Kako gore tako i dolje.

Postoji samo jedan zakonski princip: To

što odašilješ, to primaš.

Ništa što je vječno nije izvan tebe. Ono

što je Nebo, vječni zakon, to je u tebi, to si

ti, sopstvo a to te i okružuje jer je sve

sadržano u svemu i u svemu djeluje bitak,

zakon.

Ono što je na Zemlji - zgusnutost, materija

nastalo je prepolariziranim principom

"odašiljanja i primanja", niskim ja, koje

sebe obilježava osjećanjem, mišljenjem i

govorom pojedinca. Ono što je čovjek

prisvojio od ljudskoga, nebožansko je. To

opterećuje njegovu dušu i njegovo tijelo; to

on zrači. Preko nebožanskoga nastala je

zgusnutost, materija, koja je samo zrcaljenje.

Božanski princip je čisto - nebožanski

princip je nečisto, iz čega je proizašla ma-

terija. Božanski princip može zračiti kroz

prepolarizirani, nebožanski, ljudski princip

- nebožanski, ljudski, međutim, ne može

zračiti kroz božanski.

Budući da je božansko u materiji i zrači

kroz materiju, ogledala koja tvore materiju

kao cjelinu, vremenom će postati slijepa; jer

prije ili kasnije promijenit će se svako

ogledalo u apsolutnom principu, zato što

duh prožima materiju i sjena ne može postojati

trajno.

Tada će sve biti opet bitak u struji bitka.

Čisti koji žive u čistom principu, u struji

bitka, i utjelovljuju bitak, apsolutni, čisti

princip, govore jezikom praosjećaja koji se

izražava u njima samima, jer su oni sami

riječ istine koja se u njima objavljuje.

Odašilje li čisti, tada čisti u sebi samome

prima riječ čistoga jer je njegov bližnji - i

jezik njegovoga bližnjeg - božanski, a opet

dio onoga koji prima. U božanskoj riječi

sadržan je cijeli zakon, jer sve u svemu je

cjelina.

Nečisti princip je ljudsko ja; to je ono što

je izvana; on je zgusnutost, ljudsko postojanje,

ljudsko osjećanje, mišljenje, govorenje

i postupanje - što je opet sam onaj koji ga

odašilje i projicira na svoga bližnjeg. Tada

on i čuje samo govor svoga bližnjeg, koji je

opet i njegov govor, jer isto privlači isto.

Tvoji osjećaji, misli i riječi su dio tebe.

Tako kako ih odašilješ, tako se oni i ponašaju

prema tebi, tako ti se vraćaju. Kako dakle

odašilješ, tako primaš, i tako ćeš se ponašati

i prema svome bližnjem: pozitivno, božanski

- ili nebožanski, ljudski.

Tvoji ljudski osjećaji, misli, riječi i djela

utiskuju ti pečat koji si ti sam.

Tvoj životni svijet koji se sastoji od zbroja

tvojega osjećanja, mišljenja, govorenja i

postupanja, iz kojih proizlaze i tvoje čežnje,

strasti i želje, stalno te prisiljavaju da isto

ili slično osjećaš, misliš, govoriš i činiš. Bit

ćeš tako dugo spirala svoga ja sve dok ne

iziđeš iz tog vrtuljka i ne odupreš se zavodniku

- koji si ti sam, koji je tvoje ljudsko ja.

Zavodnik je tvoj mali, sebični svijet misli

što se sastoji od bezbrojnih niti i užadi

tvoga ljudskoga ja koje te uvijek iznova

uhvate i privežu za ono što osjećaš, misliš,

govoriš i činiš. Samo sa Mnom, Kristom,

možeš razvezati lance svoga ljudskog ja da

bi došao u vječni princip, u vječni zakon,

Boga, koji sam sebe govori, budući da postoji

samo jedan princip: odašiljanje i primanje.

Spoznaj i doživi sebe kao princip Bog; tad

ćeš prozrijeti spletke i dvoličnost protivnika.

Jer on se ušulja u tebe preko tvojih ljudskih

čuvstava i misli kako bi opustošio tvoj

hram.

Zato nauči sljedeće i primi to k srcu :

Tvoja misao si ti. Ono čime opremiš svoju

misao to će ona prouzročiti u ovome svijetu,

na tebi, u tebi i u tvojoj okolini.

Hoćete li se prepoznati u svojoj misli,

tada stavite tu misao pred sebe na razmatranje.

Razmotrite je pažljivo; tada ćete se

začuditi koliko mnogo sadržaja skriva ona u

sebi.