JEDNODNEVNI JELOVNIK

Prehrambene upute navedene ovdje možete slijediti svaki dan.

JUTRO:
Voće (svježe ili suho) ili punovrijedni kruh s medom ili maslacem
uz čaj od timijana ili ružmarina
Ili juha od povrća;
ili čaj
čaša obične vode (izvorske) ili vode s glinom
žlica maslinova ulja sa sokom od limuna

PODNE:
Sezonsko voće, 150 - 400 g
Sirovo povrće, baskoneza ili samo jedna vrsta povrća s istim začinom.
(Baskoneza se pripravlja od probranoga sirovog povrća, naribane
mrkvice, repe, cikle, rotkvica, narezanih gljiva, luka, tikvica,
rajčica, crvenog ili zelenog kupusa i špinata narezanog na tanke rezance).
Sve zajedno, ili svako povrće posebno, začinimo uljem (po mogućnosti
maslinovim), morskom solju, limunovim sokom po želji.
Dodamo crne masline, usitnjen češnjak, kolutiće luka, kosani peršin
ili krasuljice, nešto listića ružmarina i estragona.
Kako biste baskonezi promijenili okus, svaki put stavite veću količinu
jednog povrća, kako bi njegov okus prevagnuo.
Žitarice ili kuhano povrće sa sirovom salatom i jedno jaje, dva
do tri puta tjedno. Jedite sezonsko povrće, kuhano u malo vode ili u
zemljanu loncu (nikada u ekspres-loncu). Stavite nešto ulja na dno
lonca ili ga dodajte pri posluživanju.

U nedostatku svježeg povrća, upotrijebite integralnu rižu, tjesteninu
od cjelovita zrnja, mahunarke, krumpir i dr.
Za nove ideje pročitajte »Vaše zdravlje i vaš stol« ili »Jednostavna
vegetarijanska kuhinja«.
Suho voće, med i domaći kolači.

VEČER:
Svježe sezonsko voće
Jelo od sirova povrća
Juha od povrća (po želji)
Žitarice ili kuhano povrće
Suho voće, jogurt ili sir
(Jaja, sir ili kiselo mlijeko smiju se jesti samo kao jedan obrok
tijekom dana).

DODATAK
Od prosinca 1952. godine, kad je ova knjiga tiskana prvi put,
stotine tisuća korisnika gline bilo je u mogućnosti pohvaliti njezina
izvanredna svojstva.
Kad rezultati ne ispune očekivanja, to je zato što je slučaj pretežak
ili su stvari otišle predaleko, ili zato što pacijent nije shvatio svoju
nevolju kao poticaj za promjenom nezdrava načina života, drugim
rječima, glinu nije koristio kako treba.
Često promatranje nepravilnosti inspiriralo me na publiciranje
detalja u magazinu »Skladan život«, brojevi 178, 179 i 180.
Nitko nikada s glinom neće znati kako odgovoriti jednom i zauvijek,
čudo se uvijek iznova ponavlja, oduševljava nas svaki put sa
svakim novim rezultatom, i granice do kojih se činilo da glina može
djelovati, svaki put su sve dalje i dalje.
Tako će se o glini uvijek moći reći i napisati nešto novo. Počnemo
li s glinom koja se uzima na usta, možemo se zapitati zašto koji
put pukne čaša u kojoj pripremamo glinu, posebno je vrlo čudno
da se to često događa s osobito debelim staklom. Glina i voda, odvojeno,
odašilju valove i u trenutku kad se oni stope, njihov se intenzitet
poveća. Debelo staklo u tom trenutku nije sposobno vibrirati
»unisono«. Prema nekim mišljenjima, ako Geigerov brojač ne
registrira nikakvu radioaktivnost u suhoj glini, s mješavinom gline
i vode je drukčije. Kad voda ispari a glina se osuši, radioaktivnost
vjerojatno nestaje.
Fenomen prskanja stakla često je promatran, ponekad i više čaša
odjedanput. Moguće je primijeniti hipotezu prolazne pojave radioaktivnosti.
Glina mijenja samu sebe. Njezino djelovanje varira ovisno o načinu
na koji je pripremljena, je li glina dodana u vodu ili je voda
prelivena preko suhe gline, itd. Njezino djelovanje ovisi i o tomu na
koji način i u koje je vrijeme upotrijebljena. Na primjer, u nekim
slučajevima postoji tendencija »stiskanja« crijeva ako ste glinu uzeli
ujutro nakon ustajanja, ili rezultat može biti obrnut, ako ste glinu
uzeli navečer.
Ovo je ukratko najbrži i izravan učinak; kao kad netko želi ublažiti
bolove u trbuhu za vrijeme jela, glinu treba uzeti neposredno
prije obroka. Količina koja se uzima razmjerno je nevažna. Neki
ljudi ne podnose gutanje mješavine gline i vode, pa na dnu čaše
ostave glineni talog. Ipak, i oni postižu zadovoljavajuće rezultate
takva tretmana.
U principu, kad vam je teško popiti vodu s glinom, organizam
postupno na to treba privikavati. Prvo uzmite samo vodu, postupno
dodajući sve više i više gline, sve dok ne budete mogli tolerirati normalnu
dozu za odrasle - jednu čajnu žličicu dnevno.
Kako je već istaknuto, privremena radioaktivnost gline pojavljuje
se u trenutku spajanja gline i vode, zato je preporučljivo glinu
pripremiti ranije. Ako čaša puca tijekom miješanja gline i vode, ili
neposredno nakon toga, to se neće ponovno dogoditi ako su glina i
voda u dodiru već nekoliko sati. Sve ovo što smo rekli za glinu primjenjivo
je i na obloge. Ako ih pripremite dovoljno unaprijed, izgubit
će radioaktivnost.
Ovaj radioaktivni efekt već je dulje predmet istraživanja. Danas,
kad je svaki od nas suočen s mnoštvom napada umjetnih izvora
radioaktivnosti, prirodno je da želimo izbjegnuti sve što bi moglo
povećati rizik.
Dapače, pokusi Ceigerovim brojačem pokazali su da će suha glina
upiti nešto radioaktivnosti iz svoje okoline. Oni koji imaju mačku
i kutiju s glinom, opazit će kako njihova ljubimica često voli leći
u kutiju s glinom, pogotovo ako je ozlijeđena ili bolesna. Čini se da
ovo potvrđuje pokusna otkrića.
Glina se bolje homogenizira ako se pripremi unaprijed. Svatko
tko upotrebljava glinu složit će se da je lakše raditi s glinom koja
je dobro impregnirana vodom, nego onom koju ste upravo pripremili.
Neki vjeruju da glinu treba ponovno promiješati prije upotrebe
za oblog. U stvari, glina koju koristite gubi svoju poroznost,
postaje skliskom i otpornom na vodu. Njezina sposobnost upijanja
znatno se smanjuje. Treba je što manje dirati i modelirati,
tek toliko koliko je potrebno da biste je stavili na krpu, zavoj ili
si. Čak nemojte ravnati njezinu površinu, ona će se zagladiti sama
kad stavite oblog na određeno mjesto. Isto je s oblozima koje stavljate
u gazu (od mekinja ili lanena sjemena) kako biste izbjegnuli
prljavštinu, ili kako biste oblog poslije lakše uklonili. Glina je
kompaktna supstancija i bilo kakvi tragovi koje bi mogla ostaviti
mogu se lako ukloniti. Gaza u stvari smanjuje ljekovito djelovanje
gline. Gak i kad je riječ o čiru ili otvorenoj rani, glina mora biti
u izravnom dodiru s kožom. Ako komadići gline i uđu u ranu,
idući će ih oblog apsorbirati. Ako je gaza ili tanka tkanina između
gline i kože, može se dogoditi da oblog ne prianja dobro, pa
može prodrijeti zrak koji će oblog ohladiti, što kod pacijenta može
prouzročiti nelagodu i smanjiti korisno djelovanje gline. Kako bi
djelovala najbolje, glina treba biti »prilijepljena« na kožu. Jednom
kad je namjestite na kožu, pritisnite je kako biste se uvjerili da je
u potpunom dodiru s liječenim područjem.
Praksa stavljanja gline izravno na kožu ima još jednu prednost,
pomaže u određivanju vremena djelovanja gline na koži. Ako je glina
u izravnom dodiru s kožom, djelovat će a zatim otpasti, jednostavno
i prirodno, poput zrelog ploda koji pada s drveta. U trenutku
kad se glina odvaja od kože, sama od sebe, njezino djelovanje je
gotovo potpuno izvršeno. Nije važno je li se oblog odvojio potpuno
ili samo njegov dio, nitko neće ustajati nekoliko puta tijekom noći
kako bi kontolirao fenomen spontanog odvajanja gline od kože.
Minimum vremena koje se preporučuje za djelovanje treba uvijek
imati na umu.
S apscesa ili čira, glineni se oblog ponekad odvaja već nakon dvadeset
ili trkleset minuta, čak i ako je pripremljen od rjeđe gline. Kao
što svako pravilo ima iznimaka, tako i ovdje postoje iznimke. Slabi
pacijenti oblog mogu držati dulje, on se za to vrijeme neće osušiti
i otpasti. U takvim slučajevima, ako glina izaziva neugodan osjećaj
hlađenja ili se u dodiru s tijelom ne zagrijava, vrlo je važno pokraj
obloga staviti bocu s vrućom vodom, te ostaviti pacijenta u toplu
krevetu. Bez topline nema čvrste obrane od bolesti.
Prirodno zagrijavanje obloga možemo potaknuti grijanjem područja
na koje ćemo staviti oblog prije tretmana, koristeći ili tople
obloge (vlažne i vruće komprese), ili boce s vrućom vodom (iako su
manje djelotvorne od toplih obloga).
Također, moguće je zagrijati oblog unaprijed, ali to ne sprječava
njegovo postupno hlađenje, međutim, omogućava da se izbjegne
neugoda koju možete osjetiti stavljajući hladnu glinu na kožu.
Nekoliko je načina kako možete zagrijati glinu. Posudu s glinom
možete staviti u drugu veću posudu u koju ste stavili vruću vodu,
ili, možete staviti oblog na radijator, ili ga položiti na okrenuti poklopac
na loncu s vrućom vodom.
Ponekad se može dogoditi da se oblog ne ohladi već iritira pacijenta,
što nije nesvladiva teškoća. Nakon razdoblja privikavanja,
koji može biti kraći ili dulji, pacijent će se naviknuti na glinu. Što se
zaista događa? Životna se sila iznova energizira, čineći da privremeno
skrivena svojstva gline iziđu na površinu.
Ne pokušavajte ništa ubrzavati. Stavite nekoliko malih obloga
na razne dijelove tijela, dok ne naiđete na mjesto gdje ga tijelo dobro
podnosi. Stavljajte obloge redovito na to mjesto, povećavajući
veličinu obloga kako napredujete, i ostavljajući oblog da djeluje sve
dulje. Tako ćete postupno moći pomaknuti oblog prema dijelu tijela
koji trebate liječiti.
Nikad ne prekidajte djelovanje obloga iznenada, umjesto toga,
postupno povećavajte razmak između stavljanja dvaju obloga (svaki
dan, dvaput tjedno itd.). Aplikacije moraju biti kontinuirane, više
ili manje česte, sve dok postoje i najmanje naznake da je zdravlje
poremećeno, ili dok postoji i najmanji ožiljak. Nemojte prestati s
liječenjem dok sve nije gotovo.
Još je jedno bitno - veličina obloga. Glinu treba pripremiti u
zdjeli za miješanje (zdjela za povrće ili veća posuda), a ne u šalici
za juhu, jer u njoj uvijek treba biti veća količina gline. Oni koji je
nanose u obliku paste ne trebaju očekivati senzacionalne rezultate.
Ako se upotrebljava za čir ili neku sličnu manju tvorevinu, glineni
oblog može slobodno pokriti površinu od 10 do 20 cm i treba biti
oko 2 cm debeo.
Već smo spomenuli ostale važne detalje, na primjer, vrstu posude
koju ćete upotrijebiti za držanje gline - često nas pitaju je li prikladna
plastična posuda.
Za držanje suhe gline, čini se da plastična posuda ne bi trebala
biti problem, osobito danas kad se plastika prerađuje za čuvanje i
držanje hrane. Ali, kod mješavine gline i vode, uvijek postoji nepo-
znati čimbenik, koji upotrebu drugih materijala (kao što su terakota,
staklo, grnčarija, porculan, tradicionalno prihvaćeni) čini sigurnijom
od plastike.
S glinom, kao i s mnogo drugih subjekata, ništa nije čvrsto određeno
i nitko se ne može ponašati kao prorok. Premda je korisno
znati informacije »iskusnih« korisnika, ne možemo zaobići uobičajenu
metodu pokušaja i grešaka.
Tako dugo dok obavljate pokuse s glinom, bit će vam dostupno
sve više i više detalja o njezinoj upotrebi, a oni su, kao što ćete se
ubrzo uvjeriti, često vrlo važni. Službenom promatraču mogu se
učiniti nevažnima i nezanimljivima. Osvjedočenu istraživaču, bit će
ipak nešto posve drukčije.
Moguće je, dapače sigurno, da bez obzira na sve detalje koje sam
iznio u ovoj knjizi, predmet našeg istraživanja nije potpuno opisan
i da se još mnogo toga može reći.
Uvijek osigurajte dovoljno gline pripremljene za upotrebu. Možete
je nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane, biljnim ljekarnama,
u tubama u obliku paste, što je pogodno za putovanje, za auto
i si. Kod kuće je najbolje imati veliku zdjelu punu gline za obloge.
Da biste je održavali svježom, dovoljno je svaki dan doliti nešto
vode. Ne dirajte je jer voda inače neće moći prodrijeti u glinu. Kad
se glina pripremljena za obloge prije upotrebe stvrdne, omogućite
da proces stvrdnjavanja završi dok glina ne bude potpuno suha, tada
je razlomite na komadiće i napravite novu smjesu.
Rezultati postignuti s glinom ponekad ovise o brzini kojom je
započelo liječenje (odmah nakon nesreće, u početku bolesti). Rezultati
su pokazali da su ozbiljne opekline i rane izliječene u rekordnom
vremenu, često ne ostavljajući niti najmanji trag (opekline
bez mjehura i rana, nagnječeni prsti bez gubitka nokata i dr.) ako
je glina bila primijenjena odmah nakon nesreće. Zbog toga je vrlo
važno pripremljenu glinu imati pri ruci.
Osobito se preporučuje izlaganje gline suncu, pogotovo ako će
uskoro biti upotrijebljena. Bitno je izlaganje gline svjetlu. Na drugoj
strani, da bi se glina održala svježom, bolje ju je držati u mraku,
u njezinu originalnom stanju. Na taj način možete je držati beskonačno
dugo. Neće ostarjeti u ladici više nego što bi u glinokopu u
kojem je iskopana.
Sto se tiče njezina dokazana revitalizirajućcg efekta, možemo zaključiti
da glina ima sposobnost upijanja i zadržavanja sunčeva magnetizma,
i ako se prije upotrebe izloži sunčevu djelovanju, emitirat
će sunčevu radijaciju tijekom upotrebe.
Taj revitalizirajući efekt može biti odgovoran i za činjenicu da
glina ima tendenciju zadržavanja kisika u dodanoj vodi.
Ništa u sastavu gline ne objašnjava njezino djelovanje na organizam,
jedva da postoji nekakav kriterij koji se može uzeti kao osnova
za odluku koja je glina najučinkovitija u određenom slučaju. Zbog
toga je potrebno obaviti male testove, kao i uvijek, prije započinjanja
liječenja. Općenito, čini se da je zelena glina najaktivnija. Teško
je podnose najosjetljiviji pacijenti. Možete pokušati s njom a zamijeniti
je nekom drugom ako se pojave neke neugodne reakcije (iritacija,
hladnoća i dr.).
Važno je da glina koju ćete piti ne bude granulirana, jer bi to
značilo da sadrži pijesak, što neba izbjegavati. Stavite nešto suhe gline
u usta i pričekajte da se pomiješa s pljuvačkom. Ne biste smjeli
osjetiti ništa.
Koristan je savjet kod upotrebe glinenog obloga da komad tkanine
kojim biste pokrili glineni oblog na upaljenoj rani, apscesu ili
gnojnoj rani, zamijenite listom kupusa. U takvim slučajevima, glina
se vrlo brzo suši ali list kupusa usporava taj proces i održava glinu
dulje hladnom. Ova metoda može se koristiti i kod velikih obloga
koje treba držati cijelu noć i koji bi se normalno osušili prebrzo (pogotovo
kod varikoznih čireva).
Povremeno se može pojaviti prepreka u liječenju glinom, na primjer
crvene mrlje ili osip na koži praćeni nepodnošljivim svrbežom.
Može biti da kisele supstancije prolaze kroz tkiva iz svih dijelova
tijela, slijevajući se prema mjestu gdje se nalazi glina. Cini se da bi
ovu hipotezu mogla potvrditi činjenica da svrbež, općenito, prestaje
isti čas kad se maknu glineni oblozi.
Možda se radi o posve drukčijem fenomenu, ali ne bi trebalo
smetati ako se liječenje glinom može nastaviti. Imajući to u vidu,
trebate učiniti sve kako biste smanjili osip i ublažili svrbež, koristeći
mješavinu jedne žlice maslinova ulja i dviju žlica mlake vode.
Dobro istucite. Postupno dodajte glinu u prahu dok ne postignete
gustoću paste. Maknite oblog i namažite to mjesto ovako pripre-
mijenom pastom, stavite preko toga čistu tkaninu kako biste /ašn
tili odjeću ili plahte. Ako se oblog stavlja navečer i ostavlja preko
cijele noći, pastu namažite ujutro. Iduće večeri pokušajte ponovno
aplicirati oblog. Ako neugodni simptomi ne nestanu, umjesto obloga
upotrijebite pastu nekoliko večeri za redom. Započnite ponovno
s vanjskim aplikacijama obloga gline kad se sve vrati u normalu, a
pacijent bi istovremeno trebao u/imati čaj od jetrenke {Heputicac
berba)
Laički prilaz prirodnim metodama liječenja često sadrži i pitanje
»Kako glina djeluje«. Dati izravan odgovor bila bi samo pretpostavka.
Najvažnije je da glina pomaže izlječenju, bez obzira na prepreke
koje treba svladati. Zbog toga treba biti zadovoljan i jednostavno
opisati rezultate.
Kako objasniti da oblog ponekad djeluje na dio tijela prilično
udaljen od područja gdje ste ga aplicirali. Često možemo opaziti taj
fenomen. Glina djeluje na sustav u cjelini. Dnevne aplikacije na jetru
mogu korisno djelovati na živce, čak i na psihičko stanje.
To znači da oblog ne treba uvijek biti u izravnom dodiru sa /a
hvaćenim dijelom tijela. Možete to i sami isprobati kad vas budu
mučile tegobe sa zubima (zubni apsces ili si.). Glinu možete staviti
izravno na zubno meso, ali veliki oblog možete staviti i izvana na
obraz, što je najčešeće i djelotvornije.
Pacijenti koji su na klasičnom liječenju, najčešće su vrlo nestrpljivi
u pogledu pitanja kad mogu početi s upotrebom gline. Međutim,
to nije preporučljivo kod unutarnje upotrebe gline, jer glina
najčešće djeluje na obrnut način od propisanih lijekova i nastoji ih
neutralizirati. Preporučljivije je pričekati dok se pacijent odluči za
prirodno liječenje i isključi sve ostalo, prije nego počne piti glinu.
Ipak u nekim slučajevima, kad okolnosti diktiraju da se s klasičnim
liječenjem mora nastaviti, može se istovremeno piti glinena vođa i
osigurati da se toksični popratni učinci lijekova koje pacijent uzima
barem djelomično neutraliziraju. Vanjske aplikacije gline, pak, uvijek
se mogu preporučiti i dok je pacijent još na uobičajenom liječničkom
tretmanu. Korisno je to početnicima koji se još nisu posve
»preorjentirali« na glinu.
U nekim slučajevima glinu može upotrebljavati bilo tko i bilo
kada, bez ograničenja, na primjer u kozmetičke svrhe. Glinu u obli-
ku krema i različitih maski koristi veliki broj kozmetičkih salona,
ne služeći se uz to nekom drugom prirodnom metodom, iako bi taj
kozmetički tretman bio djelotvorniji kad bi se primjenjivao prirodnim
metodama. Kako glina ima odlična svojstva upijanja (privlači
čestice otopljene u tekućini), na taj način čisti tkivo i uklanja masnoće,
ne samo s tijela već i s odjeće, namještaja i dr. Uvijek je možemo
preporučiti kod masne kose. Napravite rijetku pastu od gline
i vode, nanesite na kosu kao šampon i ostavite barem pola sata, nakon
toga isperite. Čak i kod suhe kože, glina se može upotrijebiti
kao maska za lice, jer upija a ne izaziva sušenje. Kao svi prirodni
proizvodi, održava ravnotežu i revitalizira.
Onima koji nisu navikli na glinu, ove tvrdnje mogu se činiti pretjeranima.
Kako prirodno sredstvo, jednostavno i jeftino poput gline,
može davati tako različite rezultate: prazni čireve, zatvara rane,
jača kralježnicu, upija ciste (čak i unutarnje), okreće fetus u pravi
položaj, pomaže u obnovi uništena tkiva i dr. Kako? Nitko ne zna,
ali postoji sve veći broj ljudi koji su to isprobali i u to se uvjerili.
Je li istina da glina loše reagira na ulje i mast? Kao što nam je poznato,
jedna emulzija koja se dobiva derivacijom nafte upotrebljava
se za industrijsko stvrdnjavanje gline; iz ovog se lako može zaključiti
da treba biti oprezan kad se uzima parafinsko ulje s glinom. Nekad
se preporučivalo da se velika količina jestivog ulja ne uzima za
vrijeme liječenja glinom. Međutim, ova tvrdnja bila je pretjerana.
Nikad se nije dogodio niti jedan incident pri upotrebi biljnog ulja
u prehrani tijekom liječenje glinom. Potrebno je izbjegavati mineralna
ulja.
Može li glina djelovati na različite bolestP. Bila bi velika greška
kad bismo mislili da glina sama može izliječiti sve. Prvo, ne može
ukloniti posljedice bolesti nastale zbog loših prehrambenih navika,
različitih ispada, alkoholizma, trovanja nikotinom i dr. Dok se ne
uklone ovi uzroci, nije moguće niti izlječenje. Ovdje zaista govorimo
o pravom liječenju - o potpunom izlječenju.
Kao sredstvo koje je često na vrhu ljestvice promjene načina života,
glina je često dovoljna, ali za postizanje pozitivnih rezultata
trebalo bi je koristiti kao jedan od djelotvornih čimbenika određene
metode. Mijenjanje načina prehrane, prestanak pijenja alkohola
i pušenja duhana, upotreba gline, sve su to elementi ove sinteze, i
učinak svake od ovih metoda pojačava one druge.
Teško je zamisliti upotrebu gline bez upotrebe ljekovitog bilja,
jer jedno često nadopunjava ili smanjuje negativno djelovanje drugog
(na primjer, začep nakon uzimanja gline i dr).
Može li se glina upotrijebiti nekoliko puta? Oblog se može upotrijebiti
samo jedanput. On se odvaja od kože kad glina ispuni svoju
zadaću Ova je glina upila svu nečistoću i dosegnula točku zasićenosti.
Njezina revitalizirajuća sposobnost smanjuje se kako slabi njezin
radioaktivni potencijal.
Moglo bi se pomisliti da će glina, ako se izloži okolini, odbaciti
nečistoću i ponovno steći svoju moć. Vjerojatno će glini ipak trebati
neko dulje vrijeme.
Prodajna cijena gline nije toliko visoka da bi opravdala nastojanja
za uštedom na troškovima zamjene gline koju ste već iskoristili.
Ako je liječenje dugotrajno a uključuje korištenje veće količine
gline, pokušajte naći jeftini izvor (glinokop, ciglanu, grnčariju i si.).
Ipak imajte na urnu da takva glina dolazi u vlažnim blokovima i nije
prikladna za rukovanje.
Smatra se da se glina upotrijebljena kao oblog može iskoristiti
tako da je pomiješate s kultiviranom zemljom. Ako je zemlja previše
svijetla ili sadrži previše pijeska, može se poboljšati ako se posipa
glinom. Glinu trebate ostaviti da se dobro osuši ili smrvi prije nego
je raširite po zemlji.
Može li glina uzrokovati pogoršanje? Sva prirodna sredstva pridonose
ne samo ponovnoj izgradnji organizma, nego i njegovu oslobađanju
od tereta. Uvijek je moguće da to izazove neke reakcije koje,
više ili manje, mogu biti neugodne.
Može se dogoditi da se te reakcije pojave tek nakon nekog vremena,
kad ste već započeli s prirodnim liječenjem.
Ovih se reakcija ne treba bojati. Treba ih dočekati s dobrodošlicom.
One pokazuju da se organizam dobro prilagodava liječenju.
Zbog toga nije preporučljivo započeti s liječenjem bez upoznavanja
s mogućnostima i mogućim reakcijama. Ako ste reakciju očekivali,
neće vas iznenaditi. Rjeđe želimo jake reakcije, pa zato morate
brzo djelovati kako biste ih stišali kad se dogode. U hitnim
slučajevima, ako je riječ o jakim bolovima, zamijenite glineni oblog
onim od mekinja ili mljevenih bršljanovih listova.
Uklonite glineni oblog ako vam je neugodan (ako ste živčani,
ako vas svrbi, ako vam je vruće ili ako vas hladi). Nastavite dalje kal
se simptomi povuku, i kad budete mogli podnijeti oblog.
Najčešće se događa obrnuto, glina smiruje bolove, ponekad one
najintenzivnije.
Ponekad je teško pretpostaviti što će se dogoditi kad se glina
upotrijebi, prije svega, do sada nije bilo slučaja u kojem krajnji rezultat
nije bio potpuno izlječenje ili znatno poboljšanje. S obzirom
na to da nema rizika od opasnosti, ništa ne sprječava razdoblje (daljeg)
testiranja u početku liječenja.
Jesu li neke gline opasne? U tisku se pojavio članak o mogućnosti
kancerogena sadržaja određenih vlaknastih glina u medicini. To je
izazvalo znatnu zabrinutost, koja je na sreću nestala, u nedostatku
bilo kakve potvrde.
Napetost je potekla iz činjenice da su injekcije vlaknaste gline
davane laboratorijskim životinjama izazvale stvaranje tumora.
Kad su rezultati od interesa, nema baš nikakve potrebe da se napravi
iznimka i glina ne upotrijebi na način na koji se to normalno
čini. Glina koju nabavljate u prodavaonicama zdrave hrane i biljnim
ljekarnama ne sadrži vlakna azbesta —jedinog krivca. Činjenica
je da je to bio azbest, jer su pokusi bili obavljani s tom supstancijom
a ne s glinom. To je bilo samo zbog toga, jer su azbestna vlakna
otkrivena u određenim lijekovima sa specijalnom glinenom bazom
(paligorskit ili atapulgit), za koje se sumnjalo da su potencijalno
kancerogene.
Mnogo je vrsta gline - bentonit, zemlja valjača sukna, kaolin,
nakrit, halozit..
Atapulgit, koji je bio podloga sumnjivog lijeka, hidrirani je magnezijev
silikat, dok je komercijalna glina u Francuskoj sastavljena
od hidriranoga silicijeva aluminata. Najčešća je bentonitna ili koloiđna
glina, koja se također upotrebljava u farmaceutskoj industriji,
i u različitim pripravcima i sredstvima za čišćenje kao izmjenjivači
iona.
Postoji velika razlika između koloidne gline (bentonit, montmorilonit,
halozit) koja se rastopi odmah, i ostalih proizvoda, uključujući
atapulgit koji može sadržati mineralna vlakna kao što je azbest.
lz ovoga možemo zaključiti da ne postoji sumnjiva glina, samo
azbest (gdje je opasnost vrlo realna). Komercijalna glina je koloidna,
bez vlakana i zbog toga potpuno izvan sumnje.
Osim toga, ništa ne dokazuje da je glina upotrijebljena za one lijekove
izvorno sadržala azbestna vlakna. Mogla ih je »pokupiti« dok
je prolazila kroz filtere. Slično se već dogodilo u proizvodnji vina.
Postoji golema razlika u liječenju komercijalnom glinom i onom
koja se jednostavno suši i lomi ili melje, i koja ne dolazi u kontakt s
azbestom u bilo kojoj fazi.
Postoji li nešto čega bismo se trebali bojati u upotrebi gline? U časopisu
posvećenom zdravstvenim tegobama, čitateljica je napisala pismo
u kojem pita bi li mogla upotrijebiti glinu u liječenju kronične
upale crijeva. Bila je oduševljena odgovorom. Bio je pozitivan, ali
je autor dodao mnoga ograničenja. Prema njemu, »liječenje glinom
ne bi trebalo trajati više od osam do deset dana u mjesecu«, jer kontinuirane
aplikacije gline »mogu dovesti do rizika - teške anemije
zbog loše apsorpcije željeza.« Također, osvrnuo se i na »klasičnu«
bolest ljudi koji jedu glinu.
Njegov recept »tri do četiri žlice jestive gline pomiješane u veliku
čašu vode koju treba popiti prije svakog jela«, odaje njegovo
neiskustvo. Veličina žlice (nije naveo čajna ili jušna žlica), nije navedena
precizno. Riječ »jestiva« teško se može opravdati, jer se glina
ne upija kao hrana. Nasuprot, posve je normalno upoznati ljude
koji glinu uzimaju već godinama, tek s povremenim pauzama, a da
se nisu nikada susreli s bolešću »jedaća gline«. Istina je da geofagisti
glinu jedu samo u nuždi, i to u prilično velikim količinama tijekom
nestašice hrane. Na taj način zavaravaju svoju glad i preživljavaju,
zahvaljujući vitalizirajućim svojstvima gline. Ali s obzirom na to da
se glina ne može smatrati hranom, prilično je iznenađujuće da takva
praksa pogoduje povećanju broja određenih oblika anemije.
Nije u pitanju loša apsorpcija željeza ili nekog drugog elementa,
jednostavno, riječ je o nedostatku.
Kako se znanje o glini širi, i kako je koristi već prilično velik broj
ljudi, širi se i broj pisaca koji pišu članke i druge publikacije o tome.
Nažalost, njihovo znanje prečesto se bazira na teoriji ili pretpostavkama,
koje mogu srvoriti temelj za tvrdnje bez ikakve dosljednosti
•I' realne vrijednosti.
Mogu li se životinje liječiti glinom? U principu, vrlo je mala razlika
u liječenju bolesnih ljudi i bolesnih životinja. Jedini je problem
kako životinju nagovoriti na prihvaćanje liječenja. Ako je životinja
vrlo poslušna, ništa vas ne sprječava u apliciranju glinenih obloga.
Na ovaj je način osobito lako liječiti pse. S mačkama je priča nešto
drukčija; ali postoje dokazi o liječenju i muških i ženskih mačaka.
Unutarnja upotreba gline prilično je jednostavna, glinu stavite u
posudu za vodu, ili ako je potrebno u hranu. Ako se sve to izjalovi,
mrljajte glinu u krzno, osobito kod mačaka koje se često ližu i na taj
način mogu apsorbirati glinu.