Kada se svjesnost pojavljuje svijet se rađa

P: Ipak, vi morate vjerovati da ste prije živjeli?

M: Sveti zapisi tako govore, ali ja

ne znam ništa o tome. Ja znam sebe onakvim kakav ja jesam; kao što se ja pojavljujem ili kao što ću se pojaviti to nije u mom iskustvu. To nije da se ja ne sjećam. Ustvari, nema ničega za sjećanje. Reinkar-nacija podrazumijeva reinkarnaciju sebe. Ne postoji takva stvar. Hrpa sjećanja i nada, nazvano “ja“ za-mišlja sebe da postoji vječno i stva -ra vrijeme da prilagodi svoju lažnu vječnost: biti - ne zahtijeva ni prošlost ni budućnost. Svo isku-stvo je rođeno iz zamišljanja; ja ne zamišljam, tako da se ni rođenje, ni smrt ne dešavaju meni. Samo oni koji zamišljaju da su rođeni mogu zamišljati da će biti ponovo rođeni. Vi me optužujete da sam bio rođen - Ja tvrdim da nisam kriv! Sve postoji u svjesnosti, a svjesnost niti umire niti se ponovo rađa. To je sama po sebi nepromjenjiva stvar-nost. Cijeli univerzum iskustva je rođen sa tijelom i umire sa tijelom; to ima svoj početak i kraj u svjesnosti, ali svjesnost ne zna za početak niti kraj. Ako o tome mislite duboko i to proučavate dugo vrijeme, vidjet ćete svjetlo u svoj svojoj jasnoći i svijet će išče-znuti iz vaše vizije. To je kao da promatrate goreći mirisni štapić, prvo vidite štapić i dim; kada pri-mjetite vatrenu točku, onda shva-ćate da to ima moć da zapali planine takvih štapića i univerzum ispuni dimom. Bezvremeno seb-stvo sebe ostvaruje, bez da iscrpi svoje beskonačne mogućnosti.

Mirisnom štapiću, je slično tijelo a dim je um. Sve dok je um zaoku-pljen svojim izopačenostima, ne opaža svoj vlastiti izvor. Guru dolazi i preokreće tvoju pažnju na samu unutarnju iskru. Po svojoj samoj prirodi um je usmjeren prema vani; uvijek teži da traži izvor stvari među samim stvarima; kada nam je rečeno da tražimo umutrašnji izvor, je na neki način, početak novog života. (Duhovna) budnost zauzima mjesto materijal-ne svjesnosti (op. prev. svjesnosti usmjerene na vanjsko), u svjesno-sti postoji “ja“, koje je svjesno, dok je budnost nepodijeljena; budnost je svjesna sebe. „“Ja sam“ je misao, dok budnost nije misao, ne postoji “ja sam budan“ u duhovnoj budnosti. Svjesnost je atribut dok budnost to nije; netko može biti svjestan duhovno da je svjestan mentalno, ali ne može biti svjestan budnosti. Bog je sveuku-pnost svjesnosti, ali je budnost iznad svega - iznad bića kao i ne-bića (postojanja i nepostojanja)

P: Ja sam počeo sa pitanjem o stanju čovjeka nakon smrti. Kada je njegovo tijelo uništeno, što se događa njegovoj svjesnosti? Da li on sa sobom nosi svoja čula vida, sluha itd. Ili ih on ostavlja. I, ako on gubi svoja osjetila, što onda biva sa njegovom svjesnošću?

M: Osjetila su samo oblici opa-žanja. Kako grublji oblici nestaju, tako se pojavljuju finiji oblici svijesti. 

P: Zar ne postoji prelaz ka (duhovnoj) budnosti nakon smrti.

M: Ne može biti prelaz sa svjesno -sti ka budnosti, jer budnost nije oblik svjesnosti. Svjesnost može postati samo još više finija i pro-čišćenija i to je ono što se događa nakon smrti. Kako razni nosači čovjeka odumiru, oblici svjesnosti pobuđeni njima također nestaju.

P: Dok samo ne ostane nesvjesno? 

M: Promatraj sebe dok govoriš o  nesvjesnom kao o nečem što dolazi i odlazi (nastaje i nestaje)! Tko je tu da bude svjestan ili nesvjestan? Sve dok je prozor otvoren u sobi će biti svjetlo. Kad se prozor zatvo -ri sunce i dalje ostaje, ali da li ono vidi mrak u sobi? Da li u suncu postoji nešto kao mrak? Nema ta-kve stvari kao nesvjesnost, jer ne-svjesnost se ne može iskusiti. Mi stvaramo zaključak o nesvjesnom kada postoji gubitak sjećanja ili komunikacije. Ako ja prestanem da reagiram, ti ćeš reći da sam ja nesvjestan. U stvarnosti ja mogu biti najstvarnije svjestan, jedino ne mogu da komuniciram ili da se sjećam.

P: Ja postavljam jednostavno pita-nje: postoji oko četiri milijarde lju-di u svijetu i svi će umrijeti. Kakvo će biti njihovo stanje nakon smrti - ne fizički, nego psihološki? Da li će njihova svjesnost nastaviti i dalje postojati? I ako se nastavlja, u ka-kvom će to biti obliku? Nemojte mi reći da ne znate odgovor, ili da je u vašem svijetu moje pitanje be-smisleno; trenutak kada vi počne-te govoriti o vašem svijetu i mom svijetu kao različitom i neuskla-divom, vi stvarate između nas zid. Ili mi živimo u jednom svijetu ili vaše iskustvo za nas nema nikakve

koristi.

M: Naravno mi živimo u jednom svijetu. Samo što ga ja vidim onakvim kakav jeste, dok ga vi takvim ne vidite. Vi vidite sebe u svijetu, dok ja vidim svijet u sebi. Za tebe, ti se rađaš i umireš, dok za mene svijet nastaje i nestaje. Naš svijet je stvaran, ali tvoj pogled svijeta nije stvaran. Između nas nema zida, osim onoga kojega ti sam stvaraš. Nema ništa pogrešnog sa osjetilima, to je tvoje izmišljanje koje te krivo zavodi. To prekriva svijet kakav jeste, sa onim što ti zamišljaš da jeste - nešto postoji neovisno od tebe i ipak blisko slijedi tvoje naslijeđene, ili stečene uzorke. Postoji duboka suprotnost u tvome stavu, koju ti ne vidiš i koja je uzrok patnji. Ti se držiš ideje da si rođen u svijetu bola i patnje; ja znam da je svijet dijete ljubavi, ima svoj početak, razvitak i ispunjenje u ljubavi. Ali ja sam čak i iznad ljubavi. - -  P: Ako ste vi stvorili svijet iz ljubavi, zašto je onda tako pun patnje?

M:  Ti si u pravu - sa gledišta tije-la. Ali ti nisi tijelo. Ti si bezmjer-nost i beskonačnost svjesnosti. Ne prihvaćajte ono što nije istina i vidjet ćete stvari onakvima kakvim ih ja vidim. Bol i užitak, dobro i loše, ispravno i pogrešno: ovo su relativni pojmovi i ne smiju se uzimati za apsolutno. Oni su ogra-ničeni i privremeni.

P: U budističkoj tradiciji se navodi

da je Nirvani, prosvijetljeni Buddha,

i da je ostvario slobodu od  Univer -zuma. On može znati i za sebe doživjeti sve što postoji. On može da upravlja, upliće se u prirodu, sa lancem uzroka, mijenja nizanje do-gađanja, čak i da ukine prošlost! Svijet je i dalje sa njim, ali je on slobodan od svijeta.

M: Ono što ti opisuješ je Bog. Naravno, da tamo gdje je univer-zum, isto tako će biti i njegov duplikat koji je Bog. Ali ja sam iznad toga oboje! Postojalo je kraljevstvo u potrazi za kraljem. Pronašli su pravog čovjeka i učinili ga kraljem. Ali on se nije ni na kakav način promjenio. Njemu je samo bila data titula, prava i obaveze kralja. Njegova priroda nije bila time zahvaćena, samo nje-gove akcije. Slično tome, sa prosvi -jetljenim čovjekom; sadržaj njego -ve svjesnosti prolazi kroz radikal-nu preobrazbu. Ali on nije zave-den. On poznaje nepromjenjivo.

P:  Nepromjenjivo ne može biti svjesno. Nepromjenjivo ne ostavlja trag u svjesnosti.

M: Da i ne. Papir nije pisanje, ipak na sebi nosi pisanje. Tinta nije poruka, niti je um čitaoca poruka - ali sve to čini poruku mogućom.

P: Molim vas, recite nam, iskreno, da li ste vi svesni ili nesvesni?

M: Prosvijetljeni (Gnani), nije ni jedno ni drugo. Ali prosvijetljeno (mudrosti) sve je sadržano. Ali onaj tko je duhovno probuđen, je iznad svakog iskustva. On je iznad

same probuđenosti.