JEDINSTVENA SVIJEST - BLAŽENSTVO

Na ovoj ste točki došli do ujedinjujuće svijesti. U ovom stanju nem a podjele ni razdvajanja. Sve su dihotomije sintetizirane. To je stjecište suprotnosti. Padaju velovi pojavnoga. Vidite međupovezanost svih svijesti. To je stanje znano i kao blaženstvo. Stanje čiste radosti i mira. U njemu je sve promijenjeno. Sva vaša egocentrična shvaćanja transcendirana su. Ne postajete bolji; postajete drugačiji. Vidite cijeli  svoj život kao savršen; kao nešto što se  moralo  dogoditi.  Stječete uvid  u  cijelu  slagalicu,  ne  samo  u  njezin  dio.

Integritet  ega

Dolazite u ono što Erik Erikson zove integritetom ega. Integritet ega znači da se potpun o i bezuvjetno prihvaćate. Erikson kaže: »To je pr protnosti. Žeđate  za njim. To je  domovina ljubaznija od  doma, kako je rekao Thomas  Wolf. ihvaćanje nečijeg jednog i jedinog životnog ciklusa  kao nečega što se  moralo zbiti... onaj tko je stekao integritet spreman je braniti vrijednost svojega načina života usprkos svim prijetnjama«. S integritetom ega možete iskreno reći: »Da moram proživjeti  svoj  život  ponovno,  sve bih isto učinio!« Integritet ega potpun o je prihvaćanje sebe, potpun o  nadilaženje  toksičnoga  stida.

Kada se takvo stanje iskusi, nema suprotnosti. Žeđate  za njim. To je  domovina ljubaznija od  doma, kako je rekao Thomas  Wolf.

Sinteza  suprotnosti

U stanju blaženstva stvari više ne vidite u suprotnostima. Nema  nas  i  njih.  Doživljavate  jedinstvo.  Granice  ega  na čijem ste stvaranju tako teško radili postale su sama struktura koja vam je omogućila da transcendirate sve granice. Naivni misticizam vašeg magičnog djeteta proširio se u refleksivni misticizam odrasloga. Osjećate jednost sa svim stvorenim. Svjesni  ste  da  je  razdvojenost  iluzija.

Viša  sila

Mističari i fizičari kažu nam da nam je u stanju blaženstva dostupna   Viša   sila.

Povezanost s ukupnom sviješću daje nam sredstvo spoznaje i znanja moćnija od svega što smo ikada zamišljali. Jedini preduvjet potreban  za  takvo  znanje  jest  oslobađanje  od svake  kontrole  ega.

UM   IZNAD   MATERIJE

Fizičari nam također kažu da su i um i materija oblici energije (kvantna teorija). Materija je manje isijavajući oblik energije; vibrira na nižoj frekvenciji.  Um  ili  svijest  jest energija više frekvencije; može udomiti  materiju  i  snažno  na nju  djelovati.  To  može  uključivati  pojave  popu t  psihokineze.

Dolores Kieger poučavala je tisuće ljudi  kako  će  olakšati bol kroz polaganje ruku. To se postiže koncentracijom i razvijanjem kinestetičke osjetilne izražajnosti. Svatko to može naučiti. Um može stvoriti događaje izvan sebe upotrebom mašte. To uključuje i stvaranje bogatstva. To također uključuje moć  um a  da  izliječi  tijelo.

MOLITVA

Molitva može snažno utjecati na događaje u prirodnom poretku. Molitva ovisi o razini duhovnosti. Molitva ovisi o Bogu, kako mi razumijemo Boga. U molitvi  se  odričemo kontrole i dopuštamo djetinjem  povjerenju  i  vjeri  da  se pojave.

INTENCIONALNOST   SVIJESTI

Sva je svijest intencionalna. »Ništa ne ide besciljnim stopama«, rekao je pjesnik. Ja sam navijestio da ljudi »imaju smisla« bez obzira na to kako nam bizarno njihovo ponašanje izgledalo. Kada smo u višoj svijesti, ujedinjeni smo s ukupnom sviješću. Sudjelujemo u svrhovitosti ukupn e svijesti. Mnogi fizičari i transpersonalni psiholozi vjeruju da za  sve  nas  ima neki plan. Kada se osvrnemo  na  naše  živote,  često  shvatimo da takav plan uistinu postoji. Znao sam s dvanaest  godina stvari   koje   su   mi   se   uistinu   dogodile   u   životu.   Tijekom godina postalo mi je jasno da ne trebam kontrolirati događaje, oni uvijek idu meni u prilog. Berry Stevens to zove »plutanjem niz  rijeku«.  Naš  ego,  sa  svojom  ograničenom  vizijom  ne može  vidjeti   šumu  od  drveća.

Neprianjanje

Duhovni su majstori uvijek prakticirali neprianjanje. Kažu nam da naša patnja proizlazi iz našeg prianjanja. On o u što emocionalno investiramo izaziva bol. Buduči da svemu u ljudskom životu dođe kraj, emocionalna  je  bol  nezaobilazna sve  dok  emocionalno  investiramo.

U filmu Grk Zorba glavni lik pokazuje  to  neprianjanje kada je upoznao veliku nesreću. Potpuno se posvetio projektu izgradnje kanala za prijenos trupaca niz planinu. Radio je s golemom  upornošću  i  trudom.

Nakon mnogo mjeseci  teškoga  rada  projekt  je  bio  spreman za ispitivanje. Dok su trupci plutali niz planinu, kretanje je izazvalo prejaku silu i kanal je propao. Zorba je bio zapanjen. Užasnuo  se.  A  potom  se  počeo  smijati.   Smijao   se  i  smijao. A  zatim  je  počeo  plesati.   Plesao  je  i  plesao!

Smijanje i plesanje bili su vrsta kozmičkog smijanja i kozmičkog plesa. Iz perspektive ujedinjujuće svijesti nijedan događaj   nema   važnosti.   Važna  je   samo   cjelina.

Cjelina je bit mudrosti. »Planina je planinaru jasnija iz zrakoplova«,  kaže  pjesnik.  Dijelove  možemo  razumjeti   tek kada  vidimo  cjelinu.  Kao  što  kaže  Asri  Aurobindo:  »Moraš znati ono najviše da bi mogao uistinu razumjeti najniže.« Ujedinjujuća   vizija   i   neprianjanje   plodovi   su   blaženstva.

Ima i drugih plodova koji proistječu iz duhovnog blaženstva. Neki  od  njih  su  spokoj,  samoća  i  služenje.

Spokoj

Spokoj obilježava ono što je Robert Frost nazvao jahati laganim kasom. U spokoju, vaš će život postati manje problematičan i spontaniji. Djelovat ćete bez neprestanog analiziranja i mozganja. Prestat  ćete stalno  tražiti  smisao. Prestat ćete pretjerano reagirati; nećete više biti stalno na oprezu. Uživat ćete u svakom trenutku. Prihvaćat ćete bogatstvo života, iz trena u tren. Vidjet ćete, čuti, znati što  trebate  i želite; znat ćete  da  vaše  potrebe  mogu  biti  zadovoljene. Spokoj mijenja život u djetinju viziju,  gdje  je  sve  novo.  Oni koji su spokojni  vole Zemlju i sve stvari. Sam  život je divno opravdanje  za  sebe.

Samoća

Svatko je od nas sam. To je jaka i čvrsta granica našeg materijalnog stanja. Samoća je životna činjenica. Kako prihvaćamo  svoju  samoću  određuje  hoće  li  ona  biti  toksična ili blagotvorna.  Toksičnu  samoću  potiče  toksični  stid  Posljedica je vlastite rastrganosti. Blagotvorna samoća je plod blažene duhovnosti. Proizlazi iz jedinstva  s  Bogom,  dajući  na m trenutačno  znanje  o   sebi.   Iz  takvoga  znanja  proizlazi  ljubav za   sebe,   samoprihvaćanje   i   shvaćanje   vlastite   vrijednosti.

Budući da se volite  i  cijenite,  želite  biti  sa  sobom  nasamo. To je samoća. Kada znate radosti samoće, želite je sve više; također  je  želite  za  svoje  voljene.  Umjesto  svoje   stare,   na stidu utemeljene posesivnosti, postat ćete  zaštitnik  svoje  i samoće   svojih  voljenih.   Goethe  je   to   dobro   rekao:

Kada čak i dvoje najintimnijih ljudskih bića shvate  da  među njima ostaje beskonačna  distanca,  mogu  stvoriti  divan  život jedno uz drugo, uspiju li voljeti tu međusobnu udaljenost koja omogućuje obojima da vide drugoga u  CJELINI.  Dobar je  brak onaj  u  kojemu  svaki  imenuje  drugoga  čuvarem  svoje  samoće.

Samoća je moguća jer ste završili rad na svojem egu, posebno rad na svojoj izvornoj boli. Završivši taj  rad, prihvatili ste svoju odvojenost. Strah  od  odvojenosti  ono je  zbog  čega ste uopće i ostali fantazijski vezani. Fantazijska je vezanost iluzija;  iluzija  da  će  vas  vaši  roditelji  uvijek  štititi.

Kada jedanput  prihvatite  svoju  odvojenost  i  samoću, shvaćate  da  je  vaš  ego  dovoljno  jak  da  se  pobrine  za  vas. Vaš je ego dovoljno jak da sami  preživite.  To  je,  također preduvjet za meditaciju. Kada iskusite  blaženo  jedinstvo  s Bogom kroz meditaciju, upoznajete svoje istinsko ja. Također shvaćate da  ima  mjesto  na  kojemu  nikada  niste  sami.  S takvom   svijesti,   samoća   je   najpoželjnija.

Služenje

Duhovno  blaženstvo  sintetizira  životne  polarnosti.  što više samoće upoznajete i u  njoj  uživate,  više  ćete  željeti služiti drugima na način koji  uvećava  vašu  duhovnost.  Kao što  kaže  Ken  Wilber:

Intuitivno osjetiti i znati svoje istinsko ja privrženost je odluci da aktualizirate to ja u svim bićima, u skladu s iskonskim zavjetom. Ma koliko nebrojeno bilo bića, ja se zavetujem  da  ih  oslobodim.

Služenje može također značiti  odlučnost  da  se  klanjamo na način koji odgovara našim vjerovanjima. Možda  poželite otići ponovno u svoju staru crkvu i vjersku zajednicu. Ako odete, imat ćete nove mogućnosti i  proširenu  svijest.  Tada ćete možda vidjeti klanjanje i ritual kao načine da  utjelovite svoju religioznu tradiciju. Ako vam je draža sakramentalna crkva, možete sudjelovati u komemoraciji moćnih djela Boga, onako kako ga vi razumijete. Kada sudjelujete u simboličnom ponavljanju   kolektivnog   sjećanja   vaših   predaka  na   njihova Boga, možete se doživjeti kao dio  prošlosti  i  dio  žive tradicije. Možete doživjeti svoje postupke u sadašnjosti kao privođenje  prošlosti  u  sadašnjost  i  sadašnjosti  u  budućnost.

Služiti znači skrbiti se za druge i vraćati  ono  što  ste primili. Dvanaesti korak potiče sudionike da prenesu svoje duhovn o buđenje na druge  koji  pate  od  toksičnog  stida.  Svi mi koji smo izišli iz skrivanja moramo  donijeti  svjetlost drugima.  Prenošenje  poruke  izvodi  se  kroz  pružanje  uzora, a ne kroz moraliziranje. To čine oni koji slijede ono što propovijedaju. To znači  da  nema  gurua.  Ima  samo  onih  koji su odmaknuli malo dalje duž puta. Svaki pu t kada pretvorite nekoga  u  gurua,  odstupate  od  svoje  vlastite  moći.  Služenje i ljubav za  druge  proizlaze  neposredno  iz  služenja  i  ljubavi za sebe. Ja volim moto dominikanskih svećenika: proslijedite drugima ono što ste sami dokučili.  Uistinu  ne  možemo  dati ono što nemamo. Ne možemo učiti našu djecu da se trebaju cijeniti  ako  smo  sami  utemeljeni  na  stidu.

Služenje  je   istinska   oznaka   i  plod   duhovnog  blaženstva. U blaženstvu znamo ono što je Paul Claudel mislio kada  je pisao:

»Ne bih mogao bez ijednoga od moje braće... U srcu najjadnijeg bijednika, najprljavije prostitutke, najbjednijeg pijanca, ima besmrtna duša sa svetim stremljenjima, koja, lišena danje svjetlosti, klanja se noću. Čujem  ih  kako  go­vore kada ja govorim i kako plaču kada se ja spustim na koljena. Bez ijednoga od njih ne mogu. Baš kao što je mnogo zvijezda na nebu i njihova je moć  izračunavanja iznad mojih sposobnosti, toliko je i živih bića... Sve ih trebam u mojem štovanju Boga. Mnogo je živih  bića,  ali nema nijednoga s kojim nisam u zajednici u svetom vrhun­cu  gdje zajedno izričemo  Oče naš.«

PUNOMOĆ

Blaženstvo rađa punomoć. Odmičemo od našeg djetinjastog vjerovanja da ćemo uvijek biti žrtve djetinje spontanosti i optimizma.  Prihvaćamo  našu  maštu  i  kreativnost.   Odbijamo više ikada biti žrtve. Postajemo umjetnički  stvaratelji  naših vlastitih života. Preuzimamo rizik. Trudimo se oko onoga što ustinu    želimo.

Sada, na kraju ove  knjige  najiskrenije  se  nada m  da  ste postigli  mnogo  u  nadilaženju  stida  koji  vas  sputava.   To čineći, otvorili ste se fantastičnim, ali ograničenim, mogućnostima ljudske prirode. Takve mogućnosti imaju uzor u veličanstvenom izljevu ljudskog stvaralaštva. Naši su slavni glazbenici bili ograničeni zakonima glazbene ljestvice, ali unutar tih granica raznolikost   njihovih   skladbi   gotovo   je   nevjerojatna.

Naši su veliki slikari bili ograničeni svojim slikarskim platnima, ali šetnja muzejom može biti predivno iskustvo. Unutar naših ljudskih granica očekuje nas još čuda. Vi  ste jedno  od  njih!

EPILOG

U srcu stida leži  strah  od  razotkrivanja.  Kada  dopustimo da naš stid bud e  razotkriven pred drugima, razotkriveni smo pred  sobom.  Kao  što  kaže  autor  knjige  »Stid«  (Shame):

»Razotkrivanje pred sobom leži u srcu stida: otkrivamo, u iskustvu stida, najosjetljivije, najintimnije i najranjivije dijelove sebe.«

U tom smislu,  nadilaženje  stida  koji  vas  sputava  otkrivajuće je iskustvo. Budući da stid  obitava  u  samoj  srži  vašeg  bića, kada ga prigrlite, počinjete otkrivati tko ste zapravo. Stid istodobno   i   prikriva   i   razotkriva   naše   najistinskije  ja.

Nadilaženje toksičnog stida je, osim toga, i revolucionarno. Kada istinski osjetite svoj toksični stid, dobij ate poriv da ga promijenite. To se može dogoditi samo ako odlučimo izići iz skrovišta. Moramo odmaknuti od našeg jada i  prigrliti  svoju bol. Moramo se osjećati onoliko loše koliko  na m  je  uistinu loše. Takav nas osjećaj tjera da se promijenimo. To je revolucionarno. Toksični stid, sa svojim megalomanskim stajalištem više od čovjeka/manje od čovjeka, problem je koji uključuje poricanje ljudske konačnosti. Biti čovjekom zahtijeva hrabrost, jer  biti  čovjekom  znači  biti  nesavršenim.  Alfred Adler   prvi    je   upotrijebio    frazu:    hrabrost   da   se   bude nesavršenim. Potrebna vam je hrabrost da biste bili nesavršeni. Naše obitelji, religije, škole i kultura utemeljeni su na perfek- cionističkim sustavima, a perfekcionizam je najvažniji uzrok toksičnog stida. On nas priprema za mjerenje, što nas opet priprema na stalno razočaranje.  Perfekcionizam je bez granica. Nema mjere. Nikad ne možete učiniti dovoljno. Potrebna je hrabrost za bitke  s  tim  perfekcionističkim  sustavima.  Ali, isplati se! Hrabrost da se bud e nesavršen udomljuje način života obilježen spontanošču i humorom. Jedanput kada prihvatite činjenicu da su greške prirodni proizvodi ograničene ljudske  svjesnosti, prestajete hodati po jajima.  Više se usuđujete i  osjećate  se  slobodnijim  da  istražujete  i  budete  kreativni.

I, najvažnije, više ćete  se  smijati.  Osjećaj za  humor može biti krajnji kriterij za odmjeravanje koliko se neka osoba izliječila od toksičnog stida. Biti u stanju smijati se događajima, drugim ljudima i sebi zahtijeva istinsku humanost. Da biste imali smisla za humor, morate nadvladati polarnost više od čovjeka/ manje od čovjeka. To zahtijeva da budete žongler paradoksima.

Osjećaj za humor utemeljen je na jukstapoziciji protu- slovnosti. Imati smisao  za  humo r  znači  prihvaćati  život manje turobno i više ozbiljno. Kao što  je  Walter  O'  Connell tako dobro napisao: »Humor proizlazi iz rješavanja ljudskih paradoksa.« Svaki ljudski paradoks ima dvije krajnosti. Kroz ponovn o ujedinjavanje tih krajnosti stječemo energiju  i  nadu. Oni su plodovi  našeg  humora.  To  nam  također  daje  osjećaj za  perspektivu  i  ravnotežu.  Omogućuje  nam  da  se  smijemo i našim prenapuhanim egoima, i našim  greškama.  Dopustite sebi da uživate u svakoj minuti svakoga dana svojega života. Jašite laganim kasom, kao što bi rekao  Robert  Frost.  Pođite pute m prosvjećenja. Znat ćete da ste stigli kada zablistate svjetlom.

DODATAK

PORUKA            PSIHOTERAPEUTIMA

Sve je veća svijest o nedostatku proučavanja stida  u modernoj  psihologiji.  Joseph  Campos,  psiholog na  sveučilištu u Illinoisu kaže: »Znamo premalo o stidu. Ta je emocija bila zanemarena u psihologiji.« A to je jako utjecalo na uspjeh psihoterapije u liječenju ljudi  utemeljenih  na  stidu.  Dr. Donald Nathanson, psihijatar na Sveučilištu Hahneman n u Philadelphiji, kaže: »Stid  je  skriveni  problem  u  psihoterapiji, ali njegovu su važnost mnogi psihoterapeuti podcijenili.« Dr. Nathanson nedavno je održao tečaj  o  temi: Stid u psihoterapiji na  godišnjem  sastanku  Američke  udruge  psihijatara.

Helen  Block  Lewis,   psihologinja   na   Sveučilištu  Yale,   bila je međ u prvima koji su proučavali toksični stid u psihoterapiji. Proučavajući zapise više od  sto  osamdeset  psihoterapijskih seansi, dr. Lewis je otkrila sljedeće: »Kada psihoterapeut  nije uspio prepoznati pacijentov osjećaj stida, pacijentovi su se problemi  produžili  i  pogoršali.  Kada   je   terapeut   prepoznao stid i pomogao pacijentu suočiti se s njime, liječenje je bilo kraće.«

Rad dr. Lewis potvrđuje moja iskustva  i  kao  pacijenta  i kao  terapeuta.  U  jednom  trenutku  svojega  života,  kada  sam bio očajan i zbunjen, pošao sam na tromjesečnu terapiju i pokorno slušao psihijatra te marljivo uzimao tablete za smirenje i spavanje  koje  mi  je  on  prepisao.  Šest  mjeseci nakon  završetka  tretmana,  prevezli  su  me  u  bolnicu.

Ozbiljno sumnjam u djelotvornost tradicionalnog liječenja mentalnih bolesti kada je riječ o raznim sindromima toksičnog stida. Možda preciznije razumijevanje toksičnog stida može omogućiti   neke   nove   i   inovativne   pristupe.

Sljedeća tablica moj je  prilog  raspravi  koja  se  rasplamsava. Na njoj se uspoređuju toksični stid i toksični osjećaj krivnje. Problem je složeniji nego što ga ja predstavljam. Ipak, moja predstavka jasno predlaže drugačiji model liječenja  stida  i krivnje.

Moja tablica nud i opće smjernice za liječenje toksičnog stida. Obnova interpersonalnog mosta  uvjet  je  bez  kojega nije moguće liječiti ljude utemeljene  na  stidu.  U  tome  može biti  rješenje  problema.

Martin Bubber je davno rekao da u svakom psiho­ terapijskom modelu liječi zapravo veza Ja i Ti.  Kada  se uspostavi interpersonalni most, pacijent će prihvatiti terapeutovo neoptužujuće prihvaćanje. Savjetujem da se toksično postiđivani ljudi uput e u skupni rad što je prije moguće. Skupina je od presudne važnosti, bez obzira na to o kakvom se specifičnom sindromu stida radi.  Čini  se  da  skupina  pruža  osjećaj  da smo važni i značajni, onako kako  to  terapija  jedan-na- jednoga  ne  može.

Cermak je istaknuo prednosti skupne  psihoterapije.  On vjeruje  kako  ta   terapija   osigurava   »okružje   u   kojemu   se pitanja ovisnosti o drugima spontano javljaju«. Ljudi će se u skupini ponašati slično kao u stvarnom  životu.  Bit  će nepovjerljivi,  kontrolirat  će  se,  trudit  će  se  udovoljiti  drugima, kritizirat će itd. Kada spoznaju da takva ponavljanja odražavaju nesvjesne uzorke obrane od toksičnog stida, skupina može postati laboratorij  za alternativno ponašanje.  (Dijagnosticiranje i  liječenje  ovisnosti  o  drugima.)

Programi u  12  koraka  najbolji  su  saveznici  terapeutu. Nada m se da  će  moje  poglavlje  o  snazi  12  koraka  da reduciraju  toksični  stid   malo   rasvijetliti   to   pitanje.   Vjerujem da bi bilo korisno razviti programe  u  12  koraka  za  sve sindrome   toksičnog   stida.

Već kruže šale o tome. Primjerice: Pokušali su pokrenuti anonimnu  skupnu  terapiju  za  paranoičare,  ali  nitko  nije  htio reći mjesto održavanja! Šalu na stranu, skupine u 12 koraka teško će liječiti stidljivce  s  poremećajima  ličnosti.  No  nisu  li svi  pristupi  za  liječenje  poremećaja  ličnosti   teški?   Jamčim vam da mnogi alkoholičari boluju od poremećaja ličnosti i uspijevaju se oporaviti na sastancima klubova liječenih alkoholičara.

Vjerujem da  ljudi  utemeljeni  na  stidu  moraju  raditi  kako bi promijenili i kolaže  vizualnih  postiđujućih  sjećanja  i auditivnih   dojmova   koji   uskladištavaju   unutarnje   glasove koji   aktiviraju   spirale   stida.

Na posljetku, rekao bih nešto  onim  kliničkim  psiholozima koji  se  mršte   na   riječ   duhovno.   Programi   u   12   koraka postigli su nezapamćen uspjeh u liječenju ovisnosti. Dvanaesti korak čini kristalno jasnim  da  čovjek  nije  izliječio  svoju ovisnost  dok  ne   doživi   duhovno   buđenje.   Milijuni   ovisnika na put u prema  oporavku  koji  se  koriste  tim  korakom  podatak su  dovoljan  da  natjera  svakog  znanstvenika  koji  zaslužuje svoju plaću da istraži tu duhovnost. Toksični je stid duhovni bankrot  u  smislu  koji  sam  definirao.  Izlječenje   tog   stida zahtijeva   duhovno   buđenje   u   smisli   koji   sam   definirao.

Dodatak  I

	Toksični stid	Toksična   krivnja
Biti u dobrim odnosima s terapeutom	Ovo je  uistinu bitno.  »Interpersonalnimost«  mora biti ponovno uspostavljen.	Bliski odnosi su korisni ali ne i nužni.
Suprotstaviti se poricanju	Moramo se suprotstaviti svojim krinkama. Odnosi moraju biti dovoljno dobri da zahtijevaju odustajanje od potrebe za kontrolom	Nije  važno.
Rad na osjećajima	Rad na osjećajima je nužan. Osjećati bilo koji osjećaj znači djelovati na smanjivanje stida. Konačno, treba provesti rad žalovanja zbog »izvorne boli«.	Krivnja je često oblik prikrivanja ljutnje. Tome se moramo suprotstaviti i provesti rad na ljutnji.
Suprotstaviti se lažnim uv|erenjima	Kada se obnovi »interpersonalni most« - blago se suprotstavite lažnoj slici sebe.	»Megalomaniji« se valja suprotstaviti od početka. Megalomanija je vezana za krivi osjećaj super-odgovornosti i poreknute jedinstvenosti.
Skupina u  12 koraka	Ovo je najdjelotvorniji oblik liječenja za sve oblike ovisnosti (a možda i za sve sindrome stida).	Nije bitno.
Sustav slika i samopotvrđivanje	To je ključno za ponovno iscrtavanje mape vizualnih i auditivnih  kolaža  stida.	Afirmativne tvrdnje korisne su kada se mijenjaju kriva uvjerenja.
Duhovnost	Ključno  za  povjerenje.  Svrha  nadilaženja duhovnog bankrota  jest  »duhovno  buđenje«.	Krutom Bogu koji kažnjava, kao i moralizatorstvu često se treba suprotstaviti i uputiti im izazov.
Skupna terapija	Skupina je ključna za stalno napredovanje. Ona omogućuje da se razotkriju tragovi ovisnosti o drugima, koji se nužno javljaju u skupnom radu.	Može biti korisno, ali nije presudno

Osjećaj toksičnog stida i toksične krivnje mogu biti prilično slični. Osoba može doživjeti toksični stid i krivnju istodobno. Toksični stid i krivnja mogu nastati iz istog ponašanja.

BIBLIOGRAFIJA

ALBERTI Robert, and EMMONS Michael. Your Perfect Right. San Luis Obispo  California:  Impact  Publishers.

BACH  George  and  GOLDBERG  Herbert.  Creative  Agression.  New York:  Doubleday  &  Co.

BANDLER, Leslie. They Lived  Happily  Ever  After.  Meta  Publica• tions,  1978.

BECK, A.T. Cognitive Therapy and Emotional Disorders. New York: New  American  Library,  1979.

CARNES, Pat. Out of the Shadows:  Understanding  Sexual  Addic• tion.  Irvine,  California:  CompCare  Publications.

CERMAK, Timmen. Diagnosing and Treating Co-dependence. Min• neapolis,  Minnesota:  Johnson  Institute.

DWINELL, Lorie, and MIDDELTON-MOZ, Jane.  After the  Tears.  Pompa- no  Beach,  Florida:  Health  Communications,  1986.

ELLIS, Albert. A New Guide to Rational Living. North Hollywood, California:  Wilshire  Books,  1975.

ERIKSON,  Erik H.  Childhood  and  Society.  New York:  W.W.  Norton.

FABER, Leslie. The Ways of the Will and Lying, Despair, Jealously, Envy, Sex, Suicide, Drugs and the Good Life. New York: Harper Colophon,  Harper  &  Row.

FIRESTONE, Robert. The Fantasy Bond. New York: Huma n Sciences Press.

FORWARD,  Susan.  Betrayal of Innocence.  New York:  Penguin Books.

FOSSUM, M. and MASON,  M.  Facing  Shame.  New  York:  W.W. Norton.

HENDRICKS,  Gay.  Learning  to  Love  Yourself.  Englewood   Cliffs, New  Jersey:  Prentice  Hall.

JOHNSON,   Robert.  Inner  Work.  New  York:  Harper  &  Row.

KAUFMAN, Gershen. Shame. The Power of Caring. Cambridge, Massachusetts:  Schenkman  Books.

KOPP, Sheldon. Mirror, Mask and Shadow.  Ne w  York:  Bantam Books.

KRITSBERG, Wayne. Adult Children and Alcoholics Syndrome: From Dis-covery to Recovery (1988). Pompano Beach, Florida: Health Communications.

LANKTON, Stephen and LANKTON, Carol. The Answer  Within:  A Clinical Framework of Ericksonian Hypnosis. New York: Brunner/ Mazel.

LYND, Helen Merrell. On Shame  and  the  Search  for  Identity. Eugene,  Oregon:  Harvest  House  Publications.

NORWOOD, Robin. Women Who Love Too Much. New York: St. Martin's  Press,  1985.

MASLOW,  Abraham.  The  Farther  Reaches  of Huma n  Nature.Esalen.

MASTERSON, James. The Narcissistic and Borderline Disorders. Ne w York:  Brunner/Mazel.

MEICHENBAUM, D. Cognitive Behavior Modification. Ne w York: Plenum  Press.

MCKAY, Matthew, DAVIS, Martha  and  FANNING  Patrick.  »Thoughts and Feelings« The Art of Cognitive Stress. New Harbinger Publi• cations.

MCKAY, Matthew, and FANNING Patrick.  Self  Esteem.  New  Harbin• ger  Publications

MIDDELTON-MOZ, Jane and DWINNEL, Lorie.  After  the  Tears.  Pompa- no  Beach,  Florida:  Health  Communications,  1986.

MIDDELTON-MOZ, Jane.  Children of Trauma:  Rediscovering the Discarded Self. Deerfield Beach, Florida: Health Communications, 1989.

MILLER,   Alice.  Pictures  of  Childhood.  Toronto:  Collins  Publishers.

PEELE, Stanton, and BRODSKY Archie.  Love  and  Addiction.  New York:  Signet:  New  American  Library.

SATIR, Virginia. Conjoint Family Therapy: Your Many Faces.  Palo Alto,  California:  Science  and  Behavior.

SIMON, S.B., HOWE, L.W., and KIRSCHENBAUM,  H.  Values  Clarifica• tion: A Handbook of Practical Strategies for  Teachers  and  Stu• dents.  A  &  W  Visual  Library.

SMALL, Jacquelyn. Transformers. Marina del Rey, California:  De- vors  Publishers.

SMITH, Manuel. When I Say No, I Feel Guilty. New York: Bantam Books.

STEVENS,  John  O.  Awareness.  Real  People  Press.

STONE, Hal, and WINKELMAN, Sidra. Embracing  Our  Selves.  Marina del  Rey,  California:  Devors  Publishers.

SUBBY, Robert. Lost in the Shuffle: The Co-dependent Reality. Pompano  Beach,  Florida:  Health  Communications,  1987.

VIORST,  Judith.  Necessary  Losses.  Ne w  York:  Simon  &  Schuster.

WEGSCHEIDER-CRUSE, Sharon. Choicemaking (1985) and Learning to Love Yourself  (1987) Pompano Beach, Florida: Health Communica• tions

WHITE, Robert, and GILLILAND. Elements of Psychopathology: The Mechanisms  of  Defense.  San  Diego,  California:  Grune  &  Stratton.

WITHFIELD,   Charles  L.  Healing  the  Child  Within.  Pompano  Beach, Florida:  Health  Communications.

WILBER   Kenneth.  No  Boundary.  Boston:  Shambhala  Publications.

WOITITZ,   Janet  G.  Adult  Children  of  Alcoholics.  Pompano  Beach, Florida:  Health  Communications.

WOLPE,  J.  The  Practice  of Behavior  Therapy.  New  York:  Pergamon Press.

~OO~