JOŠ NISI DAO SVE
7. kolovoz
Ljudi moraju uložiti najviše truda da ljube jedni druge .
I u braku je tako . Nakon prv e lavine prisizanja na ljubav sve do smrti polako se opaža da baš nismo svaki dan pripravni umrijeti za drugoga .
To me podsjeća na ono ljubavno pismo koje je netko napisao : »Najdraže zlato , volim te više nego što mogu iskazati. S tobom ću kroz vatru , ništa mi neće biti previše. Vječno ću te ljubiti.« U potpisu : »Tvoj dragi« . A zatim je sasvim dolje stajao dodatak , na brzinu đometnut:
»Dakle , do nedjelje - ako ne bude kiše!«
Nerijetko je slično i u svagdašnjem životu . U mašti , u riječima ljubav je sasvim laka. Uvijek iznova visim na pitanju :
Zašto ljudi ne izdrže ljubav?
Zašto je tako teško izdržati svaki dan zajedno ?
Vjerujem , m i ljudi jako se često zavaravamo . Tvrdimo doduše da volimo druge ,
ali zapravo volimo samo sebe .
Previše misliš na ono što drugi mora učiniti za tebe . Drugi mora biti srdačan , nositi te na rukama ,
ne smije ti ništa predbacivati , ne smije biti loše raspoložen . Kod i najmanjeg razočaranja ti se osjećaš ranjenim . Premalo misliš na ono što bi ti trebao učiniti drugome ,
što ti možeš drugome dati .
A tajna je u ovome . Nemoj prebrzo reći:
»Ne voliš me« , sve dotle dok god nisi sve dao .