5. poglavlje
JEDNOSTAVNOST JE PRESUDNO VAŽNA

Jednostavnost nije krajnje siromaštvo, nije dijametralna suprotnost
bogatstvu. Živjeti jednostavno znači slijediti tihi
put umjerenosti. Život uravnoteženih krajnosti omogućuje
unutarnju sreću.
Istinski ljubavnici, koji su u miru sa samima sobom i sa
svijetom koji ih okružuje, koji rado prihvaćaju sve što im se
dogodi, s pravom mogu sažalijevati čak i kraljeve.
Sreća je za čovjeka istinsko i prirođeno stanje bivanja. Malobrojni
ju pronađu jer većina ljudi živi na vlastitoj periferiji;
maksimalno se udaljavaju od svojega unutarnjeg središta.
Što su bogatiji i moćniji, to iznutra osjećaju veću prazninu.
Želja za srećom u kraljeva je češće osujećena no što je ispunjena.
Njihovu žudnju za prijateljstvom odnosi svakodnevna
bujica ulizica. Njihovu nadu u ljudsko razumijevanja
guši i razara val nadmetanja za njihovu pozornost. Što je
kralj okružen većim mnoštvom, to je njegov unutarnji osjećaj
usamljenosti jači.
Tražeći sreću izvan sebe, ljudi naposljetku otkrivaju da su ju
tražili u ispraznom obilju i pohlepno sisali rub kristalne čaše
u koju vino radosti nikada nije bilo natočeno.
Sreća se sastoji od krajnje gorljivih nastojanja smanjivanja
vlastitih želja i potreba, od razvijanja sposobnosti zadovo-
ljavanja tih potreba po vlastitoj volji i od nastojanja da se
uvijek smiješimo, izvana i iznutra, unatoč svim nevoljama.
Svake večeri prije počinka budite tihi i mirni barem deset
minuta (po mogućnosti i duže) te ponovno ujutro, prije
ustajanja. Tako ćete stvoriti nepokolebljivu, čvrstu unutarnju
naviku sreće, koja će vas učiniti sposobnim suočiti se sa
svim izazovnim situacijama svakodnevne bitke života. Uz
tu postojanu unutarnju sreću krenite u ispunjavanje zahtjeva
koje vam donosi dan.
Sreću više tražite u svojemu umu, a manje u stjecanju stvari.
Budite toliko sretni u svojemu umu da vas ništa ne može
učiniti nesretnim. Tada ćete moći i bez stvari na koje ste navikli.
Budite sretni u spoznaji da ste stekli moć izbjegavanja
negativnoga stava. Znajte i da više nikada nećete biti toliko
materijalistički usmjereni da zaboravite svoju unutarnju
sreću, čak i ako postanete milijunaš.

Ovdje, u Americi, mnogo je toga što sam želio svojoj siromašnoj
zemlji. Međutim, s vremenom sam ustanovio da
ljudi ovdje, u prosjeku, nisu sretni kao seljaci u Indiji - od
kojih si mnogi ne mogu priuštiti više od jednoga obroka
dnevno. Unatoč materijalnom blagostanju, ovdašnji ljudi
ne posjeduju unutarnju sreću. Amerikanci su zasićeni obiljem
osjetilnih užitaka. Sreća im izmiče zbog jednostavnoga
razloga: traže ju posvuda osim u sebi.

Takozvana "sreća" najčešće je samo prikrivena patnja. Možda
uživate u obilnom obroku, ali ćete vjerojatno patiti od
neugodnih posljedica kao što su probavne tegobe ili bol u
želucu. Najbolji način stvaranja sreće nije prepuštanje osjetilnim
užicima ili lošim navikama već čvrsto vladanje vlasti-
tim navikama i apetitima. Kao što vlastitu glad ne možete
zadovoljiti hranjenjem drugoga, tako ni sreću ne možete
pronaći zadovoljavanjem pretjeranih zahtjeva svojih osjetila.
Pretjerana raskoš ne stvara sreću, već ju udaljava od vašega
uma. Nemojte sve svoje vrijeme posvećivati potrazi za stvarima
koje će vas usrećiti. Uvijek budite zadovoljni, jednako
u svojoj težnji blagostanju i u postignuću blagostanja. Kralj
Sreće možete biti i u trošnoj kolibi, a u palači možete biti
izmučena žrtva nezadovoljstva. Sreća je isključivo mentalna
pojava. Najprije ju morate čvrsto utemeljiti u sebi, a potom,
s nepokolebljivom odlučnošću da uvijek budete sretni,
u svijetu tražiti zdravlje, blagostanje i mudrost.
Veću ćete sreću pronaći ako uspjehu uvijek težite sa stavom
sreće nego da svoju najveću želju pokušavate ostvariti u stavu
nezadovoljstva, bez obzira na to što želite.

Lakše je trošiti nego zarađivati. Teže je štedjeti nego zarađivati.
Većina ljudi troši više no što zarađuje. Dodatan novac
stječu posuđivanjem ili kupuju s obećanjem plaćanja u budućnosti.
Ne smijete uvijek smatrati da morate držati korak
s drugima. Nastojati posjedovati više no što vam novčanik
omogućava znači živjeti u neprestanoj mentalnoj zabrinutosti.
Trošiti više no što zarađujete znači živjeti u vječnom
ropstvu.
Uz umijeće zarađivanja dobro je svladati i umijeće štednje.
Veliki prihod nema trajnu vrijednost ako stvara samo naviku
raskoši, bez štednje. Razmislite: kad biste se iznenada
razboljeli, kako biste živjeli bez uobičajenog prihoda ako ne
biste imali ušteđevinu? Loše je održavati naviku raskoši ako
vam je prihod skroman. Nije li bolje živjeti jednostavno i
štedljivo, a zapravo se bogatiti? Na skromno življenje trebali
biste trošiti samo četvrtinu svojega prihoda, štedjeti tri četvrtine
i smireno živjeti s osjećajem osigurane budućnosti.
Čuvajte ono što pošteno zaradite, ne kockajte i nemojte izgubiti
zaradu u pokušajima brzoga bogaćenja.
Sreću je moguće postići samokontrolom, održavanjem
navika jednostavnoga življenja i uzvišenoga razmišljanja,
skromnijim trošenjem unatoč većoj zaradi. Nastojite zaraditi
više kako biste drugima mogli pomoći da pomognu
sami sebi.

Radost je previše osjetljiv cvijet da bi cvao u mračnom
ozračju svjetovnih umova, koji sreću traže u novcu i imovini.
Radost vene i kad ju ljudi nedovoljno zalijevaju uvjetujući
svoju sreću, govoreći sami sebi: "Neću biti sretan dok
ne budem imao taj automobil (haljinu, kuću ili vikendicu
na moru)!" Unatoč tome što mahnito jure za leptirom sreće,
materijalistički nastrojeni ljudi nikada ga ne uspijevaju
uhvatiti. Sreća bi im izmicala čak i kad bi posjedovali sve za
čim njihova srca žude.
S druge strane, sreća prirodno cvjeta u srcima onih koji su
iznutra slobodni. Teče nesputano, poput planinskog potoka
nakon travanjskih kiša, u umovima koji su zadovoljni
jednostavnim življenjem i koji se svojom voljom odriču
gomile nepotrebnih, takozvanih "nužnosti" - izmaštanih
dvoraca nemirnoga uma.
Kad čovjek odustane od vanjskih težnji i u sebi potraži mir,
mogao bi osjetiti prolaznu čežnju za starim, poznatim navikama.
Budući da je do tada bio naviknut na zaokupljenost
vanjskim svijetom, jednostavnost mu se katkad, u početku,
može činiti praznom i neprivlačnom.
Međutim, ako ustraje, postupno će se naviknuti na unutarnji
svijet te u dostatnosti duše otkrivati sve veću sreću. Tada
će sve dublje shvaćati smisao istinske sreće.
Slično tome, nakon neuspjeha u svjetovnim nastojanjima
čovjek može doživjeti privremeni osjećaj gubitka. Isprva
mu se može činiti da se u životu više nema čemu nadati.
Međutim, ako nakon privremenog lutanja tom pustinjom
odluči hrabro se suočiti sa svojim novim okolnostima,
shvatit će da se život zapravo nije promijenio, da je njegova
mašta ono što mu se dogodilo odredila kao neuspjeh. Tada
se može sjetiti sretnijih trenutaka: primjerice, jednostavnih
radosti u kojima je uživao kao dijete. Odjednom će shvatiti
da je unutarnje zadovoljstvo samo po sebi jedino valjano
određenje uspjeha te, jednako divno, da je zadovoljstvo jedino
što u životu nikada ne mora izgubiti!
U svakom slučaju, pustinju prividnoga gubitka, neuspjeha i
razočaranja moguće je potaknuti na ponovno cvjetanje, kao
što pustoš procvjeta nakon obilne kiše. U umovima onih
koji mir traže u unutarnjem svijetu odjednom se prostru
nove cvjetne livade. Duša tada spozna sreću vrjedniju od
najvećeg uspjeha postignutog svjetovnim nastojanjima.
Ako se, dragi čitatelju, ikada poskliznete na ljestvama uspjeha
ili čak padnete s njih pa se nađete daleko od bogatstva i
ugleda, prisiljeni živjeti u skromnim okolnostima - ne tugujte.
Umjesto toga prihvatite pustolovinu s kojom vas je
život suočio.
Ako su posvuda oko vas krhotine vaših snova, hrabro se
prilagodite svojim novim okolnostima. Čak i ako ju ondje
nikada niste tražili, u jednostavnosti ćete pronaći divnu sreću
za kojom je vaše srce oduvijek žudjelo.
Život će vam dati više no što ste ikada sanjali samo ako
blagostanje odredite na nov način: ne kao svjetovno postignuće
već kao unutarnje, božansko zadovoljstvo.