I.

JEDAN BOG: AHURA MAZDA

Načelo monoteizma

Kada sam zamislio Tebe, O Mazda,

Kao onoga Prvoga i onoga Posljednjega Kao Najobožavanijega

Kao Oca Dobre misli,

Kao Stvoritelja Vječnoga zakona Istine i Ispravnosti,

Kao Gospodara suca naših djela u Životu,

Tada sam ostavio mjesto za Tebe u mojim očima.

(Gathe: Yasna 31-8)

Ahura   Mazda

On je Apsolutan, Sve-savršeni, Duh duhova, Bit Bića, Prvi Uzrok, Stvoritelj, Hranitelj, Izvor Dobrote, Uzvišena Mudrost, Priroda Istine, Sućanstvo Pravde, Neograničena Konstruktivna Moć, Vječni Zakon, Nepromjenjiv, Krajnja Stvarnost i Jedini Obožavani kojega treba štovati; a tako ga je obznanio i propovijedao preko Aše Zarathuštra.

Ahura Mazda je transcendentalan, imanentan i ne-osoban. U svojoj Transcendentnosti on je beskonačno velik i s onu stranu svega stvaranja. On je neovisan od kozmosa, ali kozmos ovisi o njemu. On nema pros­ torne lokacije.  Otkrivenje, proroštvo i intuicija odnose se na transcen- dentnost Boga.

U svojoj Imanentnosti, on se iskazuje  u cijelom stvaranju. On je prisutan posvuda u kozmosu:  u zrncima pijeska, u  sjemenkama biljaka, u biću životinja i u duhu ljudi. On je u svom stvaranju kao i s njim, te izvan njega i s onu stranu njega. On je izvan prostora i vremena, iako su prostor i vrijeme u njemu i s njim.  Svo stvaranje postoji u prisutnosti Boga. Kozmos ne skriva Boga, niti je on njegovo tijelo; i poput stvaranja kozmos ima dušu.   On je izraz Božje stvaralaštva.

U svojoj ne-osobnosti, on nije osoba, ali ima osoban odnos s čovjekom. On je apstraktan a ipak stvaran, on je čista monada i lišen je antropomorfnih crta. On je bit svijesti bez svjesnoga sebstva.  Bog nema ni oblika ni forme i ne pojavljuje su u nijednoj materijalnoj tvari. Ono malo naznaka o Božjim očima koje sve vide i rukama koje dijele nagrade treba shvatiti kao metafore i pjesničku slobodu u pokušaju da se opišu Božja beskonačna svojstva pomoću analogije s konačnim konceptima u jeziku koji obični ljudi lako razumiju. Antropomorfne zamisli rjeđe su u Gathama nego u svim drugim svetim knjigama. U gathičkoj tradiciji, Ahura Mazda je osoban u svom odnosu prema čovjeku; a u Mlađoj Av- esti, on postaje bezličan kao Božanstvo.

Ahura Mazda je neopisiv i čovjeku  se pojavljuje samo u svojim svojstvima. Prema Gathama, on je Inteligencija, Ispravnost-s-Pravdom, Mirnoća-s-Ljubavlju,  Božanska  Moć,  Savršenstvo  i  Vječnost.  On je Svjetlo svih svjetala, a iz njega zrači sva dobrota. Njegova svojstva su eterizirani moralni koncepti izraženi u čistim apstrakcijama, iako su u Mlađoj Avesti oni utjelovljeni kao arkanđeli. Ahura Mazda pretvoren je u svojstva,  a bljeskovi tih svojstava nalaze se u svakom ljudskom biću. Čovjek, s obzirom da je suradnik Boga, može djelovati zajedno s Bogom ako to izabere. U toj mreži odnosa, konačni čovjek iskazuje i konceptu- alizira svojstva Boga. Konačni čovjek može samo putem tih svojstava shvatiti i opisati inače neizrecivoga i beskonačnoga Ahura Mazdu. Do­ brota, konstruktivnost i pravda središnje su kategorije u Zarathuštrinom konceptu Ahura Mazde.

Izraz Ahura Mazda označava Gospodara kako nebeskog tako i ze­ maljskog svijeta. Ahura potječe iz korijena Ah, u značenju «biti, postoja- ti», a Mazda iz Mane, u značenju mudrosti i inteligencije. Ahura Mazda je Bit Bića i Mudrosti.                                                  Mudrost i pravda stalne su niti koje prožimaju cijele Gathe - svete knjige zarathuštrana. Važnost mudrosti odražava se i u Vohu Mani, koja je prvi spomenuti epitet kao i prvo stvaranje Boga.

Šest glavnih epiteta Ahura Mazde, koji su u Mlađoj Avesti poznati pod zajedničkim imenom Ameša Spenta, su: Uzvišena mudrost, Isprav- nost (Pravda), Božanska moć, Ljubav, Savršenstvo (cjelina) i Besmrtnost. Oni nisu popratne pojave već bit Ahura Mazde. Iako svaka od tih odlika u svojoj uzvišenosti i univerzalnosti predstavlja Ahura Mazdu, nijedna od njih nije Ahura Mazda; Ahura Mazda je svaka od njih i sve  zajedno. Iako ih ima šest one su jedna misao, jedna riječ i jedno djelo; one su

otac i djeca; one su izvor i zrake svjetla; i one predstavljaju množinu u jednosti.

(1)       Uzvišeni um, Vahišta Mana, je bit mudrosti i inteligencije. On je univerzalan um. Dobar um je prvo djelo Ahura Mazde. Gathe govore da je Ahura Mazda izmislio svemir u svom univerzalnom umu, koji je bit dobroga uma. U hijerarhiji svojstava, dobar um je na prvom mjestu. Sve to označuje važnost dobre misli i zdravoga rasuđivanja o zarathuštranizmu.

(2)       Uzvišena Ispravnost  i Pravda  iste  su,  a predstavlja ih Aša Vahišta. Ispravnost je pravda, a pravda je ispravnost; Aša Vahišta je uni­ verzalna pravda. Aša Vahišta također predstavlja vječni zakon koji vlada svemirom. Ona označava kako prirodne tako i božanske zakone, koji se poklapaju. Ahura Mazda je zakonodavac i sudac. Aša predstavlja volju Ahura Mazde. Ona je druga u hijerarhiji svojstava i stvorena je u dobrom umu Ahura Mazde.

(3)       Khšatra  je  treća  glavna  osobina  Boga.  Nijedna  hrvatska riječne može je točno i potpuno objasniti. Khšatra je spoj svete, dobre i konstruktivne potencijalnosti, moći, utjecaja i hegemonije. Ne treba je miješati s fizičkom snagom. Ona predstavlja istinsku snagu, prevlast i autoritet. Ona označava božansko kraljevstvo. Božanska moć je ostva­ renje volje Ahura Mazde; ona označava duhovnu, mentalnu i moralnu snagu i stvara ljubav a ne mržnju, poniznost a ne oholost. Khšatra potiče u pojednicima želju da služe drugima a ne da ih tlače.

(4)        Univerzalna Ljubav i Mirnoća, Spenta Armaity, označava unu­ tarnje stajalište dobrohotnosti, udostojavanja i ljubavi. Ona podrazumi­ jeva najuzvišeniju požrtvovnost i nesebičnu službu. Ona znači ljubav bez očekivanja uzvrata i obavljanja dužnosti bez promišljanja o nagradi. Ona označava univerzalno bratstvo čovjeka.

(5)       Savršenstvo, Hurvatat, izražava samoostvarenje i cjelinu. Uzvišena dobrohotnost, kreativnost i inteligencija osobine su Ahura Mazdinoga  savršenstva.  Hurvatat je  najviše  stanje  dobrote  i  vrsnoće u ovome i drugome svijetu. Ono se često spominje zajedno sa šestom osobinom, Ameratat ili  besmrtnošću, kako bi se pokazala bliskost  i povezanost obojega. Savršenstvo također podrazumijeva odsutnost želje, očekivanja ili htijenja.

(6)         Besmrtnost, Ameratat, osobina je vječnosti i nepromjenjivosti. Život u svojem najširem smislu je u Bogu, s njim ili za njega. On nije začet, niti je pokvarljiv i nema ni početka ni kraja. Putem njega postoji svemir i održava se život. Ameratat je oslobođen vremena i prostora.

S  tim  se  svojstvima ponovno  potvrđuje ukupna  dobrota Ahura Mazde. Kako on isključivo čini dobro, u njemu se ne može začeti ni­ kakvo zlo. S obzirom da je dobrota središnje svojstvo Boga, on ne može činiti zlo. Sve što je potpuno i idealno je u njemu,  s njim i proizlazi iz njega.

Ahura Mazda je stvoritelj. Riječi koje prenose tu zamisao, a koje se rabe u Gathdma su Datar i Tašea. Prva riječ, Datar, potječe iz kori­ jena Da, u značenju dati, darivati i udostojati se; a Datar znači onaj koji daje. U tom smislu Bog daje sve blagoslove i sve što je dobro proizlazi iz njega. Druga riječ Tašea, dolazi od Taš, u značenju odrezati, obliko­ vati, ocrtati, a Tašea znači onaj koji oblikuje, ocrtava, obrtnik, činitelj. U tom smislu Bog ocrtava i stvara sav svijet. Stoga, u zarathuštranizmu, stvaranje  podrazumijeva  spoj  davanja  i  oblikovanja,  proizlaženja  i uvećavanja, ocrtavanja i činjenja. U mazdaizmu se stvaranje približava proizlaženju, te sve zrake svjetla, dobrote i zračeče energije dolaze iz Izvora - Svjetla nad svjetlima.

Spenta      Mainyu

Iako nije uključen u šest  svojstava,  Spenta Mainyu je još jedno glavno svojstvo Boga. Spenta Mainyu je Uzvišena Konstruktivna moć, univerzalna sila stvaralaštva i bit konstruktivnosti i pozitivnosti. Spenta znači rast i napredak; Mainyu označava duševnu sposobnost ili duh; te dvije riječi zajedno znače «uvećavanje duha.»  Uvećavanje  postoji kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu. Spenta Mainyu je zamišljen u Ahura Mazdinom umu i katkada se naziva Ahura Mazdinim sinom, simbolizirajući Božju produktivnost. To je samoostvarujuće svojstvo ili djelatnost Ahura Mazde; to je samogenerirajuća energija koja vodi do stvaranja i evolucije svemira. Spenta Mainyu je dinamičan i stvaranje je stalan proces. Zarathuštri je svetost također značila obilje, rast i zdravlje.   Spenta Mainyu predstavlja načelo uvećavanja i razvoja u svemiru.

Stvaranje je sastavnica u definiciji Ahura Mazde; toje aspekt Ahura Mazdine dobrohotnosti i udostojavanja. Kao takvi, stvaralaštvo i stvara­ nje inherentni su i nenamjerni u Ahura Mazdi. Stvaranje, kao čin Ahura Mazde, nema cilja. Međutim, s obzirom na slobodu izbora, čovjekove radnje  su  motivirane.  Posljedicama  čovjekovih  slobodnih  djelatnosti vlada zakon Aše. Ahura Mazda podario je čovjeka inteligencijom i dao mu slobodu izbora da postavi Ahura Mazdine dobrostivosti za bilo koju uporabu koju izabere. Čovjek žanje ono što sije. Sve u svome početnome obliku  vodi  prema  dobru  čovječanstva  i  napretku  svijeta.  Međutim, čovjek to može uporabiti u dobre ili zle svrhe. Ahura Mazda je najblago- tvorniji duh.

Dostojanstvo, duhovnost i upućenost u tajne Ahura Mazde, kako ih je predstavila Zarathuštrina Aša, bili su novost u drevnom svijetu. Bio je to novi koncept uveden u novu vjeru. Stoga je za Irance Bog postao Biće beskonačne moralnosti, svjetla, istine i čistoće. Boga nije trebalo služiti obredima već krjeposnim činovima, ne žrtvama već nesebičnom ljubav­ lju, ne ritualima već dobrim umom. Zarathuštra je predstavio Boga kao moralno savršenstvo. Ljudima je rekao da Ahura Mazda, nije osvetolju­ biv nego pravedan pa ga se stoga ne treba bojati već voljeti, ne treba ga se užasavati već štovati. Ahura Mazdi nisu potrebni rituali i žrtve da bi ljudi  stekli  njegovu naklonost.

Zarathuštra je proglasio da je Ahura Mazda autor svega dobroga i svih dobrih stvari. Ahura Mazda posjeduje beskonačnu konstruktivnost i moć. Razaranje ne proizlazi iz njega.

Postojanje  Ahura  Mazde

Gathički pristup pitanju postojanja jednoga Boga, Ahura Mazde, je intuitivan, racionalan i moralan.

Ono malo što je poznato o vjerovanjima Indoiranaca prije dolaska Zarathuštre  govori  o  primitivnom  animizmu povezanom  s  utjelovlje­ njem prirodnih pojava što čini politeističku vjeru. Zarathuštra je revolu­ cionirao postojeća vjerovanja, protjerao mnoštvo božanstava i propovi­ jedao monoteizam - postojanje jednoga nevidljivoga Boga koji je Duh nad duhovima, Uzvišeni duh, Univerzalni duh, Univerzalna inteligen­ cija i Svjetlo nad svjetlima. Zarathuštra je proglasio da je Ahura Mazda,

poznat preko svojih svojstava, vrijedan štovanja uz isključenje svih zamišljenih bogova. Bilo je to više od puke reforme. Kako je Zarathuštra došao do toga zaključka?

Zarathuštra je  putem  razuma posumnjao  u  istinitost  i  valjanost postojećih božanstava u koje su vjerovali indoiranski narodi. Putem in­ tuitivne spoznaje, dobroga uma i svete Aše on je spoznao Ahura Mazdu. Bio je to početak njegove potrage za istinom. Ta je predodžba dostupna onima koji doista traže istinu.

Zarathuštra je, putem razumnoga pristupa i praktičnoga rasuđivanja, shvatio  logičku  nužnost  postojanja  inteligentnoga  i  hegemonijskoga Boga.  Dražestan, neprekinuti krug dana i noći, utvrđena putanja pla­ neta, beskrajna izmjena godišnjih doba i nepogrješiva pravilnost prirod­ nih ciklusa ukazuju na postojanje planera i podržavatelja - stvoritelja. Razum govori da takvo stvaranje sa svojom pravilnošću ne može biti slučajno, niti može biti ishod zajedničkih napora mnogih božanstava.16

Rabeći  moralni  pristup  -  prakticirajući  odlike  istine,  hrabrosti i  ljubavi  -  Zarathuštra je  postigao  božansku  moć  samoostvarenja  i savršenstva. On je stekao mogućnost da komunicira s Bogom i vidi svo­ jim unutarnjim okom stvarnost jednoga Boga. Također je shvatio, da su u njihovoj uzvišenosti, to one moralne odlike Ahura Mazdinih atributa na koja se čovjek mora ugledati.

Tako je Zarathuštra zaključio, zajedničkim naporom uma, srca i svijesti, kroz meditaciju (Tušna Maitih), savjetujući se sa svojim dobrim umom, prakticirajući ispravnost i zazivajući Dobri duh (Spenta Mainyu), zaključio da mora postojati Uzvišena stvarnost, Sveznajući i Svemogući Bog kojega je nazvao Ahura Mazda, Gospodar Mudrosti i Bića.

Ameša     Spenta

Ameša Spenta zajedničko je ime za šest glavnih svojstava Ahura Mazde. U Gathama se samo na dva mjesta spominje šest svoj stava Ahura Mazde, spomenutih zajedno, ali bez zajedničkoga imena.          Izraz Ameša Spenta u značenju Velikodušni besmrtnici, prvi se put pojavio u Haptan Ghaityju. Iako je taj naziv naglašavao moralnu značajku vjere, on je is­ todobno utro put za utjelovljenje tih svojstava kao arkanđela (izvršnih posrednika Ahura  Mazde)  u  Mladoj Avesti.  Ameša  Spenta  pokazuje

božansku i apsolutnu prirodu moralnosti u zarathuštranskoj religijskoj filozofiji. Tih šest svojstava su plod i djeca Ahura Mazde, a tu oznaku zadržavaju kroz cijelu Mlađu Avestu. Oni su milostivi, moćni i mudri. Oni pomažu Ahura Mazdi u održavanju svijeta i osvježenju svemira.

U  Mlađoj Avesti  svaki  se  Ameša  Spenta  poistovjećuje  s  fizičkim elementom kojemu pruža svoju zaštitu.  Vohu Mana pazi na stoku, Aša na vatru,  Khšatra  na  metale, Armaity  na  zemlju,  Hurvatat na vodu,  a Ameratat na biljke.  S obzirom da se Bog u obliku svojstava pojavljuje u ljudskim bićima,  svako  od tih svojstava obavlja neku funckiju u odnosu na pojedinu osobu i njezino tijelo.  Tako Mana vodi um ili umno bogat­ stvo, Aša  zdravlje  ili tjelesno bogatstvo, Khšatra materijalno  bogatstvo, Armaity  srce  ili  emocionalno  bogatstvo,  Hurvatat  savjest  ili  samoispu- njenje,  a Ameratat  vječni  život.  Najbolje  postojanje  i  zajedništvo je  s Ahura  Mazdom.

Ahura Mazda i njegovih šest svojstava katkad se nazivaju sedam Ameša Spenta, što jednostavno označuje jedinstvo njih sedam. Sedam dana u mjesecu nazivaju se u zarathuštranskom kalendaru po Ahura Mazdi i njegovim glavnim svojstvima. (U zarathuštranskom kalendaru svaki mjesec od trideset dana podijeljen je na četiri dijela od izmjenično osam i sedam dana, koji odgovaraju četirim tjednima u današnjem kalen­ daru. Prvi dan u svakom tjednu nosi ime Boga. Prikaz Postanka u ko­ jemu je Bog stvorio svijet u šest dana ne pojavljuje se u Gathama.)

«Razvoj  takvih pitanja u židovskoj  religiji kao  što su anđeli,  duali­ zam,  eshatologija i uskrsnuće tijela obično  se pripisuje utjecaju iranske religije,» piše profesor James  Barr.  Profesor Mary Boyce primjećuje da je zamisao o stvaranju u Starom zavjetu nastala putem dodira s Iranom.21 Iako su u Gdthdma svojstva Ahura Mazde aktivna i uvijek na sceni, ona ne igraju ulogu odvojenih entiteta kao što su anđeli.  Kao anđeli, mogli bismo reći, oni su na rubu i samo se pretpostavljaju. Tek u Mlađoj Avesti oni su naglašeniji kao anđeli i djeluju kao Ahura Mazdini posrednici. Ne iznenađuje pojava Ameša Spenta i  Yazata kao anđela - suradnika Boga

-   u Mlađoj Avesti s obzirom da je i čovjek suradnik Boga. Razlika između anđela i čovjeka ogleda se u činjenici da anđeli, kao Božji epiteti, uvijek djeluju u skladu s Ahura Mazdinom voljom, dok čovjek, u vršenju svoje slobode izbora, može skrenuti. Dalje opisujemo pretpostavljenu ulogu Magija u uvođenju anđela u Mlađu Avestu.

Yazati

Druga skupina utjelovljenih vrlina Ahura Mazde su  Yazati, koji su, osim Sraoše, Atara i Ašija, stvorene u Mlađoj Avesti. Sraoša, Atar  i Aši spominju se u Gathama, ali ne kao Yazati. Yazata znači obožavani. Obožavanje kojim se Yazati zazivaju u Yaštima postalo je prijeporno pi­ tanje. Neki Yazati, kao pomagači Ahura Mazde, postigli su veći ugled od Ameša Spente,  a njihovo  veličanje povremeno  postaje pretjerano. Da bismo  ilustrirali  to  zastranjenje,  možemo  spomenuti  slučaj  kada sam Ahura Mazda prinosi žrtvu u Yazata Tištryi za kišu.            Takvo obilje obožavanja može se objasniti, ali ne i opravdati povijesnom pozadinom  i dubokoumnošću Yazata.

Kako je koncept Yazata ušao u Mlađu Avestu? Podsjetimo se da religija ne raste u zrakopraznom prostoru i da na njezin razvoj utječu društvenopolitički čimbenici. Ahemenidi, bez obzira jesu li bili uvjere­ ni zarathuštrani ili nisu, proglasili su svoju privrženost Ahura Mazdi. Parti, iako nisu bili zarathuštrani, pokazali su veliku sklonost prema zarathuštranizmu. Sasanidi su uvelike rabili religiju u svom političkom poduhvatu. Oni su od zarathuštranizma učinili zakonsku snagu za svoju vladavinu i za zahtijevanje lojalnosti od svojih podanika.

Magi su bili skupina koja je izvršila veliki utjecaj na tijek i sadržaj religijskoga razvoja tijekom  cijeloga toga razdoblja.  Povijesni  podaci naznačuju da je prije Ahemenida, tijekom vladavine Medijaca, svećenički klan Maga bio politički i društveno vrlo moćan. U njihovoj religijskoj praksi  veliku  su  ulogu  igrali  rituali,  prinošenje  žrtava  božanstvima, tumačenje snova, recitiranje čini koje su tjerale zlo, ubijanje mrskih bića  i mnoštvo drugih  običaja, kojima se Zarathuštra protivio. Ahemenidi, nisu mogli biti skloni Magima barem iz dva razloga: religijske prakse Maga i njihove bliske povezanosti s Medijcima. Tada je došlo do uspona Guamate koji je, putem dobro organizirane urote, prisvojio prijestolje  i proglasio se kraljem. On je neuspješno pokušavao ponovno dovesti Mage na njihove prijašnje položaje. Nakon što je Darije zbacio Guamatu, Magi su pali u duboku nemilost. Shvativši čvrsti temelj ahemenidske di­ nastije i pučko prihvaćanje zarathuštranizma, Magi, koju su bili poznati po svojoj inteligenciji i oštroumnosti, prihvatili su zarathuštranizam i na­ godili se s vladajućom klasom. Magi su postupno bili rehabilitirani. Us-

pjeli su, u postdarijskoj eri, uspeti se na hijerarhijskoj ljestvici i povratiti svoj  izgubljeni društveni  status.  Tijekom su vremena Magi uspjeli u novu vjeru ponovno uvesti neka od predzarathuštranskih božanstava u obliku Yazata. Yazati, koji su bili Božja stvorenja, djelovali su kao nje­ govi izvršni časnici. Iz društvenoekonomskih razloga, Magi su također ponovno uveli i povezali neke stare rituale s obožavanjima Yazata. U biti, ponovno utvrđivanje Yazata kao svojstava i stvorenja Ahura Mazde, nije bilo nespojivo s gathičkim načelom da sve dobre stvari proizlaze iz Ahura Mazde i da ih je on stvorio. Zastranjenje je bilo pretjerano slav­ ljenje Yazata.

Neke osobine Yazata, kao što su dobrotvornost, pobožnost i mir predstavljaju  mentalne  odlike;  nazivaju  se  Mainyava.  Druge,  naz­ vane  Gaethya, predstavljaju materijalne  elemente.  Gaethya uključuju prirodne i atmosferske pojave poput vode, zemlje, vatre, vjetra, sunca  i mjeseca. Ekološka skrb Gatha za svemir i skrb za zdrav međusobni odnos između ljudskoga bića i njegovoga okoliša objašnjava zbog čega su u Mlađu Avestu uvedeni hvaljenje  i slavljenje Yazata. Ne iznenađuje što se mazdaizam naziva prvom ekološkom religijom. Štovanje Yazata naglašava očuvanje prirode.   U tom smislu, unošenje Yazata u Mlađu Avestu poslužilo je da se svima naglasi važnost očuvanja prirode, oso­ bito puku kojemu su religijske zapovijedi značajnije od znanstvenih i vladinih preporuka. I teološki, stvaranje Yazata ostaje neškodljivo dokle

god je Ahura Mazda i dalje stvoritelj Yazata, pa tako njegova svetost os­ taje bez suparnika. Etičke i duhovne konotacije Yazata su goleme. Yazati su savršeno aksiološko sredstvo. Ovu tvrdnju rasvijetlit će kratki opis trojstva Sraoša, Rasnu i Mitra, kao i onaj Yazata Atara i Anahite. Isto ne možemo kazati za ponovno uvođenje rituala što su učinili Magi.

Trojstvo Sraoša, Rasnu i Mitra, tri bratska Yazata, uživa posebno štovanje. Oni se brinu da se provodi pravda, te da svaki pojedinac uživa prave posljedice svojih činova. Sraoša predstavlja Božje uši koje sve čuju, Mitra predstavlja Božje oči koje  sve vide,  a Rašnu djeluje kao predsjedajući  sudac,  predstavljajući  Božju  pravdu.  Pred  takvim  sas­ tavom suda ne može se sakriti ili prikriti nikakva činjenica. Prema tome osigurana je savršena pravda. Nedvojbeno, ta je metafora lijepa i dojmlji­ va.

Pored  svojih  sudskih  funkcija,  Sraoša  i  Mitra obavljaju i  druge dužnosti. Sraoša je sredstvo otkrivenja, vjerski učitelj  i on bdije nad čovjekovim tijelom i dušom. On je isto toliko Božje uho kao i univer­ zalno uho» cijeloga pravednoga naroda. Izjednačavanje Božjega uha ili oka s onima cijeloga pravednoga naroda ukazuje na duhovno jedinstvo pravednoga naroda i Boga. Tako Sraoša služi kao dvosmjerni kanal: prenoseći Božju poruku  čovječanstvu i donoseći poruku pravednoga naroda Bogu. Mitra je duh svetosti ugovora i neprijatelj neistine. On vodi božansku borbu protiv zla i kažnjava one koji prekrše obećanje.

Tri Yazata, Apam Napat, Anahita i Ahurani nadziru vodu, a dva Yazata Atar i Neryosang vatru; Vayu je duh vjetra, a Zam zemlje. Tako četiri  tradicionalna  prirodna  elementa  dobivaju  posebnu  pozornost, prikazujući svetost prirode. Skrb za prirodu je vjerska dužnost, a raza­ ranje materijalnoga svijeta je grijeh. Drugi zaduženi Yazati nadzirat će i kažnjavati pojedince koji ne obavljaju svoju dužnost.

Od tri Yazata zadužena za štovanje vode, Apam Napat je muškarac a druga dva žene. Apam Napat, glavni duh vode, živi ispod voda, a u su­ radnji s Vayuom, duhom vjetra, raspodjeljuje vodu na zemlji.     Tijekom vremena, Apam Naput izgubio je svoje prvenstvo pred Anahitom, za koju se vjeruje da je neindoiranska božica. Riječ Anahita znači neokaljana  i podrazumijeva da vodu treba držati čistom. Anahita je također dava- teljica plodnosti i olakšava rađanje. Kako bi čovjek učinio toga duha vode sretnim, mora činiti sve što mu je u moći da održava vodu čistom.

Ahurani nadzire Vouriikašu (more) i druge vode. Osim toga, ona donosi zdravlje, bogatstvo i slavu onima koji vodu održavaju čistom.

Atar znači  vatra,  svjetlo  i  vatreni  plamen.  Simbolički,  on pred­ stavlja vječno svjetlo Ahura Mazde. Zarathuštra je zadržao indoiransko štovanje vatre, a Magi su ga naglašavali. U svim se religijama štuje vatra. U kršćanstvu, Bog se obilježava kao «proždiruća vatra;»   u islamu Allah je «svjetlo neba i zemlje;»    a u judaizmu Jahve se na Sinajskoj gori spus­ tio u vatri.   U zarathuštranizmu se dobar mentalitet i istina simboliziraju svjetlom, a neistina tamom; Bog se opisuje kao Uzvišeno svjetlo; a o nebu se naizmjence govori kao Boravištu svjetla, Boravištu Dobroga uma i Boravištu Najboljega postojanja. Kako plamen vatre putuje prema gore, ljudska bića trebaju sebe poboljšavati kako bi napredovala u životu. Koncept Boga i dobrote kao svjetla ima duboko značenje u mazdaizmu

kao što ima i bijela boja. U svim religijskim obredima, bilo u uvođenju mladih u vjeru, vjenčanju ili pogrebnim službama,  zarathuštrani  nose bijelu odjeću. Oni u svojim molitvama gledaju prema  svjetlu,  bilo  to sunce, mjesec ili svjetlo vatre. U Mlađoj Avesti, Atar je veliki Yazata koji, zajedno s Nairyosanghom,  djeluje kao čuvar vatre.

Zam i Vayu predstavljaju dva druga prirodna elementa, zemlju i zrak. Vayu znači kretanje zraka ili vjetar. Zam, čuvar zemlje, također se naziva Zamyat. Vayu, duh vjetra, dijeli se na dva dijela, od kojih je jedan produktivan a drugi destruktivan. U Avesti, samo se dobar dio, koji je jak i čvrst, obožava kao činitelj dobra, pobjednik i zatiratelj zla. Tako su tri muška Yazata, Atar, Anahita i Vayu zaštitnici vatre, vode i zraka,, dok je ženska Yazata Zam čuvarica zemlje, a svi su posvećeni.

Imena  nekih  drugih  Yazata  spomenutih  u  svetim  knjigama  su: Hvarekhšaeta, Sunce; Maonghah, Mjesec; Vanat, zvijezda; Asman, ne­ bo; Sirus Tištra, kiša; Ušta, zora; i Anaghra Raoša, svjetlo. Haoma je još jedan važni Yazata. To je bila biljka rabljena u religijskim obredima u predzarathuštranskoj eri. A nakon što je ponovno zadobila svoju funkciju u ritualu Yasne u Mlađoj Avesti, uzdignuta je na položaj Yazata i još uvi­ jek se simboličlki rabi u obredima. U Mlađoj Avesti Yazati postaju i neka druga dobrostiva obilježja Boga kao što su Airyaman, zdravlje; Daena, svjesnost; Chisti, znanje; Rata, milosrđe; Akhšti, mir; Aši, pobožnost; te Verethraghnam, pobjeda.

Personifikacija  Yazata u Mlađoj Avesti imala je za ishod pojavu anđela. Takav novi razvoj naveo je neke pisce da pogrješno označe Ohr- mozda kao božanstvo, što nije opravdano. Yazati nisu bogovi. Oni su suradnici Ohrmozda onoliko koliko i ljudska bića, premda bez slobode izbora i napasti da čine zla djela!

Dualizam

Neki znanstvenici drže da je zarathuštranizam dualistička religija, jer podrazumijeva dva primordijalna duha - Dobro i Zlo. Zarathuštrani su oštro reagirali na tu tvrdnju. Neslaganje je sućanske naravi, a ne samo semantičko, nasuprot stajalištu katoličkoga biskupa, dr. Casartellija, koji izjavljuje da je «pitanje dualizma u zarathuštranizmu pitanje termina.»

Svjetske religije dijele se u grubo u dvije skupine: abrahamske i istočne. Abrahamske religije  su monoteistične.  Iz praktičnih razloga, neka religija se drži monoteističkom ako (I) vjeruje u jednoga Boga- Stvoritelja-Hranitelja,  koji je  transcendentan  i  vječan;  (II)  vjeruje  u proroštvo, otkrivenje i sveto pismo koje sadrži Božju poruku; i (III) vje­ ruje u život nakon smrti, nagradu i kaznu.

Nasuprot  tomu,  velike  istočne  religije  kao  što  su  hinduizam, budizam i njihove sestrinske religijske tradicije, nisu, strogo govoreći, monoteističke.  U istočnim religijama,  koje prakticira pola svjetskoga stanovništva, crta razgraničenja između božanskoga i ljudskoga, stvar­ noga i imaginarnoga, povijesti i mitologije nije jasna. Hinduizam nije oktriven nekom određenome proroku, a prema njegovim sljedbenicima ta je religija primordijalna i uvijek je bila. Hinduski Brahman je Krajnja stvarnost shvaćen kao jedan i nerazlikovan, statičan i dinamičan i izvan svih definicija. To nije Bog. On se izražava kao neti neti, što znači ni ovo ni ono. On nije ni dobar ni loš, ni konstruktivan ni destruktivan, ni trans­ cendentan ni imanentan. Njegovo ime i opis su tišina. Brahman je mit­ ska slika. U hinduizmu, bogovi imaju zemaljska utjelovljenja, a Krišna, ratnički bog, na primjer, je utjelovljenje boga Višne. On sam je božanski lik. Slično je stanje u budizmu. Budizam ne vjeruje u Boga, u osobni duh ili u otkrivenje. Pa ipak, istočne religije vjeruju na neki neodređen način u neki bezlični duh kao Božanstvo.

Unutar te  dvije  široke kategorije, postoje razlike u pogledu Božjih odlika,  Božjega iskazivanja,  Božjega odnosa prema čovjeku  i  stvaranju. Zamisao  o  Trojstvu,  na primjer,  odbojna je  muslimanima,  dok je  mus­ limanska  zamisao   o   osvetoljubivosti   Boga  neprihvatljiva  kršćanstvu. Karma,  u  hinduizmu,  kao  učinak bilo  koje  radnje  na činitelja - bilo u prošlom  postojanju  bilo  u  sadašnjem - predstavlja  slijepi  determinizam, dok  u    budizmu,  svako  biće,  iako  nasljeđuje  karme  iz  prošlih  života, može promijeniti  svoju  sudbinu  slobodnom voljom.  U jainizmu,  karma je nešto što spaja pojedinca s privlačnostima materijalnoga svijeta. Tako vidimo  da se koncepti koji  se u religijama unutar iste skupine predstav­ ljaju pod  istim nazivom razlikuju u  sadržaju.

S obzirom da zarathuštranizam vjeruje u osnovna obilježja monoteističkih religija - transcendentnost i  vječnost stvoritelja, ot­ krivenje, Božju poruku i život nakon smrti s nagradom i kaznom - on

se mora svrstati kao monoteistična religija. Međutim, to ne podrazumi­ jeva da se priroda i pridjevi Zarathuštrinoga Boga ili proces otkrivenja ili proroštva u zarathuštranizmu nužno u detaljima poklapaju s onima u abrahamskim religijama. To ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Mojsijev Jahva i Muhammadov Allah predstavljaju bogove dviju monoteističkih religija. To čini i kršćanska doktrina Trojstva, koja se po formi razlikuje od judaizma i islama. Ipak se kršćanstvo drži jednako monoteističkim koliko  i te  dvije religije.  Ista je  stvar  sa Zarathuštrinim Ahura Maz- dom i s vječnim, sveznajućim i svemoćnim Ohrmozdom, koji konačno pobjeđuje Ahrimana.

Reći da su zarathuštrani dualisti je jedno, reći da su oni duoteisti je drugo. Zarathuštrani ne vjeruju u dva Boga pa prema tome nisu duoteisti. Zarathuštranizam  se  može  držati  dualističkim  unutar  konteksta  mono- teizma. Ahura Mazda stvorio je zemaljski i nebeski svijet (astvant i ma- nahya) u svojoj   isključivoj  dobroti;  dualizam se predstavlja u stvaranju putem iskazivanja suprotnosti prema  stvaranju Boga u obliku blizanaca. Monoteizam je  ukorijenjen  u  Gathama  na  najnedvosmisleniji  način,  i opisan u  cijelom  svetom pismu,  onako  kako  ga vidimo u  sljedeća dva odlomka:

Doista, vjerujem da si Ti, O Mazda, Uzvišeno Dobrohotno proviđenje,

Jer sam Te spoznao kao Iskonski uzrok svega stvaranja, Jer ćeš ti Svojom Savršenom inteligencijom odrediti pravednu nagradu za sva djela, dobru dobrome,

lošu zlome, do zadnjega dana stvaranja.

(Game: Yasna 43-5)

Koji će nas Tvoji Privrženici učiti ovome: Da si Ti najvredniji koga treba prizivati, Sveti Sudac djela, Gospodar Istine Stvoritelj doista otkriva

Tajne života koji razrađuje Njegov plan;

Mi ćemo nastojati razriješiti te tajne putem Ljubavi.

(Gathe: Yasna 46-9)

Ništa  ne može umanjiti monoteističko obilježje zarathuštranizma; ništa ne može ukloniti dubinu dualizma u toj vjeri. Ako je u teologiji monoteizam razvoj politeizma, u filozofiji je dualizam razvoj monoiz- ma. Međutim, mi se u ovoj knjizi bavimo prvenstveno doktrinarnim vjerovanjima vjere,  a ne vrijednosnim  sudovima - prednošću jednoga koncepta nad drugim. Neki pisci tvrde da zarathuštranizam vjeruje u kozmički  dualizam;  drugi drže da zrathuštranizam vjeruje u teološki monoteizam i etički dualizam; ali svi se slažu da je zarathuštranizam prvenstveno «etička religija». Etičko i stvaralačko iskazivanje Boga u Spenta Mainyuu dovelo je do prijepora.

Da zaključimo, zarathuštranizam vjeruje u jednoga stvoritelj a-hra- nitelja svemira; on je sveznajući, svenazočan i svemoćan; on je jedini vrijedan štovanja;  on je bez početka i kraja, nepromjenjiv i vječan,  a pojavljuje se samo u svojim svojstvima; on je stvorio svemir u svome dobrom umu (Vohu Mana), oblikovao ga u svojoj svjesnosti (Daena), is­ kazao ga putem svoga dobrohotnoga duha (Spenta Mainyu), i pokrenuo svojom voljom (Aša) - vječni zakon pravde i ispravnosti; on je stvorio čovjeka kao svoga suradnika sa sposobnostima da razlikuje između is­ pravnoga i pogrješnog i da radi na unapređenju svemira; on je otkrio svoj vječni zakon proroku Zarathuštri u Gathama; on je proglasio zakon posljedica i stvarnost života poslije smrti; i on je propisao istinsku sreću (Ušta) za ispravne. U našem dobu, vjernici i vjernice, bez obzira gdje se nalaze, nastavljaju prizivati Ahura Mazdu kao jedinoga Boga u gathičkoj tradiciji, poniznim, zahvalnim srcem i uzdignutih ruku. Oni nastavljaju moliti putem ispravnih djela Aše, dobre mudrosti Vohua Mane i ljubav­ lju i požrtvovnošću Armaitya, kako bi im dobrohotni duh Ahura Mazde udijelio  savršeno  blaženstvo Hurvatata  i  božansku moć Khšatre  da donesu utjehu duši svemira i učini ih besmrtnima.