomognu svim osjetilnim bićima.

Niti za jedan tren ne pomislite da bi bilo manje učinkovito ako vi zazovete istinu da pomogne vašem mrtvom prijatelju nego ako „sveti čovjek" moli za njega.

Jer vi ste bliski osobi koja je umrla, snaga će vaše ljubavi i dubina vaše povezanosti dati vašem prizivanju jednu dodatnu moć. Učitelji su nam obećali:" Pozovite ih, i Bude će doći."

Khandro Tsering Chodron, duhovna žena Jamyang Khyentsea, često govori da, ako zaista imate dobro srce, i zaista kanite dobro, i onda molite za nekoga, ta će molitva biti vrlo djelotvorna .Zato imajte povjerenja ako je netko koga puno volite umro, vaša molitva će biti krajnje moćna.

Najbolje i najkorisnije vrijeme za provesti phowu je prije nego je tijelo dotaknuto ili pomaknuto na bilo koji način.

Ako to nije moguće, pokušajte obaviti phowu na mjestu na kojemu je osoba umrla, ili bar na slici koja je smještena vrlo snažno u vašem umu.

Postoji snažna povezanost između umrloga, mjesta smrti, i također vremena smrti, posebno u slučaju nekoga tko je umro na traumatičan način.

U bardou nastajanja, kao što sam rekao, svijest umrloga prolazi kroz iskustvo smrti svaki tjedan, točno istoga dana. Zato biste trebali održati phowu, ili bilo koju drugu duhovnu praksu koju ste odabrali za učiniti, bilo koji dan u periodu od četrdeset devet dana, ali naročito istoga dana u tjednu kada je osoba umrla.

Kada god vaš pokojni rođak ili prijatelj dođe u vaše misli, kada god čujete spominjati njegovo ili njezino ime, uputite osobi svoju ljubav, i tada se usre­dotočite na izvođenje phowe, i istrajte toliko dugo i toliko često koliko želite.

Jednu drugu stvar koju možete učiniti, kada god se sjetite nekoga tko je umro, jest izgovoriti trenutačno mantru kao što je

OM MANI PADME HUM

(izgovoreno od Tibetanaca: Om Mani Peme Hung), mantra Bude Suosjećanja, koja pročišćuje svaku od negativnih emocija koja je uzrok ponovnog rođenja, ili

OM AMI DEWA HRIH

mantra Bude Amitabe, Bude Beskonačnog Svjetla. Tada možete nastaviti ponovno sa praksom phowe.

Ali, bez obzira radili vi bilo koju praksu da bi pomogli svojim voljenima koji su umrli, nikada nemojte zaboravili da je svijest u bardou zaista vidovita; jednostavno usmjerujući pozitivne misli prema njima, bit će najkorisnije.

Kada se molite za nekoga tko vam je bio blizak, možete, ako želite, proširiti vaš zagrljaj suosjećanja prigrlivši i druge umrle u vaše molitve: žrtve okrutnosti, ratova, razaranja, i umiranja od gladi, ili one koji su umrli i sada umiru u koncentracijskim logorima, kao što su u Kini i Tibetu.

Možete čak moliti za ljude koji su umrli godinama prije, kao vaši djedovi i bake, davno umrli članovi vaše obitelji, ili žrtve rata, kao oni u svjetskim ratovima.

Zamišljajte da vaše molitve odlaze posebno onima koji su izgubili svoje živote u krajnjoj patnji, strasti ili bijesu.

Oni koji su pretrpjeli nasilnu ili iznenadnu smrt imaju osobito hitnu pot­rebu za pomoć.

Žrtve umorstva, samoubojstva, nesreće, ili rata mogu biti lako ulovljeni u stupicu njihove patnje, bola, i straha, ili mogu biti utamničeni u istinski doživljaj smrti i na taj način onemogućeni nastaviti kroz proces ponovnog rođenja.

Kada primjenjujete phowu za njih, činite ju snažnije i sa više žara nego što ste ju ikada prije obavljali.

Zamislite silne zrake svjetlosti koje proistječu od Buda ili božanskih bića, kako obasipaju dolje svo njihovo suosjećanje i blagoslov.

Zamislite to svjetlo kako istječe dolje na umrla bića, pročišćujući ih potpuno i oslobađajući ih od pometnje i patnje njihove smrti, podarivši im duboki, trajni spokoj.

Zamislite tada, svim svojim srcem i umom, da se umrla osoba rasplinjuje u svjetlost i njegova ili njezina svijest, sada iscijeljena i oslobođena trpnje, vine se u visine da bi se stopila nerazdvojivo i vječito, sa mudrim umom Buda.

Neki su mi Zapadnjaci koje su nedavno posjetili Tibet ispripovijedali o sljedećem nemilom slučaju kojemu su bili očevici.

Jednoga je dana Tibetanac koji je pješačio uzduž puta bio udaren i ubijen na mjestu. Svećenik, koji je slučajno tu prolazio, žurno je došao preko i sjeo pokraj poginulog čovjeka koji je ležao na zemlji.

Vidjeli su da se svećenik nagnuo nad njim i glasno govorio neke prakse ili slično blizu njegovog uha; iznenada, na njihovu zapanjenost, mrtvi je čovjek oživio.

Svećenik je tada održao primjenu koju su oni prepoznali kao prijenos svijesti, i vodio ga mirno natrag u smrt.

Što se dogodilo? Jasno da je svećenik shvatio da je nasilni šok smrti ostavio čovjeka užasno uznemirenim, i zato je svećenik djelovao žurno: najprije da oslobodi um mrtvog čovjeka od njegove patnje, i zatim, upotrebom phowe, da ga prenese u budino carstvo ili prema povoljnom ponovnom rođenju.

Zapadnjacima koji su promatrali, taj se svećenik činio samo jednom običnom osobom, ali ta je izvanredna priča pokazala da je on u stvari bio praktičar vrlo velike moći.

Prakse meditacije i molitve nisu jedini načini pomoći koje možemo pružiti umrlima. Možemo ponuditi milostinju u njihovo ime da pomognemo bole­sne i bijedne.

Možemo dati njihovo vlasništvo siromasima. Možemo dopri­nijeti, u ime njih, čovjekoljubivim ili duhovnim pothvatima kao što su bol­nice, projekti za pomoć, starački domovi ili samostani.

Mogli bismo isto tako podupirati institucije za duhovno učenje vođene dobrim duhovnim praktičarima, ili susrete molitvi pod vodstvom uzvišenih učitelja na posvećenim mjestima, kao Bodhgaja.

Mogli bismo podariti svjetla za umrle, ili financirati umjetnost povezanu sa duhovnom praksom.

Još jedan postupak za pomoć umrlima, naročito omiljen na Tibetu i Himalayi, je spašavanje života životinja koje bi trebale biti zaklane, i oslobađanjem ih pustiti ponovno na slobodu.

Važno je namijeniti sve zasluge i dobrobiti koje proizlaze od bilo kojeg takovog djela dobrote i velikodušnosti umrloj osobi, i u biti svima onima koji su umrli, tako da bi svatko tko je umro mogao dosegnuti bolje ponovno rođenje i povoljnije uvjete u budućem životu.

 

nastavlja se...