Vremenski usklađeni ili ne

I što sada poduzeti u vezi s time? Kako to promijeniti? Očito je da ne možemo paziti na svaku sitnicu koju izgovorimo, učinimo ili pomislimo tijekom dana.

Ne brinite, nije to tako teško. Trebamo se samo vratiti svom čarobnom duhu - osjećajima - i naučiti kakav je osjećaj emitirati "tu vrstu" energije ili "onu vrstu" pa naučiti kako prepoznati kad nam se osjećaji spuštaju ili dižu, kad su loši ili dobri, kad rastreseno emitiramo bez osjećaja ili kad je to što emitiramo podržano osjećajem stvarne sreće.

Zadržimo  se još malo na vibracijama. U svemiru baš sve reagira na vibracije; to je zakon. A nama su to na ovom planetu dodir, miris, boja, okus, sluh i...emocije.

Kad smo radosni, kad osjećamo strast ili ljubav ili bilo koji drugi oblik uzvišene sreće, ti su nam osjećaji interpretacija određenih vrsta vibracija. I obrnuto, kad nas obuzmu osjećaji tjeskobe, krivnje ili ogorčenja, i oni su interpretacija vibracija. I ne zaboravite zašto se od jedne vrste osjećamo bolje nego od druge; jedna je blizu našem Izvoru, a druga nije.

Svatko od nas je fizičko produženje nečega što je daleko, daleko više od onoga što vidimo, ekstenzija smo daleko većeg nefizičkog bića - našeg Izvora energije - koje se ostvaruje, eto, slučajno, baš sada, u ljudskom tijelu. Kad vibriramo u skladu s tom energijom, dobro se osjećamo. I vice versa*: kada smo potišteni, to je stoga što ne vibriramo u skladu s tom čistom, pozitivnom energijom. 

Kad mislimo sve one "ne želim", nismo u skladu. Pogledamo li nešto i kažemo: "To ne želim.", događaju se dvije stvari.

Prvo, nema načina da uklonite "ne želim" sve dok ga obraćanjem pažnje na njega zadržavate u svojoj vibraciji. I drugo, osjećamo se loše, potišteno, iscrpljeno, kao krpa ili već nekako drugačije, protivno osjećaju sreće.

I tako, što smo više usklađeni s našim Izvorom energije, to se bolje osjećamo. I obrnuto, što smo manje usklađeni s našim Izvorom energije, to se osjećamo lošije.

Recimo to i drukčije: prirodno je dobro se osjećati, ali ne i nama u sadašnjem stanju. Iako je neprirodno osjećati se tek i malčice lošije od sretnog, nama je to, nažalost, sada posve u redu.

Ali oprezno!

Kad se radi o negativnim emocijama, osnovni nam je problem što si rijetko priznajemo da ih imamo. A ipak, da cijelo vrijeme emitiramo visoku frekvenciju radosti umjesto bilo koje niže vibracije koja nije radost, plivali bismo u bogatstvu, utjecajnosti i uspjehu - a da finija stanja sreće, savršenog zdravlja i općeg blagostanja - niti ne spominjem.

 Sada ćemo, na ovom stupnju, ponoviti ukratko ono što smatramo normalnim, a što gotovo 99 posto vremena nije drugo nego negativna vibracija:

Negativna vibracija bilo koje vrste i snage, iz bilo kog razloga, znači da smo se odvojili od života. Tako samo postojimo, a ne živimo. Velika razlika!

Negativna vibracija znači da smo se isključili iz našeg Izvora.

Negativna vibracija nastupa onda kad odbijemo da si dopustimo razmišljati o tomu što bi nas moglo usrećiti.

Negativna vibracija potiče iz suživota s "ne želim". A oni izlaze upravo iz nje.

Negativna vibracija znači da smo zalupili vrata svojeg dućana igračkama. Nijedna se od srcu dragih želja ne može nikad manifestirati putem sporih vibracija naših "ne želim". One su dio drukčije frekvencije koju zovemo "radost", pa nam se tako nikad ne približe -  uvijek su daleko - sve dok ih ne pozovemo vibrirajući visoko osjećajem  blaženstva. 

To je toliko jednostavno. Naši "želim" usklađeni su jedino s visokim vibracijama našeg Unutarnjeg bića/Proširenog ja, a ne s našim negativnim vibracijama. Pošto će nam donijeti užitak (bez obzira u kojem stupnju), podudaraju se isključivo s vibracijama naše izvorne namjere, a ta je da smo radosni. Ne možemo razmišljati o tomu što ne želimo i očekivati da dobijemo ono što želimo.  To je kao da pokušamo miješati ulje i vodu; visoke i niske frekvencije ne mogu se pomiješati. Jedne će uvijek nadjačati druge ovisno o tomu koje su u tom času dominantnije. Čak i najmanja briga (koju uglavnom uvijek osjećamo) zatvara vrata obilju i blagostanju na koja imamo pravo po rođenju.

U osnovi, neprestano pobijamo svoju vlastitu svrhu postojanja.  Pošto smo uvjereni da je važno da smo zabrinuti zbog računa, djece, bake, svjetske situacije, stalno proizvodimo tok niskofrekventne energije čime si priječimo pristup onomu što najviše želimo sebi, drugima, i da, svijetu.