Samo nekoliko ljudi zna da je Carl Gustav Jung - koji je više od bilo koga drugog radio na sklapanju braka između psihologije i duhovnosti - igrao sporednu ulogu u osnivanju Društva anonimnih alkoholičara. Jung je 1920. godine imao, između ostalih, i jednog pacijenta alkoholičara. Poslije godinu dana terapije stanje njegova pacijenta je ostalo nepromijenjeno. Konačno, Jung je digao ruke i rekao: 'Slušajte, na ovakav način samo trošite vlastiti novac. Zaista ne znam kako vam mogu pomoći. Ustvari, ne mogu vam pomoći.' A čovjek je upitao: 'Da li to znači da za mene nema nikakve nade? Zar mi ne možete baš ništa sugerirati?' Jung je odgovorio: 'Jedina stvar koju vam mogu preporučiti jest da se, možda, pokušate okrenuti religiji. Čuo sam priče o nekoliko ljudi koji su se okrenuli religiji, preobratili i prestali piti. To za mene ima nekog smisla.'
Čovjek je poslušao Jungov savjet i okrenuo se religiji i nakon nekoliko godina prestao piti. Jednom je prilikom taj preobraćenik naletio na jednog od svojih drugova po čašici po imenu Abe. Taj ga je odmah pozvao na piće. Međutim, novopečeni trezvenjak je odgovorio: 'Ne, hvala, više ne pijem.' Abe je bio zapanjen: 'Šta to znači, ne piješ više? Ti si beznadežni alkoholičar baš kao i ja.' I tada je čovjek objasnio kako mu je Jung savjetovao da se okrene religiji i da će mu to možda pomoći da prestane piti. Abe je pomislio kako je to zaista dobra ideja pa je i sam uradio istu stvar. Za njim se poveo i treći kompanjon i ubrzo poslije toga sazvan je i prvi sastanak Društva AA u Akronu, Ohio. Jedan od prvih članova društva je kasnije napisao pismo C. Jungu zahvalivši mu na njegovoj ulozi u osnivanju Društva anonimnih alkoholičara. Jung mu je odgovorio zaista fascinantnim pismom u kom je rekao da mu je drago zbog uloge koju je potpuno nesvjesno odigrao. Ali je također rekao da vjerovatno nije slučajno da se alkoholiziranom stanju tradicionalno okrećemo kao duhovnosti i da su alkoholičari ljudi koji su, vjerovatno, uspjeli utoliti žeđ za duhovnošću, za razliku od ostalih, te da je alkoholizam i duhovni poremećaj, ili bolje rečeno, duhovno stanje.
I zato su oba gledanja na fenomen žudnje ovisnika za povratkom kući ispravna. Bilo bi pogrešo ne složiti se sa regresivnim aspektima ovisnosti. Međutim, u radu sa ovisnicima otkrio sam da najveća nagrada, uopćeno gledano, dolazi iz suočavanja sa pozitivnim; iz shvaćanja progresivnog - žudnje za duhovnim i za Bogom.