Argumenti su izuzetni, kao i ideje. Ali oni nisu život! Neobično su pogodni da nas vode kroz život. Ali nisu život. Apstrakcija nije život. Život je u iskustvu. To je kao da čitate neki čudesan jelovnik. Može vam poslužiti kao neka vrsta vodiča, ali on nije jelo. Ako sve vrijeme ovog svijeta posvetite jelovniku, nikad ništa nećete pojesti. Može se desiti i nešto gore od toga. Ima ljudi koji jedu jelovnike. Žive od ideja i tako gube sopstveni život, ne žive ga.

Šta učiniti da bi vam se pomoglo? Krišnamurti nas upozorava: „Onog dana kada dijete naučimo nazivu neke ptice, dijete više ne vidi pticu". Dijete gleda ovu paperjastu i živu pojavu, tajanstvenu i potpuno čudesnu, a mi mu kažemo: „To je roda". Sada dete ima ideju: roda. Kasnije, svaki put kad vidi rodu, reći će: „Ma znam, to je roda".

Isto važi, pretpostavimo, za ideju Amerikanca. Kad god vidim neku osobu koja dolazi iz Amerike, reću ću: „To je Amerikanac". Međutim, možda neću zapaziti onu neponovljivost i jedinstvenost te ličnosti.

Kada vam se dogodilo da ugledate neko dijete koje je potpuno zadivljeno dok gleda nešto tako tajanstveno, živo, skakutavo i apsolutno čudesno, kao što je, recimo, vrabac? Shvaćate li? Riječ, pojam prevazilazi svako razumijevanje, Riječ, pojam, mogu biti prepreka koja nam ne dozvoljava da vidimo konkretnu pticu.

Termin „Amerikanac" može se ukazati kao prepreka koja nam ne dozvoljava da realno sagledamo čovjeka koji je pred nama. Riječ i sama ideja Bog mogu biti prepreka na putu ka viđenju Boga.

Kako da pomognete sebi u takvoj situaciji? To možete učiniti odmah. Oslušnite sve zvuke koji dopiru do vas.

Možete li čuti sve te zvuke? Visoke, niske, zvuk glasova? Znate li šta se događa kad to radite? Vraćate se svojim čulima: to je iskustvo.

Ovdje nema nikakve apstrakcije, nikakvih pojmova. Gledate ono što gledate, slušate ono što slušate, dodirujete ono što dodirujete, itd.

Jednom mudracu kome je podareno prosvjetlje-nje, učenici su postavili sljedeće pitanje: „Učitelju, šta je tvoje prosjvetljenje izazvalo u tebi? Šta si time dobio?" Mudrac je odgovorio: „Dobro, reći ću vam šta sam dobio: kada jedem, jedem; kada gledam, gledam; kada slušam, slušam. To je ono što sam dobio!" Učenici su protestirali: „Ali svi to rade!" A on je, smejući se, odgovorio: „Svi to rade? Onda bi svi bili prosvjetljeni!"

Odgovor je da niko to ne radi, gotovo nitko nije prisutan, nije ovde i sada, gotovo nitko ne živi.

Biti živ znači biti ono što jesi, biti živ znači biti sada, biti živ znači biti ovde. Posmatrajte sebe. U onoj mjeri u kojoj budete posmatrali sebe, ne samo mentalno, već kao nepristrasan, odvojeni posmatrač, u istoj meri ćete odbaciti svoje mehaničko ponašanje, odbacićete sve ono što vas čini običnom marionetom i postaćete božji učenici. Ne možete to postati ako ste marionete. Ako ste samo deset posto živi, bićete samo tih deset posto učenici. Shvaćate li?

Okusite stvarnost, vratite se svojim čulima. To će vam pomoći da živite svoju sadašnjost. Pomoći će vam da živite sopstvena iskustva. U ovom „sada" susrećemo Boga.

Zar je to molitva? Zar je molitva možda razgovor sa Bogom? Naravno, moliti se znači razgovarati sa Bogom.

Ali zamislite neku majku koja je bolesna, leži u postelji: njena kći čisti čitavu kuću, priprema obroke, stara se o vrtu. Ona ne razgovara sa svojom majkom, ali koliko joj govori!

Stupite konačno u život i shvatićete mnoge Isusove riječi... jer On nas ne zove samo novoj religiji, On nas zove životu.