Velike vode ne mogu obuzdati ljubav,

 niti je poplave utopiti,

kad bi čovjek sve u kući dao za ljubav,

ona bi bila potpuno prezrena.

Stare nas tradicije uče da prema velikom cilju vodi više putova. Kao što postoji više od jedne staze uz svaku planinu, a sve se sastaju na vrhu, tako i u duhovnom traganju postoji nekoliko puteva, od kojih svaki vodi u svoje vrijeme prema Jednom Slavnom Kraju.

Postoji put znanja. Istinsko poznavanje božanskih stvari je jedno od utvrđenih putova do sposobnosti, no taj put nije za svakoga. Postoji put akcije - bolje rečeno, organizirane aktivnosti - koja je svijetu potrebna, no i taj put traži poseban dar i posebne uvjete u kojima se može primijeniti. A postoje i drugi putovi.

Najkraći i najlakši put od svih je put ljubavi. To je zaista kraljevska cesta do velikog cilja. Ona je najjednostavnija od svih putova, najizravnija i najlakša. I ona je put otvoren svima, svugdje, bez obzira o osobnim uvjetima ili okruženju. Svakog čovjeka, u svakom trenutku, na svakom mjestu čeka prava inicijacija kroz jogu ljubavi.

U metafizici shvaćamo da je božanska ljubav potpuni izraz za ono što se podrazumijeva pod riječju religija, i da imajući nju imamo sve, a nemajući je, nemamo ništa. Dolikuje nam stoga da s pažnjom malo razmislimo o tome što podrazumijevamo pod ljubavlju.

Naravno, nije potrebno reći da ne mislimo na ljubav prema nekoj osobi. Ona je dobra u svoje vrijeme i na svom mjestu, ali ona nije ono o čemu ovdje govorimo. U kršćanskom učenju, Ljubav je nešto mnogo veće i finije i moćnije od svakog osobnog sentimenta.

Nažalost, kao i s mnogim drugim duhovnim idejama, ne postoji riječ koja bi savršeno odgovarala njenom značenju. Materijalni jezik je nastao kako bi zadovoljio materijalne potrebe, i on jednostavno ne može izraziti prave duhovne ideje na zadovoljavajući način. Stoga nam je potreban novi jezik o kojem je Isus govorio. Rijetko shvaćamo koliko smo uhvaćeni unutar granica rječnika. Mislimo određene misli, doživljavamo određene stvari, i onda jezik, sa svojim oštrim i brzim granicama, kaže: »Ne smijete reći tu predivnu stvar - morate reći samo ovo« - i na papiru vidimo samo blijedu beživotnu sjenu onoga što je rođeno u našoj duši.

Stoga zaista ne postoji riječ u modernom engleskom jeziku koja bi izrazila istinsku kršćansku ideju ljubavi. Naša engleska Biblija koristi riječ »milosrđe«, i makar je nedvojbeno odgovarala potrebama prije nekoliko stotina godina, od tada se njezino značenje toliko promijenilo da je danas u rječnicima teško naći riječ udaljeniju od onoga što njome želimo izraziti.

»Hladan poput milosrđa«, postalo je uobičajenom poštapalicom. Sama pomisao na milosrđe - to jest na potrebu primanja milosrđa - navela bi tisuće ljudi da radije prekinu vlastiti život nego da se suoče s tom strašnom stvari. A ipak, u svom prvotnom značenju ona označava upravo ono što mislimo pod ljubavlju.

Možda bismo se najbolje mogli primaći ideji kazavši da kršćanstvo pod ljubavlju razumijeva univerzalnu dobru volju koja je mnogo više od obične dobre volje, to jest, ništa manje od samog Boga.

Ljubav je motivirajuća snaga uma i kvaliteta ga ljubavi vodi u potragu za punijim izražavanjem, jer ljubav se uvijek mora izraziti. Ono što zovemo službom, da se poslužim terminom koji se danas široko koristi, jest zapravo ljubav u akciji.

Principijelni aspekti Boga su: život, istina i ljubav. To je sveto Trojstvo u kojem se um izražava, i sada ćemo vidjeti u kojem su smislu oni jedno. Život je postojanje i to je istina života. Naravno, život se mora slobodno izraziti i ljubav je upravo taj savršeni izražaj života. Drugim riječima ono što zovemo ljubavlju je zaista pun i nesputan izražaj same božanske ljubavi. Stoga ona uvijek znači savršeni mir, savršenu svetost, savršenu ljepotu, savršenu radost - i ono što je Isus nazvao: »Došao sam da bi oni mogli živjeti, u obilju.«

Sada nam je jasno zašto je suprotnost ljubavi strah i zašto je strah vrhovni neprijatelj čovječanstva. To danas svi priznaju. Svi akademski psiholozi okreću svoju pažnju na prevladavanje straha, i većina filozofskih škola danas uči da se strah mora iskorijeniti. A strah je zapravo odsustvo ljubavi. »Strah muči, ali savršena ljubav pobjeđuje strah.«

Jedini razlog zbog kojeg osjećamo strah je taj što ne volimo dovoljno Boga. Kad bismo zaista voljeli Boga, makar upola onoliko koliko volimo sebe, čega bismo se trebali bojati? Veliki mistik je rekao: »Volite Boga i radite što želite«, znajući da naše djelovanje može biti savršeno samo s ljubavlju prema Bogu u našim srcima, a moderni mudrac nam govori: »Svake nevolje u životu se možete riješiti uspijete li voljeti Boga više od pogreške.«

I ljutnja, i inat, i očaj, i mržnja razni su oblici izražavanja straha. Ljubomora, zloća i sveukupno nemilosrđe označavaju vjerovanje da nema dovoljno dobra za sve i stoga, ako netko drugi dobije ono što mi želimo, nama će nedostajati. Što je to nego li prigušivanje izražavanja života u vlastitoj duši? Zavežete li čvrsto ruke ili noge znate što će se dogoditi? Prvo će se paralizirati i na kraju će se potpuno osušiti.

Odsutnost ljubavi ima potpuno iste posljedice na dušu. Proklinjanje, očaj, slaba volja, prebrojne su prepreke slobodnom protoku života. Budući da im je postojanje omogućeno, više ili manje, u mnogim ljudskim dušama, čudi li što je svijet ispunjen grijehom, bolestima i smrću, što muškarci i žene stare i umaraju se, boraju i iscrpljuju i na kraju umiru, a zemlja ostaje opustošena ratovima, glađu i kugom?

Počinjemo shvaćati razlog zbog kojeg je Isusovo učenje, poznato pod bilo kojim imenom, toliko naglašavalo izvanrednu važnost ljubavi. Dok u svojim dušama ne izgradimo istinsku i praktičnu svijest o ljubavi, sve naše druge aktivnosti ostat će više ili manje uzaludne. Razvijemo li dovoljno svijest o ljubavi prema svemu, sve ostalo će iz toga uslijediti. Zaista, mnogi proučavatelji Istine otkrili su da nevjerovatne stvari slijede nakon svega nekoliko dana posebnog rada na ovom pitanju. Različiti osobni problemi jednostavno nestaju nakon što ljudi duhovno razmišljaju o ljubavi. Kako mjeseci prolaze njihova se lica ponekad nevjerojatno mijenjaju, jer je tijelo gotovo prva stvar koja reagira na slobodu od straha i očaja. Ljudi su mi govorili da su osjetili kako se dvadesetak godina skotrljalo s njihovih ramena nakon što su se nekoliko dana prepuštali duhovnom postupku vezanom uz ljubav, a budući da se radilo o njihovim ramenima, oni najbolje znaju.

Što više naučite o religiji, što na više sastanaka budete prisutni, što više knjiga pročitate, tim jači ćete biti u svojim mislima i osjetljiviji u svojoj duši. Danas si ne možete priuštiti pogrešne misli koje prije pet godina ne bi imale toliko značenja. Mnogo oštrije ćete biti kažnjeni za propuste danas nego što biste bili na početku i to je dobro.

Put ljubavi koji je otvoren svakome u svim situacijama, i na koji možete kročiti u svakom trenutku - i u ovom ako to želite - ne zahtijeva formalno upoznavanje, ne traže se karte na ulasku i nema nikakvih uvjeta. Nisu potrebni skupi laboratoriji u kojima se radi, jer su vaš svakodnevni život i vaše obično svakodnevno okruženje, vaš laboratorij. Nije potrebna knjižnica, niti profesionalna obuka, niti bilo kakvi vanjski uređaji. Sve što je potrebno jest da počnete odlučno izbacivati iz svojih misli svaku misao osobnog proklinjanja, (morate prokleti pogrešno djelovanje, ali ne onog tko je djelovao), očaja zbog prošlih boli i svega što je suprotno zakonu ljubavi. Ne smijete si dozvoliti mržnju osobe, grupe, nacije ili bilo čega drugog.

Morate izgrađivati istinsku ljubav u svijesti dosljednom dnevnom vježbom, i duhovni razvoj će iz toga uslijediti. Ljubav će vas izliječiti. Ljubav će vas utješiti. Ljubav će vas voditi. Ljubav će vas prosvijetliti. Ljubav će vas iskupiti od vaših grijeha, bolesti i smrti, i izvesti vas u obećanu zemlju divote.

Nedvojbeno recite: »Odlučio sam, izmjerio sam i izračunao cijenu, i riješen sam postići cilj pomoću joge ljubavi. Ja to mogu i hoću. Jedni mogu tražiti znanje do najdaljih dosega, drugi mogu organizirati velika i predivna poduzeća za korist i uzdizanje čovječanstva, treći mogu podučavati, liječiti i istraživati ili, - osjete li poziv - mogu se penjati u priproste visine asketizma - no ja odabirem jogu ljubavi. Stoga je moje polje rada upravo ovdje u mojoj svijesti i sav moj trud i energija bit će upereni prema čišćenju i pročišćavanju od svega što nije ljubav. Minutu za minutom, dan za danom, tjedan za tjednom, čupat ću korijene iz svog srca, svaki atom proklinjanja mog brata čovjeka, bez obzira tko i gdje on bio i što napravio, svaki atom očaja zbog neprijaznosti ili nepravde prema meni, ili nekome koga volim, svaki komadić ljubomore prema drugima, ma kako se ona pametno zamaskirala, svaku najmanju misao ili osjećaj, ukratko, sve što ne izražava božansku ljubav. Moje srce će biti moja radionica, moj laboratorij, moje slavno poduzeće i moj doprinos čovječanstvu.«

To je joga ljubavi i iako joj nije potrebna oprema osim spremnosti za vježbu, ta će vas spremnost ipak mnogo stajati u vidu djelotvornog požrtvovanja. Stoga su oni koji je istinski traže u prilično malom broju. To nije samo najjednostavniji, već i najslavniji od svih puteva, slavan po važnosti svojih individualnih rezultata i slavan u poslu za cijelo čovječanstvo. Djelotvorno prakticirati jogu ljubavi najbrži je put prevladavanja svih teškoća, a budući da je vaš um dio sveukupnog uma ljudske rase, najbrži je i najdalekosežniji put kojim se ljudska rasa može uzdići.

To je put koji je u praksi otvoren svima u svakom trentuku. Osamljeni učenik nije u težem položaju od onog koji djelotvorno podučava. Siromah je po ovom pitanju potpuno ravnopravan s milijunerom, a priglup ima potpuno jednake šanse, ni veće ni manje, od intelektualnog genija.

Običan čovjek koji zarađuje za skroman život u tvornici ili robnoj kući može prakticirati jogu ljubavi u okruženju u kojem se nalazi. Domaćica kod kuće, mornar na moru, seljak na polju, bolničarka ili liječnik u bolnici, svi oni imaju na svojim poslovima savršen materijal za jogu ljubavi. Jedino pitanje jest, želi li čovjek platiti cijenu - je li zaista spreman staviti Boga na prvo mjesto.

Autor:Emmet Fox