Jedanaesta tajna

UNIVERZUM RAZMIŠLJA KROZ VAS

Nedavno sam doživio kratak susret sa sudbinom - tako kratak da sam ga mogao potpuno previdjeti. Posjetio me je čovjek koji je svoj život u potpunosti posvetio duhovnosti. Pričao mi je o svojim brojnim putovanjima u Indiju i o svojoj posvećenosti njezinoj filozofiji. Nosio je amulete kakve možete kupiti u hramovima i svetištima; znao je mnoge svete napjeve i l i bađane; na putovanjima su ga blagoslovili mnogi sveci. Neki su mu darovali mantre.

Mantra može biti tek jedan slog ili cijela rečenica, no u biti je zvuk. Kako zvuk može biti dar? Za osobu zadubljenu u indijsku tradiciju dar nije sama mantra, već učinak koji bi trebala izazvati, primjerice, bogatstvo ili dobar brak. Postoje tisuće mantri koje mogu donijeti tisuće rezultata.

Kad sam ga upitao čime zarađuje za život, mahnuo je rukom i rekao: "Oh, pomalo iscjeljujem i bavim se vidovnjaštvom. Znate, čitanje misli. To mi nije osobito važno."

Njegov me je nehajan stav zainteresirao pa sam ga upitao bi li mi to mogao pokazati primjerom. Slegnuo je ramenima. "Zamislite nekoga i zapišite pitanje koje biste toj osobi voljeli postaviti."

Toga mi je dana u mislima bila samo supruga koja je već neko vrijeme bila u New Delhiju, u posjetu obitelji. Sjetio sam se da bih je trebao nazvati i upitati je kada se namjerava vratiti - nismo dogovorili točan nadnevak jer su neki članovi obitelji stariji, a suprugin je boravak u Indiji ovisio o njihovu stanju.

Zapisao sam to pitanje i pogledao svojega gosta. On je zatvorio oči i počeo izgovarati dugačku mantru. Nakon jedne minute je rekao: "Utorak. Mislite na suprugu i pitate se kada će se vratiti kući."

Pogodio je, a nakon što je otišao, nazvao sam suprugu i shvatio daje pogodio i dan njezina povratka. Čestitao sam mu, ali se on nasmiješio i odmahnuo rukom s istom nehajnošću koja je govorila: "Sitnica. To mi uopće nije važno." Sat vremena kasnije, kad sam ostao sam, počeo sam razmišljati o tim vidovnjačkim sposobnostima koje više nisu novost s obzirom na način na koji mediji predstavljaju paranormalne pojave. Točnije, razmišljao sam o slobodnoj volji i o determinizmu. Taj je čovjek rekao da ima sposobnost čitanja misli, ali činjenica da će se moja supruga vratiti u utorak nije bila u mojim mislima. To se moglo dogoditi bilo koji dan u tom tjednu; čak sam i pretpostavljao da bi mogla ostati neodređeno dugo ako okolnosti budu tako nalagale.

Pitanje slobodne volje nasuprot determinizmu je, dakako, vrlo veliko. U jednoj stvarnosti svaki je par suprotnosti u konačnici privid. Već smo zamaglili razliku između dobra i zla te između života i smrti. Hoće li se ispostaviti da je slobodna volja isto što i determinizam? Odgovor na to pitanje doima se vrlo složenim.

SLOBODNA VOLJA =

Neovisnost

Samoodređenje

Odluka

Upravljanje događajima

Budućnost je neispisana

DETERMINIZAM =

Ovisnost o kakvoj vanjskoj volji

Samoodređenje sudbinom

Bez moći upravljanja događajima

Odluke se donose umjesto vas

Budućnost je ispisana

Navedeni pojmovi okvirno opisuju opće poimanje slobodne volje i determinizma.

Svi pojmovi u stupcu slobodne volje zvuče privlačno. Svi želimo biti neovisni, želimo sami donositi svoje odluke, želimo se buditi s nadom da je budućnost neispisana i puna beskonačnih mogućnosti. S druge strane, u stupcu determiniranosti ništa nije privlačno. Ako sami ne donosite svoje odluke, ako je vaše jastvo vezano za plan zapisan prije no što ste se rodili, tada budućnost ne može biti neispisana. Mogućnost slobodne volje već je odnijela pobjedu, barem po emocionalnom pitanju.

Na određenoj razini nitko ne mora ponirati dublje. Ako smo vi i ja marionete kojima upravlja nevidljivi lutkar - nazovite ga Bogom, sudbinom i l i karmom - tada su niti koje povlači također nevidljive. Nema dokaza koji bi potvrdili da u odlučivanju nismo slobodni osim pokojega sablasnog trenutka nalik onome kojim sam započeo ovo poglavlje, a čitači misli neće promijeniti naše uobičajeno ponašanje.

Međutim, postoji razlog za dublje poniranje, a vezan je za riječ vasana.

Vasana na sanskrtu označava nesvjestan poriv. Posrijedi je software psihe, pokretačka sila koja vas potiče da nešto učinite iako smatrate da to činite spontano. Kao takva, vasana izaziva popriličnu uznemirenost. Zamislite robota čiji su postupci izazvani unutarnjim programom. Sve dok nešto ne pođe po zlu, robotu taj program nije važan. Ako se program poremeti, robotov privid da nije robot nestaje jer ako ne uspije učiniti ono što je naumio, znamo što je razlog tome.

Vasana je determinizam koji osjećamo kao slobodnu volju. To me podsjeća na mojega prijatelja Jeana kojega poznajem već gotovo dvadeset godina.

Jean sebe smatra vrlo duhovnim pa je početkom devedesetih otišao čak tako daleko da je ostavio posao u novinskoj redakciji u Denveru i preselio se u ašram u zapadnom Massachusettsu. No, tamošnje ga je ozračje gušilo. "Svi su prikriveni hinduisti", požalio se. "Ne rade ništa, samo mole, pjevaju i meditiraju." Stoga je Jean odlučio nastaviti sa svojim životom. Nekoliko se puta zaljubio, ali se nikada nije oženio. Ne sviđa mu se pomisao da bi se trebao "skrasiti" pa je sklon otprilike svake četiri godine preseliti u drugu državu.

(Rekao mi je da je izračunao kako je od rođenja živio u četrdeset kuća.)

Jednom me je nazvao kako bi mi ispričao sljedeću priču. Izašao je sa ženom koja se odjednom zainteresirala za sufizam, a dok su se vozili kući, rekla je Jeanu kako njezin učitelj sufizma tvrdi da svatko ima vladajuću značajku.

"Misliš na ono što se na čovjeku najviše ističe, kao ekstrovertiranost ili introvertiranost?" upitao je.

"Ne, nije istaknuta", odvratila je. "Tvoja vladajuća značajka je skrivena. Ostvaruješ je iako to ne opažaš."

Čim je to čuo, Jean je osjetio uzbuđenje. "Pogledao sam kroz prozor automobila kad mi je sinulo", rekao je. "Ja sjedim na ogradi. Zadovoljan sam samo ako su mi na raspolaganju obje strane situacije, a ni jednoj se ne moram posvetiti." Odjednom su mnogi djelići slagalice sjeli na svoje mjesto.

Jean je shvatio zašto je otišao u ašram, ali nije osjećao pripadnost skupini. Shvatio je zašto se zaljubljivao u žene, ali je uvijek opažao njihove mane. Još je mnogo toga izašlo na vidjelo. Jean se žali na svoju obitelj, ali ipak svaki Božić provodi s njima. Smatra se stručnjakom za sva područja koja je proučavao - a bilo ih je mnogo - ali ne zarađuje ni na jednom od tih područja. On je doista okorjeli "jahač ograde". A kao što mu je njegova prijateljica dala naslutiti, Jean nije imao pojma da ga je njegova vasana, o kojoj govorimo, poticala da iz jedne situacije ulazi u drugu, a da pritom ne padne s ograde.

"Zamisli", rekao je očito iznenađen, "moja najvažnija značajka je ona koju nikada nisam opazio."

Da nesvjesne težnje djeluju u tami, ne bi predstavljale problem. Genetski software pingvina ili gnua određuje njihovo ponašanje iako pingvin ili gnu pritom nije svjestan da se ponaša kao i svi drugi pingvini ili gnuovi. A l i , ljudska bića, jedinstvena među svim živim bićima, žele se oteti vasani. Ne zadovoljavamo se time da budemo običan čovjek koji misli da je kralj. Žudimo za potvrdom apsolutne slobode i njezinim rezultatom - potpuno neispisanom budućnošću. Je li to razborito? Je li to uopće moguće?

Mudrac Patanjali nas u svojem klasičnom djelu Joga sutre poučava da postoje tri tipa vasane. Onu koja potiče ugodno ponašanje naziva bijelom vasanom, onu koja potiče neugodno ponašanje naziva crnom vasanom, a onu koja obuhvaća obje vasane naziva miješanom vasanom. Rekao bih da je Jeanova vasana bila miješana - uživao je sjediti na ogradi, ali je propuštao nagradu koju donosi trajna ljubav prema drugoj osobi, poticajna težnja ili zajednička vizija koja bi ga vezala za određenu zajednicu. Iskazivao je pozitivne i negativne značajke osobe kojoj sve mogućnosti moraju biti otvorene. Cilj duhovno nastrojene osobe jest oteti se vasani u svrhu postizanja jasnoće. U stanju jasnoće znate da niste marioneta - oslobodili ste se nesvjesnih poriva koji su vas nekoć održavali u zabludi da djelujete spontano.

Tajna je u tome da stanje oslobađanja nije slobodna volja. Slobodna je volja suprotna determinizmu, a suprotnosti se u jednoj stvarnosti na posljetku moraju stopiti u jedno. U slučaju života i smrti ustanovili smo njihovo stapanje jer su i život i smrt potrebni za obnavljanje doživljajnoga tijeka. U slučaju slobodne volje i determinizma ne dolazi do takvoga stapanja.

Slobodna volja i determinizam stapaju se tek kada se kozmički spor riješi jednom zauvijek. Slijedi najjednostavniji oblik toga spora.

Dva su tumačenja osnovne stvarnosti. Jedno tumačenje dolazi od materijalnog svijeta u kojemu događaji imaju jasno određene uzroke i posljedice.

Drugo dolazi iz apsolutnog Bivanja koje nema uzroka. Samo jedan tumač može imati pravo jer postoje dvije osnovne stvarnosti. Dakle, koji je u pravu?

Ako je materijalni svijet osnovna stvarnost, tada nemate drugog izbora doli igrati igru vasane. Svaka je težnja prouzročena prethodnom težnjom, a čim jednu potrošite, stvarate drugu koja će je nadomjestiti. Ne možete biti "dovršeni proizvod". Uvijek postoji nešto što je potrebno popraviti, urediti, prilagoditi, usavršiti, očistiti i l i nešto spremno za raspadanje. (Oni koji to ne mogu prihvatiti postaju perfekcionisti i neprestano jure za utvarom besprijekornoga postojanja. Iako toga nisu svjesni, na taj način pokušavaju opovrgnuti zakon vasane koji govori da ni jedan uzrok ne može nestati, već se samo može preobraziti u novi uzrok.) Materijalni se svijet naziva i područjem vladavine karme koja zauzima svoju kozmičku stranu. Karma, kao što znamo, znači "djelovanje", a o djelovanju valja postaviti sljedeće pitanje: Je li ikada započelo? Hoće li ikada završiti? Svaki ikada rođen čovjek našao se u svijetu djelovanja koji je već funkcionirao punom parom. Ništa ne govori o tome da je prvi čin potaknuo daljnje djelovanje i ni po čemu se ne može zaključiti da će se dogoditi posljednji čin koji će sve zaustaviti. Univerzum je utvrđen i, usprkos teorijama o velikom prasku, mogućnost drugih i l i čak beskonačnih univerzuma znači da bi se lanac prvih događaja mogao protegnuti u beskonačnost.

Prastari se mudraci nisu zamarali teleskopima jer su u blijesku spoznaje uvidjeli da umom vlada uzročna posljedičnost pa stoga nema moć vidjeti s onu stranu karme. Moja trenutna misao proizašla je iz misli koja se pojavila prije jedne sekunde. Misao od prije jedne sekunde pojavila se iz misli prethodne sekunde - i tako dalje. Bez obzira na veliki prasak, moj je um rob karme zbog toga što može samo razmišljati.

No, mudraci su tvrdili da postoji alternativa. Vaš um može biti. Tako je na scenu stupio drugi tumač. Osnovna stvarnost mogla bi biti samo Bivanje. Bivanje ne djeluje pa stoga nije podređeno karmi. Ako je Bivanje osnovna stvarnost, igra vasane je završena. Umjesto da brine o uzroku i posljedici, što je izvorište svih težnji, čovjek može jednostavno reći da nema uzroka ni posljedice.

Rekao sam da nam je vasana dala razlog za dublje poniranje u slobodnu volju. Sada opažamo zašto. Osoba koja se zadovoljava time da i dalje bude marioneta, ni po čemu se ne razlikuje od buntovnika koji viče da pod svaku cijenu mora ostati slobodan. Oboje su podređeni karmi; njihova mišljenja ne čine nikakvu razliku. No, ako se možete poistovjetiti sa stanjem bez vasana, slobodna volja i determinizam se stapaju; postaju tek puke upute u priručniku za primjenu karmičkog softwarea. Drugim riječima, slobodna volja i determinizam nisu ciljevi, već oruđa Bivanja. Tako se ispostavlja da karma gubi raspravu jer nije osnovna stvarnost.

Kako mogu reći da je ta rasprava riješena? Mogao bih reći da je riješena pomoću autoriteta jer duhovna arhiva obuhvaća nebrojene mudrace i svece koji izričito tvrde da je Bivanje osnovni temelj postojanja. No, budući da se na ovom mjestu ne oslanjamo na autoritete, dokaz mora proizaći iz iskustva.

Moje mi iskustvo govori da sam živ, a to naoko ide u prilog karmi budući da se življenje sastoji od susljednih postupaka. No, ne mogu biti živ ako cijeli univerzum nije živ. Taj bi zaključak bio apsurdan ako ga ne bismo razvili. No, stigli smo dovoljno daleko da bismo uvidjeli istinsku apsurdnost života u mrtvom univerzumu. Sve do današnjeg vremena nitko nije smatrao da je izgubljen na mrvici sastavljenoj od stijena i vode te da s nje može promatrati samo crno ništavilo. Smatram da je ta predodžba, na kojoj se temelji praznovjerje znanosti, zastrašujuća i neistinita. Moje tijelo i univerzum sastavljeni su od istih molekula i koliko se god trudio, ne mogu povjerovati da je atom vodika u meni živ, ali umire u trenutku kad napusti moja pluća.

Moje tijelo i univerzum proizašli su iz istoga izvora, pokoravaju se istim ritmovima i bljeskaju istim elektromagnetskim aktivnostima. Moje si tijelo ne može priuštiti sudjelovanje u raspravi o tome tko je stvorio univerzum.

Svaka bi stanica nestala u trenutku kad bi se prestala stvarati. Stoga mora biti istinito da univerzum živi i diše kroz mene. Ja sam odraz svega što postoji.

Živa subatomska aktivnost koja održava univerzum struji u svakom trenutku; svaka čestica treperi, oživljava i gasi se tisuće puta u sekundi. U tom intervalu ja također oživljavam i gasim se iz postojanja u poništenje i ponovno u postojanje, mnogo milijardi puta dnevno. Univerzum je uspostavio taj munjeviti ritam kako bi u intervalima mogao zastati i odlučiti što će sljedeće stvoriti. Isto vrijedi i za mene. Iako je moj um prespor da bi opazio razliku, nakon milijardi povrataka iz ništavila ja nisam ista osoba. Svaki pojedini proces u mojim stanicama podvrgnut je ponovnom promišljanju, preispitivanju i preustrojavanju. Stvaranje se događa u beskonačno malim odsječcima, a posvemašnji rezultat jest vječna geneza.

U živom univerzumu nemamo odgovore na pitanja o stvaratelju. Religije su u raznim povijesnim razdobljima na to mjesto postavljale jednoga boga, više bogova i boginja, nevidljivu životnu silu, kozmički um, a suvremena religija fizike to objašnjava igrom slijepe slučajnosti. Vi od toga možete izabrati što god želite jer ste vi sami mnogo važniji od pitanja geneze. Možete li se zamisliti kao točku oko koje se sve okreće?

Osvrnite se i pokušajte sagledati cjelokupnost svoje situacije. Sa stajališta ograničenoga jastva ne možete biti središte univerzuma. No, to je zbog toga što ste usredotočeni na karmu. Vaša je pozornost podijeljena između djelića vaše situacije - trenutne veze, događaja na radnom mjestu, financija te možda pokoje maglovite zabrinutosti zbog određene političke krize ili stanja na tržištu dionica. Koliko god tih elemenata pokušali obuhvatiti, na taj način ne promatrate cjelokupnost svoje situacije. Sa stajališta sveobuhvatnosti univerzum razmišlja o vama. Njegove misli nisu vidljive, ali se na posljetku očituju kao težnje - sada već poznate vasane - a vaša pozornost katkad opazi ostvarivanje sveobuhvatnijega plana jer svaki život ima svoje neizbježne prekretnice, mogućnosti, otkrivenja i proboje.

Misao je za vas predodžba ili zamisao koja lebdi u vašem umu. Za univerzum - pod kojim podrazumijevamo univerzalnu inteligenciju koja prožima mnoštvo galaksija, crnih rupa i međuzvjezdane prašine - misao je korak evolucije. Ona je kreativan čin. Da biste doista živjeli u središtu jedne stvarnosti, evolucija vam mora postati najvažniji prioritet. Manje važni događaji vašega života ionako se odvijaju sami po sebi. Sjetite se svojega tijela u kojemu djeluju dva različita tipa živčanog sustava. Vegetativni živčani sustav je automatski: on regulira svakidašnje funkcije tijela bez vašega uplitanja.

Kad osoba padne u komu, taj živčani sustav nastavlja djelovati manje ili više normalno, održava rad srca, krvni tlak, razinu hormona i elektrolita te još stotinu drugih, savršeno usklađenih funkcija.

Drugi živčani sustav naziva se voljnim zbog toga što je ovisan o volji. Voljni živčani sustav ostvaruje naše želje. To je njegova jedina svrha, a bez njega bi život bio nalik komi, bez ikakva pokreta, zamrznut u živoj smrti.

Univerzum odražava istu podjelu. S jedne strane, prirodne sile ne trebaju našu pomoć u održavanju svih funkcija koje omogućuju život. Ekosustavi sami održavaju ravnotežu. Biljke i životinje žive usklađeno iako toga nisu svjesne. Mogli bismo zamisliti svijet u kojemu se ništa ne razvija dalje od osnovnog postojanja, u kojemu se aktivnosti bića svode na prehranu, disanje i spavanje. No, takav svijet ne postoji. Čak i jednostanične amebe plivaju u određenom smjeru, traže hranu, kreću se prema svjetlosti i prema temperaturama koje im najviše gode. Želja je utkana u osnovno ustrojstvo života.

Stoga nije besmisleno tražiti i drugu polovicu živčanoga sustava univerzuma, polovicu vezanu za želju. Dok vaš mozak ostvaruje određenu želju, istodobno je ostvaruje i univerzum. Nema razlike između "Ja želim imati dijete" i "Univerzum želi imati dijete". Zametak koji počinje rasti u maternici pouzdaje se u milijarde godina inteligencije, pamćenja, kreativnosti i evolucije. Fetusi u maternici otkrivaju da se pojedinac savršeno uklapa u ovaj svemir. Zašto bi ta sjedinjenost nestala? Činjenica da svoju želju doživljavate kao osobnu ne poriče djelovanje univerzuma kroz vas, a isto tako ni činjenica da svoju djecu smatrate svojom ne poriče činjenicu da su vaša djeca ujedno i djeca golemoga genofonda. Taj genofond nema drugoga roditelja osim univerzuma.

U ovom ste trenutku savršeno usklađeni sa svemirom. Nema razlike između vašega disanja i disanja prašume, između vašeg optoka krvi i rijeka ovoga svijeta, između vaših kosti i vapnenačkih litica Dovera. Svaka promjena ekosustava utjecala je na vas na razini vaših gena. Univerzum svoju evoluciju pamti pomoću bilješki zapisanih u DNK. To znači da su vaši geni žarište svega što se događa u svijetu. Oni su vaš komunikacijski kanal s cjelokupnom prirodom, a ne samo s majkom i ocem.

Zaboravite na trenutak ono što ste pročitali o DNK - dvostrukoj zavojnici sastavljenoj od šećera i aminokiselina. Taj nam model govori kako DNK izgleda, ali ne govori gotovo ništa o onome što se događa u dinamici života; jednako kao što nam prikaz unutarnjega sklopa televizora ne govori ništa o tome što se može vidjeti na ekranu. U vašoj se DNK u ovom trenutku odvija evolucija univerzuma. Vaša sljedeća želja bit će zabilježena u sjećanju, a univerzum će krenuti prema njoj ili neće. O evoluciji smo skloni razmišljati kao o ravnocrtnom napredovanju od primitivnih prema razvijenijim organizmirna. No, ispravnije ga je shvaćati kao balon koji se širi kako bi obuhvatio više životnoga potencijala.

* Kako dosežete više inteligencije, razvijate se. S druge strane, ako svoj um ograničavate na ono što već znate ili na ono što možete predvidjeti, vaš će razvoj biti sporiji.

* Kako dosežete više kreativnosti, razvijate se. S druge strane, ako nove probleme pokušavate riješiti na stare načine, vaš će razvoj biti sporiji.

* Kako dosežete više svijesti, razvijate se. S druge strane, ako nastavite koristiti dio svoje svijesti, vaš će razvoj biti sporiji.

Univerzum je zainteresiran za vaše odluke jer se iz mnoštva dokaza može zaključiti da je skloniji evoluciji nego stagnaciji. Evolucijska se sila na sanskrtu naziva dharma, a korijen te riječi znači "podržavati". Dharma bi bez vas bila ograničena na tri dimenzije. Iako gotovo uopće ne razmišljate o svojem odnosu sa zebrom, stablom kokosa ili s plavozelenom algom, sve su to vaši prisni prijatelji po evolucijskom planu. Ljudska su bića produžila evolucijski plan kad je život u materijalnom stanju dosegnuo određenu granicu - na posljetku, u kontekstu materijalnoga Zemlja više ovisi o plavozelenim algama i planktonima nego o ljudima. Univerzum je želio uspostaviti novo viđenje i zbog toga je morao stvoriti stvaratelje nalik sebi.

Jednom sam zgodom fizičara upitao jesu li već svi u njegovom području rada prihvatili nelokalnost stvarnosti. Rekao je da jesu. "Nije li nelokalnost isto što i sveznanje?" upitao sam. "Nema vremenskog niti prostornog razmaka. Komunikacija je trenutna, a svaka je čestica povezana sa svakom drugom česticom."

"Moguće", rekao je nastojeći mi ugoditi iako se nije potpuno složio sa mnom.

"Zašto se tada univerzum trudio postati lokalan?" upitao sam. 'Već je znao sve. Već obuhvaća sve, a na najdubljoj razini već i obuhvaća sve događaje koji bi se ikada mogli dogoditi."

"Ne znam", rekao je fizičar. "Možda je univerzum jednostavno poželio odmor."

Odgovor nije loš. Univerzum se kroz nas ima priliku zabavljati. Kako zabavljati?

Prepuštati nadzor drugima da bi vidio kako će to završiti. Jedino što univerzum ne može doživjeti jest udaljavanje od samoga sebe. I tako smo mi na neki način njegov odmor.

Nevolja s dvojbama poput slobodne volje i determinizma jest u tome što ne ostavljaju dovoljno vremena za zabavu. Ovaj je univerzum zabavan. Pruža nam hranu, zrak, vodu i mnogo predjela za istraživanje. Sve to proizlazi iz automatske strane kozmičke inteligencije. Odvija se samo po sebi, ali je strana željna zabave usredotočena na evoluciju, a dharma je način na koji nam tumači pravila igre. Ako duboko razmislite prekretnicama u svojem životu, uvidjet ćete koliko ste se pozorno pridržavali evolucijske igre.

BIVANJE U DHARMI

* Bili ste spremni krenuti dalje. Iskustvo stare stvarnosti bilo je potrošeno i spremno za promjenu.

* Bili ste spremni obratiti pozornost. Kad se mogućnost pojavila, opazili ste je i načinili potreban korak.

* Okružje vas je poduprlo. Kad ste krenuli dalje, događaji su se posložili tako da ne možete kliznuti natrag.

* Stigli ste na mjesto na kojemu ste se osjećali razvijenije i slobodnije.

* Sebe ste na određeni način doživljavali kao novu osobu.

Taj niz okolnosti, unutarnjih i vanjskih, omogućuje dharma. Drugim riječima, kad osjetite da ste spremni krenuti dalje, stvarnost se mijenja kako bi vam pokazala smjer. A ako niste spremni krenuti dalje? Tada djeluje pomoćni sustav vasane koji vas pokreće putem ponavljanja težnji ukorijenjenih u prošlosti. Kad zaglavite i niste sposobni ostvariti ni najmanji napredak, u pravilu se događa sljedeće:

1. Niste spremni za napredak. Još uvijek vas zaokuplja iskustvo stare stvarnosti. I dalje uživate u uobičajenom načinu života, a ako bol premašuje užitak, ovisni ste o boli zbog još neotkrivenih razloga.

2. Niste pozorni. Um vam je rastresen. To je osobito točno u slučaju prevelikoga broja vanjskih podražaja. Ako se iznutra ne osjećate pozorno, niste sposobni opaziti nagovještaje i znakove koji vam pristižu iz jedne stvarnosti.

3. Okružje vas ne podupire. Kad pokušavate krenuti naprijed, okolnosti vas vraćaju natrag. Takva onemogućenost znači da još niste sve naučili ili da trenutak nije pogodan. Moguće je i da na dubljoj razini nemate viziju napredovanja; vaša je svjesna želja u sukobu s dubljom sumnjom i nesigurnošću.

4. Plašite se razvoja koji ćete morati ostvariti jer vam je draža sigurnost ograničene samopredodžbe. Mnogi se ljudi čvrsto drže utvrđenog, ograničenog stanja jer vjeruju da su u njemu zaštićeni. No, najveću zaštitu koju možete uživati nudi evolucija koja probleme rješava razvojem i napredovanjem. No, to znanje morate potpuno usvojiti; ako ijedan dio vas želi ostati u ograničenom stanju, to je najčešće dovoljno da onemogući napredak.

5. I dalje se vidite kao prijašnju osobu prilagođenu staroj situaciji. Taj je izbor često nesvjestan. Ljudi se poistovjećuju sa svojom prošlošću te pomoću starih načina poimanja pokušavaju shvatiti što se događa. Budući da sve ovisi o poimanju, poimanje samoga sebe kao slabe, ograničene ili manjkave osobe koja ne zaslužuje bolje onemogućit će svaki korak naprijed.

Sve navedeno govori da dharma iziskuje vašu suradnju. Potporna je sila jednako u vama kao i "vani" u univerzumu ili u području duše.

Najbolji način da se uskladite s dharmom jest pretpostaviti da vas sluša. Omogućite univerzumu da vam odgovori. Uspostavite odnos kao da ga uspostavljate s drugom osobom. Osobno sam već dvije godine zaljubljeni djed i zadivljen sam činjenicom da moja unuka Tara s lakoćom razgovara s drvećem, stijenama, oceanom ili s nebom. Njoj je samo po sebi razumljivo da je subjektivnost posvuda. "Vidiš li one zmajeve: ovdje plavog, a ondje crvenog zmaja?" kaže pokazujući prazan prostor usred dnevne sobe. Ja je pitam plaši li se zmajeva, a ona me uvjerava da su oduvijek bili dobroćudni.

Djeca žive u svjetovima mašte, ali ne zbog pukog maštanja, već i s ciljem iskušavanja vlastitih kreativnih poriva. Tara je stvarateljica na obuci, a kad bi joj odnos s drvećem, stijenama i zmajevima bio uskraćen, bila bi odsječena od moći koja se mora razvijati. Tarin se život u cijelosti svodi na igru, a ja je, u ulozi djeda, nastojim obasuti što većom količinom ljubavi i zadovoljstva. Ako ja budem mogao pomoći, njezina će vasana biti bijela. No, znam i da će se suočiti s velikim izazovom prevladavanja svake težnje, dobre ili loše. Morat će ostati pozorna kako bi ostala u dharmi, a oni koji su odrasli i ustanovili da je život ozbiljan posao s malo vremena za zabavu, mogu biti uvjereni da dharma očekuje njihov povratak pameti.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S JEDANAESTOM TAJNOM

Jedanaesta tajna govori o raskidanju okova uzroka i posljedice.

Univerzum je živ i prožet subjektivnošću. Uzročna posljedičnost tek je mehanizam pomoću kojeg univerzum ostvaruje svoje nakane. A njegova nakana jest živjeti i disati kroz vas. Da biste se i sami uvjerili u to, prema univerzumu biste se trebali postaviti kao da je živ. Kako biste, u suprotnom, ikada mogli otkriti da jest? Već danas započnite razvijati sljedeće navike:

Razgovarajte s univerzumom.

Slušajte njegov odgovor.

Budite prisni s Prirodom.

U svemu opažajte život.

Ponašajte se kao dijete univerzuma.

Prvi korak, razgovor s univerzumom, je najvažniji. To ne znači da morate mrmljati zvijezdama ili započeti zamišljeni kozmički razgovor. Navika promatranja svijeta koji je "vani", nevezan za vas, vrlo je duboka; svima nam je zajednička kulturalna prizma koja život pridružuje samo biljkama i životinjama, a inteligenciju ograničava isključivo na mozak. Vi možete početi rušiti to vjerovanje tako što ćete uvažavati svaki znak povezanosti unutarnjeg i vanjskog svijeta. Oba su proizašla iz istog izvora, oba je ustrojila ista duboka inteligencija i oba reagiraju jedan na drugoga.

Pod razgovorom s univerzumom podrazumijevam povezivanje s njim.

Primjerice, ako vas tmuran, kišan dan čini potištenim, unutarnju i vanjsku tmurnost opazite kao objektivnu i subjektivnu stranu iste pojave. Ako vam, na putu kući s posla, pogled privuče rumen zalazak sunca, uvidite da je Priroda željela privući vašu pozornost te da vaše opažanje zalaska sunca nije tek slučajan događaj. Vaš se doživljaj na dubokoj razini stapa s univerzumom, ali ne slučajno, već namišljeno.

Kad opazite život u svemu, potvrdite svoje opažanje. To bi vam isprva moglo biti čudno, ali vi ste sustvaratelj i imate pravo potvrditi obrasce povezanosti koje ste sami uspostavili. Ponašanje poput djeteta univerzuma nije kozmička igra uloga. Na razini toga polja vi postojite posvuda u vremenu i prostoru, a tu znanstvenu činjenicu razvijamo tvrdnjom da ovaj trenutak u vremenu i prostoru ima osobitu svrhu u vašem svijetu. To je vaš svijet, a ako se tako postavite prema njemu, počet ćete opažati da vam odgovara:

Ima dana kada sve ide kako treba.

Ima dana kada sve ide u pogrešnom smjeru.

U određenim trenucima osjećate da ste uvučeni u ritam Prirode.

U određenim trenucima osjećate kao da ste nestali na nebu ili u oceanu.

Katkad znate da ste oduvijek bili ovdje.

Navedeni su primjeri opći, ali vi možete opažati trenutke koji se doimaju kao da su namijenjeni upravo vama. Zašto se neki trenuci doimaju jedinstveno čarobnima? Samo vi to možete znati, ali tek kada se uskladite s tim osjećajem. Najbliža paralela koju mogu povući po pitanju toga povlaštenog odnosa jest odnos ljubavnika u kojemu su obični trenuci prožeti nečim osobitim što treća osoba ne može osjetiti. Kad ste zaljubljeni, pozornost vam privlači nešto potpuno neodoljivo; taj doživljaj nije lako zaboraviti. Osjećate kao da ste u voljenoj osobi i kao da je ona u vama. Sjedinjavanje s nečim većim zapravo je stapanje dviju subjektivnosti. To se naziva odnosom "mene i tebe" i uspoređuje se s osjećajem da ste val na beskonačnom oceanu Bivanja.

Ne dopustite da vam izrazi i pojmovi odvrate pozornost. Ne postoji točno određen način odnosa s univerzumom. Uspostavite ga na svoj način. Malo dijete, poput moje unuke, svoj način nalazi u razgovoru s drvećem i s nevidljivim zmajevima. To je njezin povlašten odnos. Kakav će biti vaš? Zadrhtite u iščekivanju i ustanovite.