Jedne godine nezabilježene u povijesti

... Uto se iza vrbika ukaza lijepa djevojka kose što doticaše tlo. Zastade uz usnula mladića i dodirnu njegovu nježnu obrvu svilenom mekom rukom. On pogleda u nju sanjivim očima kao da ga probudiše sunčane zrake.

Kad shvati da uza nj stoji emirova kći, pade na koljena kao Mojsije kad ugleda gorući grm.

Pokuša govoriti. Riječi mu nedostajahu, ali njegove suzne oči zamijeniše jezik. Mlada ga djevojka zagrli, poljubi ga u usne; onda ga poljubi u oči, sušeći njegove obilne suze i usne svojim poljupcima.

Glasom nježnijim od šumora trske, ona reče: »Vidjeh te, dragi, u svojim snovima; promatrah tvoje lice u svojoj samoći. Ti si izgubljeni drug moje duše i

druga, bolja polovica, od koje se odvojih kad mi bješe naređeno da dođem na ovaj svijet.«

»Dođoh ovamo potajno da se združim s tobom, dragi. Ne boj se; sad si u mojim rukama. Ostavih slavu koja okružuje oca mojega i dođoh da idem za tobom do svršetka svijeta, i da s tobom ispijem čašu života i smrti.«

»Dođi, dragi, pođimo u pustinju, daleko od civilizacije.«

I ljubavnici krenuše u šumu, u mrklu noć, ne bojeći se ni emira ni sablasti tame.