Ono što je danas prihvaćeno kao povijest ljudske civilizacije ne ide
više od deset tisuća godina počinjući s natpisima ostavljenima na
glinenim sumerskim pločicama drevne kulture Bliskog istoka
poznatije kao sumerska, a kasnije kao babilonska kultura. Nema
većeg broja pisanih zapisa prije tog vremena pa se pretpostavlja da
su prije deset tisuća godina ljudi bili primitivni lovci i sakupljači
dok se nisu naselili u sela i gradove učeći kako uzgajati te
pripitomljavati životinje. Ta verzija povijesti koja se uči u školama
je tragično i opasno nepotpuna.
Tisućama godina prije pojave Sumerana pojavila se napredna
civilizacija zvana Atlantida. Prostirala se na nekoliko kontinenata i
posjedovala je sofisticiraniju tehnologiju nego što je ova današnja.
Pa kako je onda tako napredna civilizacija postala ništa drugo
nego grupa primitivnih lovaca i sakupljača koja se kasnije razvila u
drevne kulture za koje danas znamo? Atlantida je srušena u
razornoj globalnoj katastrofi. Legenda kaže da je Atlantida
izbrisana poplavom, potopljena pod oceanom kako bi bila
kažnjena zato što su njeni stanovnici bili pokvareni i zli. Vrhovi
planina su postali otoci okruženi vodom prema kojima su
preživjeli plovili na brodovima. Preživjeli su tada koristili snage i
tehnologiju koju su spasili kako bi sagradili naselja i obnovili
ljudsku rasu, ali to su znanje i tehnologiju postepeno izgubili
generacijama turbulentnog razvoja i migracije. Različite su regije
postale dom za različite grupe preživjelih koje su postale izolirane
jedne od drugih, neke propadajući vrlo brzo dok su druge brzo
napredovale prije nego što su podlegle gladovanju, bolestima ili
ratu.
Razdor se dogodio između vješte manjine preživjelih koji su
zadržali svoje tajno znanje i tehnologoju te većine koja je
degradirana u primitivne kulture. Vještiji su se sakrili u podzemne
baze, špilje, udaljene planine te masivne utvrde uglavnom kako bi
dobili na vremenu koje je bilo potrebno kako bi u suradnji s bilo

kojom voljnom vanzemaljskom grupom načinili te sproveli
dugoročni plan izgradnje ljudske civilizacije. Kada su bili spremni,
ponovno su izašli te su naučili primitivnu većinu kako obrađivati
zemlju i pripitomljavati životinje pa su ih primitivni ljudi često
doživljavali kao dobronamjerne bogove. Ostalo je povijest.
Nakon pada Atlantide, preživjeli koji su bili ekstremno
napredni te koji su postali arhitekti nove civilizacije složili su se
kako je potrebno izgraditi sve nanovo, izbrisati sjećanje na
prethodnu kataklizmu te na bilo koju sljedeću kako bi s
vremenom čovječanstvo ponovno napredovalo, ali i bilo pod
kontrolom. Od tog vremena, Zemlja je pretrpjela nekoliko
katastrofa počevši od drevnog nuklearnog rata* do bombardiranja
objektima iz svemira.† Pa ipak, sve je to zataškano osim nekoliko
fragmenata istine sačuvane u mitovima i religioznim tekstovima.
Npr. Zemlja je bila zasuta oko 535. godine kišom kometa koja je
gurnula Europu u mračni Srednji vijek pa je i to zataškano. Danas
se uči da je Srednji vijek počeo padom Rimskog Carstva kada su
prodrle barbarske horde, a namjerno se zaboravlja spomenuti kako
su barbari uspjeli zato što je Rimsko carstvo bilo oslabljeno
gorućim kaosom.
Poanta je u tome, da je ono o čemu učimo iz povijesti
namjerno nepotpuno i djelomično lažno kako bi se manipulacijom
naše percepcije povijesti postigla kontrola naše budućnosti te kako
bi oni koji nas kontroliraju očuvali, ali i povećali svoju moć.
Naravno, moderna znanost ne priznaje tu jednu širu
perspektivu povijesti zato što po njoj ne postoji dovoljno dokaza.
Ili još bolje, njihova prihvaćena verzija povijesti je izgrađena na
lažnim pretpostavkakma koje su tako duboko ukorijenjene u
umovima arheologa da čim pronađu nešto što se ne uklapa u
njihovu verziju povijesti, zadrže u tajnosti, unište dokaze .

*Mohenjo Daro radijacija, drevno atomsko ratovanje
† Immanuel Velikovsky, ciklički udar