KAKAV JE OSJEĆAJ BITI UZ NOVOROĐENČE?

 

            Biti uz novorođenče obično je šokantno iskustvo, barem u početku. Majka je po porodu posve otvorena, i u emotivnom i u fizičkom smislu. Iskustvo hormonalnih promjena, početak dojenja, isprekidan san i drastične promjene raspoloženja upoznaju ženu sa ljepotom, ranjivošću i drugim najuzbudljivijim aspektima života. Uloga majke ili oca zahtijeva promjenu, nadogradnju našeg cijelog bića. Sada moramo preuzeti odgovornost, te barem neko vrijeme dvadeset i četiri sata na dan voditi brigu o drugoj osobi koja je u potpunosti ovisna o nama.

            Većina ljudi slaže se kako je to najteže u prvih šest tjedana. Kasnije postaje lakše, a lakše je i sa drugim i svakim sljedećim djetetom, jer nam je sve već poznato. Pa ipak, drugo ili treće dijete može iznenaditi roditelje sa vremenom i angažmanom koji od njih dodatno traži.

            Provođenje vremena sa bebom uključuje puno rutinskih poslova (mijenjanje pelena, hranjenje, pranje rublja) koji mogu izgledati laki, jer više djeluju kao kućanski poslovi nego kao kreativno provedeno vrijeme. Može vam se dogoditi da vam suprug dođe s posla i pita vas: "Što si sve danas radila?", a vi se najprije malo zamislite i onda briznete u plač. Meni se činilo da sam imala sreću ako sam u prva dva mjeseca u danu uspjela napraviti jednu jedinu stvar koja nije bila vezana uz bebu. Za jednu aktivnu i uspješnu osobu to je pravi šok.

            Kako roditeljima olakšati ovo prijelazno razdoblje nakon rođenja djeteta? Podrobnije savjete o tome što činiti i o čemu razmisliti možete naći u mojoj knjizi Pregnant Feelings (Osjećaji u trudnoći), ali najvažnije je pronaći odgovarajuću pomoć. To može biti rođakinja koja će se privremeno preseliti k vama, osoba koju ćete platiti za održavanje stana ili prijateljice koje će vam donijeti ručak ili tjedan ili dva svako poslijepodne pomoći s poslovima u kući.

            Osjećat ćete se mirniji, jer ćete se moći posvetiti samo vašoj bebi. Možda ćete morati sve važne stvari obaviti prije termina poroda ili neko vrijeme odustati od čišćenja kuće. Kad smo se moj suprug i ja pojavili pet dana po rođenju našeg prvog djeteta, sve biljke u kući su nam uvenule, što nas je jako rastužilo!

            Prvih šest tjedana doista su posebno razdoblje koje obitelj provodi zajedno, naprosto žive sa svojoj bebom, prilagođavaju se promjenama u životu, te vraćaju snagu. Znate li cijeniti veličinu novonastale situacije, organizirajte si pomoć i odgodite sve obveze, pa će vam period prilagodbe biti puno lakši. Dopustite si da se hranite divnom energijom koja okružuje novorođeno dijete.

            Stvaralačka energija prisutna pri rođenju sveta je i vrlo snažna. To je slučaj sa svakim rođenjem, ali se jače osjeća ako smo te energije svjesni i poštujemo je. Majke je sigurno osjećaju, osim ako im bebu odmah odnesu, a njih ignoriraju dok im liječnik radi epiziotomiju - u tom slučaju se umjesto ispunjenima uzbuđenjem mogu osjećati izdanima i praznima. Babice znaju cijeniti koliko su sati neposredno po porodu značajni za obitelj. Ja sam se uvijek iznova čudila napuštajući kuću u kojoj se rodilo dijete kako je vani svijet još uvijek isti. Energija u kući i vani tako je različita! Ponekad se pitam kako poštar može na isti način ulaziti u dvorište, a djeca se u susjedstvu igrati. Zar ne znaju što se upravo dogodilo?!

            Budući da su bebe bliske duhovnom svijetu, one naprosto prizivaju ljubav i darivanje od najrazličitijih ljudi - čak i onih koje niste godinama vidjeli. Naučite primati, dopustiti ljudima da vam rade usluge i zahvaliti im. Iskoristite ovo vrijeme za sebe, ne radite ništa osim koncentriranja na svoje srce ili disanje. Imate li druge djece, nakon poroda imat ćete puno posla. Pokušajte pronaći vremena i barem na časak sjesti i promatrati svoju uspavanu bebu. Takvi trenuci davat će vam snage za izazove koji vas čekaju. Iskoristite prednost povezivanja sa duhom vaše bebe kojem ste neposredno po porodu još uvijek otvoreni. Život će se ionako ubrzo "vratiti u normalu".

            Već sam spomenula kako većina nas zaboravi duhovni život kad započnemo ovaj zemaljski život. Proroci i sveci često su ljudi na koje se nije spustio veo zaborava ili on barem nije jako gust. Neki veliki pjesnici također su više u vezi sa svojim porijeklom od većine nas. William Wordsworth je napisao:

Rođenje nije drugo doli san i zaborav;

Duša koja se diže u nama, zvijezda našeg života

Koja je drugdje rođena,

I došla je izdaleka:

Ne u posvemašnjem zaboravu,

Niti posve naga,

Nego vukući oblake slave dolazimo

Od Boga, koji naš je dom:

A raj nam ispunjava djetinju dob!

 

            U waldorfskim vrtićima za dječje rođendane često pričamo priču o malom anđelu koji se želio spustiti na zemlju, a nakon što je sanjao svoje zemaljske roditelje njegov veliki anđeo dopušta mu da siđe na zemlju preko duginog mosta. Mali anđeo na kraju pristane ostaviti svoja krila kad ga veliki anđeo uvjeri da će ih čuvati do njegovog povratka. Tako mali anđeo prolazi bojama divnog duginog mosta dok se na zemlji izmijene tri godišnja doba. Potom postane jako mračno, gotovo kao u snu, a kad mali anđeo otvori oči ugleda nježnu ženu i muškarca dobra srca koje je vidio u snu. Tada mali anđeo zna da je pronašao svoj zemaljski dom.

            Takva slika ispunjava dijete, jer mu dokazuje kako mi znamo da ona ili on nisu samo tijelo. Slična spoznaja vidi su u slici kraljevske bijele ptice koja donosi dijete, jer ptica uvijek simbolizira duh, osobito duhovnu vezu između neba i zemlje (kao kad Duh Sveti siđe u obliku grlice ili kad bijela ptica vodi Ivicu i Maricu kroz šumu). Naši preci nisu bili neznalice kad su govorili kako roda donosi djecu - vjerojatno su tada djeca na selu bila izloženija procesu rođenja nego što su naša. Tom pričom zapravo su oslikali rođenje kao dolazak duše na zemlju, što je i za nas prihvatljivo, ali su oni to lakše od nas uočavali. Promatrate li svoju bebu na ovaj način, lakše će vam se otvoriti srce, ali će vam i pomoći da imate više strpljenja kad vam je kuća u neredu, a vi već dva sata nosite svoju zahtjevnu jednomjesečnu bebu na rukama. Iako nam bebe kompliciraju život, istovremeno nam pružaju nevjerojatne mogućnosti za osobni rast i razvoj.

 

 

 

 

LITERATURA:

 

Babies, Breastfeeding and Bonding (Novorođenčad, dojenje i stvaranje povezanosti), Ina May Gaskin. Vrijedan vodič za mlade majke koji je napisala jedna od prvih babica na Farmi, zajednici u Tennesseeju.

Birth Without Violence (Rođenje bez nasilja), Frederick Leboyer. Uvid u iskustvo novorođenčeta i načini prihvaćanja bebe.

Born Dancing (Rođen u plesu), Evelyn B. Thoman i Sue Browder. Roditeljstvo kao ples umjesto popisa obaveza. Najviše se bave prvom godinom djetetovog života.

Conception, Birth and Early Childhood (Začeće, rođenje i rano djetinjstvo), Norbert Glas. Pisano iz autorovog iskustva liječnika koji poznaje rad Rudolfa Steinera.

Cradle of Heaven (Nebeska kolijevka), Vera Justin Corda. Istraživanje psihološke i duhovne dimenzije začeća, trudnoće i rođenja (autorica je sufi, a ideje su univerzalne).

The Incarnating Child (Inkarnirajuće dijete), Joan Salter. Moja omiljena knjiga koja se temelji na učenju Rudolfa Steinera i autoričinom iskustvu u Gabriel Baby Centru u Australiji.

Pregnant Feelings (Osjećaji u trudnoći), Rahima Baldwin Dancy i Terra Palmarini Richardson. Knjižica o psihološkim aspektima trudnoće, poroda i roditeljstva.

Special Delivery (Posebni porod), Rahima Baldwin Dancy. Praktični vodič kroz trudnoću, porod i poslijeporodni period.

Touching (Dodir), Ashley Montagu. Važna knjiga o važnosti kože u razvoju čovjeka.

3. Spuštanje i buđenje

 

            Kad govorimo o djeci kažemo kako ona rastu, ali bismo isto tako mogli reći kako se "spuštaju" u smislu ovladavanja svojim tijelom od glave prema dolje. Najprije steknu kontrolu nad očima i vratom, zatim nad torzom pri prevrtanju i na kraju nad udovima kod puzanja i hodanja.

            Istovremeno se mijenjaju od uspavane novorođenčadi do budne i živahne djece koja jure oko svojih roditelja. Promjena koja se događa u svijesti kod djece do treće godine sliči na buđenje, od puke nazočnosti aktivnostima kod netom rođenog djeteta do postepene promjene u snažan osjećaj za svoje "ja" (pokušajte se suprotstaviti volji dvogodišnjaka!). Prije pojave ovako jakog "ja" dijete mora razviti sposobnosti govora, mišljenja i pamćenja.

            Glavni zadatak u prvoj godini djetetova života je razvoj tijela čiji vrhunac je hodanje. Govor je ključni zadatak druge godine, a mišljenje i pamćenje područja su nevjerojatnog razvoja tijekom treće godine. Sve ove značajne promjene događaju se same od sebe, prema svom vlastitom rasporedu. Na nama je da djetetu osiguramo ljubav i hranu, te da se suzdržimo od svega što bi moglo osujetiti njegovo otvaranje.

            Ovo poglavlje oslikat će velike razvojne promjene do kojih dolazi tijekom prve tri godine djetetova života. Sljedeća dva poglavlja ponudit će puno praktičnih ideja koje možete iskušati kao prvi učitelj svog djeteta, a u skladu su sa zdravim i uravnoteženim razvojem.