KAKO JA MOLIM ZA UNUTARNJE ISCJELJENJE

Mnogi ljudi su me molili da im objasnim kako se točno molim za unutrašnje iscjeljenje. U ovom poglavlju iznijet ću temeljne korake koje obično činim.

Na početku, prije molitve s nekim, molim se naglas: "Gospodine, ja potpuno ovisim o tebi." Ono što to zapravo znači je ovo: "Bože, ja ne mogu, i ne želim sama pokušavati ovo riješiti, potpuno ovisim o Tebi. Mi oboje vjerujemo u Tebe i Tvoju snagu. Molimo te da nam pomogneš - molimo te da izvučeš na površinu ključna sjećanja i da Ti budeš Iscjelitelj." Ovo molim naglas, jer želim sebi i toj osobi potvrditi i obnoviti istinu. To mi također pomaže da ne stanem na put onome što Bog radi i da se ne miješam u to.

Na samom početku kažem osobi da ću bilježiti neke stvari, jer imam slabo pamćenje. Ne bilježim na dugo i široko, ali brzo zabilježim na papir bilo koje područje za koje naslutim da treba iscjeljenje ili želim naknadno saznati nešto više. Taj razgovor je uvijek kratak. Ne pokušavam saznati cijelu životnu priču, nego samo ključne stvari koje su naučile tu osobu. Na primjer, često saznam najviše kad postavim pitanje u kakvim situacijama ta osoba burno reagira. Na taj način ne moramo dugo razgovarati, jer me zanima samo jedno usko područje.

Obično to ne radim, ali ponekad, na prvom sastanku, pustim osobu da priča. Osobno, ne vjerujem da priča može puno pomoći. Prejednostavno je biti samo ljubazan, suosjećati i podijeliti neke biblijske odlomke s osobom. To pomaže samo za kratko vrijeme, ali ne donosi duboko i trajno iscjeljenje koje Isus želi učiniti. Do njega se može doći samo ako smo potpuno ovisni o Duhu Svetom. Jedino On je taj koji nam otkriva ona prava sjećanja koja trebaju iscjeljenje.

Otkrivanje ključnih sjećanja

Molim se da Bog otkrije ključna sjećanja, jer volim ići do korijena. Cesto su to sjećanja iz djetinjstva. Nekada moramo započeti s nekim sjećanjem iz  bliže prošlosti o kojima je lakše pričati, jer osoba nije odmah  spremna  vratiti  se  u  djetinjstvo.  Neki  ljudi  su  tako  teško povrijeđeni, da im je potrebno nekoliko sastanaka prije nego su spremni vratiti se u djetinjstvo.

Jednom sam u savjetovalištu imala jednu

ženu koja se upravo udala. Iako sam osjećala da je njezin prvi brak područje u kojem treba iscjeljenje, ona nije htjela razgovarati o tome. Bezuspješno sam pokušavala o tome govoriti na dva termina savjeto- vanja, ali jednom, dok smo se molile, ona je vidjela Isusa i sebe kako se voze u autu. Kada sam je pitala kamo idu, za trenutak je šutjela, a onda rekla: "O, ne! Isus me upravo dovezao do kuće u kojoj sam živjela sa svojim prvim suprugom. Kaže mi da moram ući u tu kuću."

Ona je bila protiv toga, ali joj je Isus rekao da će On ući s njom. Tog je dana ušla u kuću s Isusom, a On ju je iscijelio od njenih bolnih sjećanja. Ovo je za nju bilo vrlo važno, jer je tek sada bila slobodna ući u drugi brak bez patnje iz prvog.

Duhovni uvid

Na trenutak želim prekinuti daljnje izlaganje, kako bi rekla nešto o ulozi vizualizacije u procesu duševnog iscjeljenja. Osobno, ne volim baš taj termin - vizualizacija. Radije to zovem gledanje u vjeri. Ovaj fenomen možemo vidjeti u životima pisaca Svetog pisma. U Habakuku 2:1; prorok kaže: "Stat ću na stražu svoju, postaviti se na bedem, vidjeti što će mi reći..." Izaija i Jeremija, kao i još neki proroci, zapisali su što im je Gospodin dopustio da vide. Poslanica Efežanima 1:16-18 kaže: "Bez prestanka zahvaljujem za vas i sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština medu svetima."

Bog želi da imamo duhovne oči za razumijevanje duhovnih stvari. Vjerujem da danas vlada opća konfuzija na ovom području radi činjenice da ljudi "vide" na različite načine. U Kristovu tijelu postoje ljudi koji su sasvim sigurno vizionari. Oni vide slike vrlo jasno, ponekad čak i u boji. Drugi su pak oni koji čuju. Oni čuju Božji glas mnogo jasnije od drugih. I napokon, postoje ljudi koji osjećaju stvari.Većina od nas smo oni koji osjećamo, ja sam jedna od tih. Bog mi je vremenom pokazao da mi želi govoriti putem  mojih osjećaja. Vrlo često se krećem sa svojim osjećajima. Mnogo puta mogu točno osjetiti što osjeća osoba za koju molim. Tako krenem i u područje proricanja, kada osjetim da Bog želi komunicirati sa nama.Važan dio iscjeljenja duše je stupanje u osobni dodir sa Isusom i Svetim Duhom. Iscjeljenje duše ne sastoji se samo od toga da netko moli za tebe i time obavi cijeli posao. To također nije da se netko moli da možeš vidjeti uspomene i sjećanje iz svoje prošlosti; nije ni savjetnik taj koji vidi određeni događaj u tvom sjećanju i onda ti dade objašnjenje tvog stanja. Duševno se iscjeljenje sastoji u tom da ti netko pomogne da. dođeš u dodir sa Isusom.

Nakon razgovora sa dotičnom osobom, obično dobijem neke dojmove.' Na primjer, mogu osjetiti, kad je problem povezan s ocem te osobe i kad postoji korijen gorčine.Tada zajedno zamolimo Duha Svetog da iznese na površinu ključno sjećanje i bol koja je povezana s time.Tada mnogo molim u Duhu. Nalazim da je molitva Duha Svetog mnogo bolja od bilo koje molitve koju bih ja mogla primijeniti. Jer kad molim u Duhu, i kad Duh Sveti moli kroz mene, mogu tada točno osjetiti kada On dozove u sjećanje određeni događaj iz života dotične osobe.

Primanje dojmova

Nekada osoba nije svjesna nikakvih sjećanja i izgleda da se ništa ne događa. Tada mi Duh Sveti da neku pojedinost o nečemu što se dogodilo u točno određeno vrijeme života. Možda će mi datI neki specifični podatak, na primjer: "pet godina", i tada pitam: "Što se dogodilo kada ste imali pet godina?"

Jednom sam molila s jednom mladom ženom koja nije mogla iskusiti Božju ljubav. Počela sam moliti za nju u Duhu, moleći Duha Svetoga da otkrije, korijen problema. Odjednom mi je na pamet došla misao; "Internat".

"Jesi li ikada bila u internatu?" - upitala sam je.

Potvrdno mi je odgovorila i rekla da je to za nju bilo jedno vrlo teško vrijeme. Djeca u školi su je ismijavala, te je izgradila zid zaštite oko svojih osjećaja kako ne bi bila još dublje povrijeđena . U tom slučaju smo znale za koje područje treba moliti. Molile smo se za malu djevojčicu iz internata koja je bila drugačija od ostalih djevojčica. Isus joj je prišao sa svojom iscjeljujućom ljubavi. Vidjela sam je sljedećeg dana, svu ozarenu . Rekla je: "Nije još sve svršeno, ali vidim svjetlo. Znam da ću jednog dana biti sasvim slobodna."

Obično kada mi Bog da riječ znanja, to uvijek pokrene nešto. Čak i ako sam u krivu, te osoba tu riječ ne može povezati ni sa čime, nikakva šteta nije učinjena. Ponekad mi ljudi dolaze naknadno i kažu da se nisu mogli sjetiti ničega za vrijeme molitve, no sjetili su se naknadno.

Nisam zbunjena kada naoko izgleda da sam pogriješila , jer ponekad treba prepustiti Duhu Svetom da iznese na površinu ono što želi otkriti u pravo vrijeme. Naša su sjećanja i osjećaji zajedno povezani tako duboko, da ponekad treba vremena da ih postanemo svjesni.

Daljnji koraci

. • Kada se pojavi sjećanje, kažem dotičnoj osobi da je Isus sveprisutan (To možemo pročitati u Psalmu 139:5-10, i u Djelima apostolskim 17:27- 28). To je nešto što ja ne razumijem, ali ipak znam da je istina. On je isti jučer, danas i zauvijek. On je ' bio tamo sa dotičnom osobom kada se događaj zbio. Ukoliko mu možemo vjerovati za danas i za čitavu vječnost, trebamo biti u stanju vjerovati mu i za našu prošlost.

Redovito podsjetim ljude da je Bog savršena, bezuvjetna ljubav. Mnogo puta kada molim za ljude, oni pokazuju pogrešne predodžbe o Bogu. Na primjer vide Isusa kako ih ljutito grdi. Smjesta ih zaustavim, jer to nije u skladu sa Isusovim karakterom - to je dio njihove mašte. Prilikom unutrašnjeg iscjeljenja uvidjela sam da Isus uvijek želi pomirenje u odnosima. On želi doprijeti do oca koji je tukao dijete isto kao i do djeteta koje je bilo pretučeno. On želi da oboje budu iscijeljeni.

    Drugi korak je da dovedemo Isusa u sjećanje koje je došlo na površinu. Dat' ću vam primjer iz mog vlastitog života. Prvo iscjeljenje koje sam doživjela ticalo se jednog sjećanja koje bi povremeno izlazilo na površinu, ali koje bih ja uvijek ponovno potisnula. Prepoznala sam da Isus želi iscijeliti upravo ovo sjećanje, te umjesto da ga opet potisnem, odlučila sam da to riješim.

Bilo je to kad sam imala svega tri godine, sjećam se da sam tog dana nosila plisiranu,' tek ispeglanu, lijepu haljinicu. Kao obitelj bili smo svi zajedno za stolom, kada su se moji roditelji počeli svađati. Svađa je postala tako žučna, da su razni predmeti letjeli po čitavoj sobi. Odjednom sam bila potpuno mokra, jer je netko prolio vodu iz vrča na stolu. To je iskustvo bilo bolno i zastrašujuće i tada sam iskusila strah. Ali sam  osjetila i Isusova prisutnost. Osjetila sam Njegove ruke ma mojim ramenima i Njegovu ljubav dok sam tako sjedila prestrašena za stolom.

Prva Ivanova poslanica 4:18 nam govori da Isusova savršena ljubav izgoni, jednostavno odnosi svaki strah. Osjetila sam da moj strah odlazi, a zamjenjuje ga nevjerojatan mir.

Znala sam da trebam oprostiti ocu i majci Jšto su se svađali, što su me smočili i uplašili. Tada sam zamolila Isusa da On meni oprosti što sam prema njima zadržavala mržnju.

Sjećam se i danas tog događaja, ali to je sjećanje danas bez trunke negativnog osjećaja. Bol i strah su nestali. Kada se god sjetim tog događaja, osjetim Isusove ruke na ramenima te male djevojčice i doživim Njegov mir.

Kada jednom doživimo iscjeljenje, otvorene su nam oči našeg razumijevanja. Imati oči otkrivenja, znači biti u stanju vidjeti Isusa.

Ne idi prebrzo

Kada se molim za nekog i Duh Sveti otkrije ključno sjećanje, zadržavam dotičnu osobu u tom . sjećanju koliko god to mogu. Neki ljudi žele srediti

, cijeli svoj život u "deset minuta" i prebrzo prelaze s I jedne stvari na drugu. Ja ih na vrijeme zaustavim. Zadržim ih na jednom sjećanju dok iscjeljenje nije potpuno. Ponekad ih podsjetim kako je Isus rekao da će Njegove ovce čuti Njegov glas, te ih ohrabrim ' da dok osjećaju Isusovu prisutnost, pažljivo slušaju što im Isus želi reći.

Ne moramo proći kroz svako bolno sjećanje našeg života, već samo kroz ona ključna.

Moji roditelji su se redovno svađali, ali je Bog našao za potrebno iznijeti na površinu samo sjećanja na pet svađa, kako bi me iscijelio. Svako od njih bilo je značajno za mene.

Slijedeći korak je odluka osobe da oprosti. Kada je osoba spremna, tada glasno izgovori to oproštenje prema drugoj osobi, te zamoli također i Božje oproštenje. Izgovaranje oproštenja na glas čini tu odluku još stvarnijom, a isto tako oslobađa drugu osobu od naše osude.

Na kraju, predložim toj osobi da piše dnevnik o tome što se dogodilo u molitvi i što joj je Isus rekao. Naime, mnogo puta dok se dotična osoba naknadno sjeća tog iskustva ili čita o njemu, događaju se dodatna iscjeljenja.

Lijepa sjećanja

Za ljude slomljena srca molim se na malo drugačiji način. Cesto počnem sa stihovima iz Svetog Pisma. Citiram Psalam 34:19: "Gospodin je blizu onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava"; Psalam 147:3: "On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove" ili Izaija 61:1-3: "Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim -i godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna."

Nakon toga pozovem ljude za koje se molim da vjerom pokušaju vidjeti Isusa kako stoji ili sjedi pored njih. Kada ga ugledaju, kažem im: "Sada zamoli Isusa da ti pokaže tvoje srce, tvoju ranu i bol, da iznese na površinu te osjećaje kako bi ih Bog mogao iscijeliti." Usto imenujem te boli - bol odbačenosti, bol razočarenja, bol tuge. Tada im ; kažem: "Prepustite se rado u Isusove ruke i neka Isus uzme svu bol vašeg srca

-  neka sva bol ode."

I kada Isus počne iscjeljivati njihova slomljena srca, kažem im neka vide sebe upravo u vremenu kada im je srce bilo slomljeno. Ponekad* molim molitvu poput ove: "Bože, pomozi im da te-vide kao Boga svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji. Dopusti im da osjete Tvoje ruke oko sebe, kako ih grliš u svojoj ljubavi. Bože, neka osjete tvoju utjehu, tvoju bezuvjetnu ljubav, sigurnost, Tvoje ljubavi. O Gospode, daj im ljubav koja im je; potrebna, odstrani bol i povredu. Obnovi njihova! srca Bože, a sve ove zaštitne zidove koje su sagradili;; oko svog srca, makni vrlo nježno."

Dok se molim za njih, zamislim Isusa kako uzima njihovo srce i kako ga iscjeljuje. Ako mi Gospodin kaže nešto dodatno, ja to prenesem ljudima, ali ako On to ne napravi, tada šutim. Molim se dok ne osjetim olakšanje i znam da je Bog završio svoj posao.

I ovdje, kao kod svakog iscjeljenja, želim da ljudi vide i iskuse Isusovo prisustvo, jer je Isus taj koji iscjeljuje. Ohrabrim ih da vide Isusa kako ih voli. Ako im je srce slomljeno još u djetinjstvu, nekad kažem: "Samo zamisli Isusa kako te voli, kako te On podiže sa zemlje i uzima u svoje naručje.

Osjećati Isusovu ljubav

Vrlo često kada ljudi to učine, zaista i dozive Isusovu ljubav. Mogu osjetiti kako ih Isus grli svojom ljubavlju. Upravo je ta ljubav ona koja liječi povredu i bol. Razlog zbog kojega želim da ljudi to osjete, jest činjenica da ljudi često žele ostati u svojoj boli. Kada uspiju ovo učiniti, rješavaju se svoje boli.

S obzirom da su me otac, a kasnije i muž napustili, bojala sam se da će me i Isus napustiti, ako ne budem dobra. Već sam vam rekla da mi je Isus jednom rekao nešto o tome: "Paula, nikada te neću napustiti." Drugi put mi je rekao: "Nikada se neću razvesti od tebe. Nikada, bez obzira kakva ti bila."

Ove su riječi prodrle do mojeg najdubljeg bića. Ponekad kada znam da nisam baš tako dobra kakva bih trebala biti, kažem Gospodu: "Hvala Ti za Tvoju vjernost - hvala za tvoju dobrotu. Drago mi je što to ne ovisi o meni." I onda me Njegova ljubav vrati tamo gdje bih trebala biti.

Nekad ćemo se Isusovih riječi sjećati cijelog života. Ako je naša bol duboka, te riječi će nas držati i pomagati nam. Zato ohrabrujem ljude da slušaju Isusa. Zamolim ih da glasno kažu što vide i čuju. Kad to glasno izgovore, ne samo da im sve izgleda stvarnije, već i ja to čujem, te mogu procijeniti da li je to biblijski. Često, mogu na taj način potvrditi da je ono što dotična osoba čuje upravo ' ono što i ja osjećam. To ih ohrabruje da vjeruju da -oni zaista čuju Božji glas.

Bog želi  da svi pomno slušamo Njegov glas. Isus je došao da se sprijatelji s nama. Duh Sveti je došao da ostane s nama kako bi mogli imati zajedništvo s Bogom. Slušanje Božjeg glasa nije samo za one koji imaju slomljeno srce. Svi ga mi trebamo slušati i razgovarati s Njim svaki dan. Kada kažemo: "Dobro jutro, Gospodine", trebamo Ga čuti kako On nama kaže: "Dobro jutro." Ne znam kako itko može živjeti bez bliskog druženja s Bogom. On je taj koji nam pomaže reći više no itko drugi, upravo onoj što trebamo čuti.