Još nešto o rijecima

Mark Twain je to jako lijepo postavio kad je rekao: “Bilo je tako hladno da bismo se bili smrzli samo da je termometar bio koji centimetar dulji.” Zbog rijeci se zaista smrznemo. Nije važno koliko je vani hladno, važan je termometar. Nije važna stvarnost, nego ono što sami sebi govorite o njoj. Cuo sam jednu zgodnu pricu o finskom seljaku. Kada su odredivali rusko-finsku granicu seljak je morao odluciti hoce li biti u Finskoj ili u Rusiji. Nakon dužeg razmišljanja rekao je da bi htio biti u Finskoj, ali nije htio uvrijediti ruske službenike koji su došli k njemu pitati ga zašto se odlucio za Finsku. Seljak je odgovorio: “Oduvijek sam želio živjeti u Majci Rusiji, ali u mojim godinama ne bi mogao preživjeti još jednu rusku zimu.”

Rusija i Finska su samo rijeci, pojmovi, ali ne za nas, ne za nas ludake. Skoro nikada

ne pogledamo u stvarnost. Neki je guru pokušavao objasniti masi kako ljudi reagiraju na rijeci, hrane se rijecima i žive od rijeci, radije nego da žive u stvarnosti. Jedan covjek je ustao protestirajuci: “Ne slažem se s time da rijeci toliko utjecu na nas.” Guru mu rece: “Sjedni dolje, kurvin sine.” Covjek, izvan sebe od bijesa, odvrati: “Nazivaš se prosvijetljenom osobom, guruom, uciteljem, ali trebao bi se sramiti.” Guru tada rece: “Oprostite mi, gospodine, zanio sam se. Molim vas da mi oprostite. Pogriješio sam. Zaista mi je žao.” Covjek se napokon smirio. I tada guru rece: “Trebalo je samo nekoliko rijeci da se razbjesnite, i trebalo je samo nekoliko rijeci da se smirite, zar ne?” Rijeci, rijeci, rijeci, rijeci. Kako nas samo mogu zarobiti ako ih ne upotrebljavamo pravilno.