Kada vam ponestane rijeci

Dag Hammarksjöld, nekadašnji generalni sekretar Ujedinjenih naroda, tako je to lijepo rekao: “Bog ne umire onoga dana kada mi prestanemo vjerovati u osobno božanstvo. Ali mi umiremo onoga dana kada naši životi prestanu biti osvjetljavani stalnim zracenjem cuda koje se svaki dan obnavlja, izvora koji je s onu stranu svakog razuma." Ne moramo se svadati zbog rijeci jer “Bog” je samo jedna rijec, jedan pojam. Ljudi se nikada ne svadaju zbog stvarnosti. Svadamo se samo zbog mišljenja, zbog pojmova, i zbog sudova. Odbacite svoje pojmove, odbacite svoja mišljenja, odbacite svoje predrasude, odbacite svoje sudove, i shvatit cete to.

“Quia de Deo scire non possumus quid sit, sed non sit, non possumus considere de Deo, quomodo sit sed quomodo non sit.” Tako je sv. Toma Akvinski napisao u uvodu za cijelo svoje djelo Summa Theologica: “Buduci da ne možemo znati što je Bog, nego samo ono što Bog nije, ne možemo govoriti o onome kakav jest, nego samo kakav nije.” Vec sam spomenuo Tomin komentar Boethiusove De Sancta Trinitate, gdje kaže da je najuzvišenije znanje o Bogu spoznati Boga kao nespoznatljivoga, tamquam ignotum. I u svojoj Questio Disputata de Potentia Dei, Toma kaže: “Posljednje što covjek može saznati o Bogu je da spoznamo da Ga ne znamo.” Ovaj gospodin smatra se prvakom medu teolozima. Bio je mistik i danas je kanonizirani svetac. Stojimo na prilicno cvrstim temeljima.

U Indiji imamo uzrecicu koja potjece iz sanskritskih spisa: “neti, neti”, što znaci: ne

to, ne to. Tomina metoda oznacena je kao via negativa - negativni put. C. S. Lewis pisao je dnevnik dok je njegova žena umirala - Promatranje tuge. Oženio je Amerikanku koju je jako volio. Rekao je svojim prijateljima: “Bog mi je dao u mojim šezdesetim godinama ono što mi je uskratio u dvadesetim. Tek se bio oženio kad mu je supruga umrla u mukama od raka. Lewis je rekao da mu se sva njegova vjera srušila kao kula od karata. Eto, bio je poznati kršcanski apologet, ali kad je sam doživio tragediju, pitao se: “Je li Bog Otac pun ljubavi, ili je Bog veliki mucitelj?” Ima dosta dokaza i za jedno i za drugo! Sjecam se kad je moja majka oboljela od raka, sestra mi je rekla: “Tony, kako je Bog mogao dopustiti da se to dogodi majci.” Rekao sam joj: “Draga moja sestro, prošle godine u Kini je zbog suše od gladi umrlo milijun ljudi, a onda nisi ništa rekla.” Nekada je najbolja stvar koja nam se može dogoditi da se probudimo u stvarnosti, da nas pogodi neka nesreca jer tada se okrecemo vjeri, kao što se to dogodilo i C. S. Lewisu. Rekao je da nikada nije sumnjao u to da se ljudski život nastavlja poslije smrti dok mu nije umrla žena, a onda više nije bio siguran. Zašto? Zato jer mu je bilo toliko važno da ostane na životu. Lewis je, kao što znate, majstor za usporedbe i analogiju. Kaže: “To je kao s konopcem. Netko vas pita: ‘Hoce li ovaj mostic izdržati sedamdeset kilograma?’ Odgovorite: ‘Da.’ Dobro, onda cemo vašeg prijatelja pustiti da prijede preko njega.’ Onda kažete: ‘Cekajte malo, dajte da ga još jednom provjerim.’ Sada više niste tako sigurni.” Takoder je napisao u svom dnevniku da ništa ne možemo znati o Bogu i da su cak i naša pitanja o Bogu besmislena. Zašto? To je kao da vas netko tko je roden slijep pita: “Je li zelena boja vruca ili hladna. Neti, neti, ne to. “Je li duga ili kratka?” Ne to. “Je li slatka ili kisela?” Ne to, ne to. Slijepa osoba nema rijeci, nema pojam za boje o kojima nema nikakve ideje, ni intuicije, ni iskustva. O tome možete pricati samo analogijama. Što god pitao, možete mu reci samo: “Ne to.” C. S. Lewis napiso je negdje da je to kao da netko pita koliko minuta ima u žutoj boji. Svatko bi mogao uzeti to pitanje ozbiljno, mogao bi raspravljati o tome, svadati se zbog toga. Jedna osoba misli da u žutoj boji ima dvadeset i pet mrkvi. Druga pak kaže: “Ne, ima sedamnaest rajcica.” I odjednom se pocnu svadati. Ne to, ne to.

Zadnje što možemo saznati o Bogu je to da saznamo da ne znamo. Naša tragedija je u tome što previše znamo. Mislimo da znamo, to je naša tragedija, i zato ništa ne otkrivamo. Cinjenica je da je Toma Akvinski (koji je bio ne samo teolog, nego i veliki filozof)

nekoliko puta ponovio: “Sav napor ljudskog uma ne može nam pomoci da shvatimo bit jedne muhe.”