Vede (sruti) objavljuju:

 "Brahman je samo jedan bez drugoga" (Ekam eva advitïyam brahmaj, sto znaci da nema ničega osim Apsoluta (brahman). U početku je postojao samo bitak (sat) i ništa više, kaže Chandogya upanisada. U Mandukya upanisadi Apsolut se naziva spokoj (santa), dobrostivost (siva) i ne-dvojnost (advaita). Samo se ono sto je evoluiralo što se očitovalo može doimati dvojnim. Sve sto se može vidjeti razliku-je se jedno od drugoga i od onoga koji gleda. K tome, ono što se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa, mašte, osjećaja, poriva i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese svjetiljka, "zmija" nestaje i uže se vidi onakvo kakvo uistinu jest. Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o Apsolutu (brahmajnana), nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti. Dvojnost uzrokuje strah. Ako sami slušate, vidite, činite, uživate, kako onda može nastati strah? Razmislite o stanju sna! Vanjski je svijet odsutan, sami ste sa sobom. To je stanje "Jednog bez drugoga". Duboko razmišljanje o tom Jednom i štovanje tog Jednog dovodi do shvaćanja da drugoga nema i daruje ti to iskustvo. Poput svega, jedan je sveprisutan, kao životni omotač, On je svijest (cit), tajna sve svjesnosti, aktivnosti, pokreta.

Brahman se opisuje s pet odlika: bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda), potpunost (pariptrna), vječnost (nitya). Brahmana se može dokučiti razumijevanjem ovih odlika. Na bitak (sat) ne utječe vrijeme, svijest (cit) osvjetljava i otkriva samu sebe kao i sve ostalo. Blaženstvo (ananda) stvara vrhunsku radost, potpunost (pariptrna) ne zna za mane, umanjenje, opadanje ili poraz. Vječnost (nitya) je ono na sto ne utječu ograničenja vremena, prostora i situacije. U svjetlu takvog znanja o Apsolutu (brahmajnana), svijet je pricin, prolazan, nestvaran, negiran znanjem. Svijet je samo drugo ime za "stvari sto se vide, čuju itd." Ali "Ti, pojedinačna duša (jivin), koji vidiš, ti si bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda) Apsolut (brahman)", zapamti. Učvrsti se u tom uvjerenju, meditiraj na om koji je najbolji simbol za Apsolut. Od ovoga trena postani svjestan da si atman. Kad se digne magla neznanja, atman će u svakomu zasjati u svome prirodnom sjaju. Tad ćeš znati da si slijedio fatamorganu u pustinjskom pijesku, da si "stvarnima" smatrao predmete i pojave koji imaju svoj početak pa stoga i kraj.

Um je podložan vezanosti kada se zadržava na predmetu koji ga privlači ili odbija. Da se oslobodi te vezanosti, um bi trebalo izvježbati da se ne zadržava na predmetima, bilo da ih želi ili odbacuje. Um je taj koji veze i razvezuje. Ako njime vlada zelja za aktivnošću (rajas), lako će postati žrtvom vezanosti, a ako u njemu prevlada težnja za duhovnim napredovanjem (sattva), dosegnut će oslobođenje. Onaj koji se poistovjetio s grubim tijelom, grozničavo želi zadovoljstva koja se zadobivaju osjetilima. Zelja je posljedica poistovjećivanja s fizičkim tijelom. Odrecite se toga i zelja će se odreci vas. Radost i tuga su poput suprotnosti ispravan - neispravan, i moraju se nadići. Ljubav i mržnja po svojoj su prirodi čovjekovi unutrašnji instrumenti. One ne pripadaju "živome" koji živi s njima, pojedincu (jivin) ni Sebstvu (atman) koje je istinska bit pojedinačne duše (jivin).

Atman je vječno čist, zauvijek slobodan od vezanosti jer nema drugoga za kojeg bi se vezao. Kako može ovo grubo fizičko tijelo od plazme i sluzi biti cisti atman koji je vječni svjedok i sam sebe osvjetljava? Tijelo se izgrađuje hranom, podložno je vječnoj promjeni, ne postoji prije rođenja ni nakon smrti! Svakog trenutka može umrijeti. Može nastaviti živjeti bez jednoga ili vise udova, ali u trenu kad prestane protok životne energije, ono se počinje raspadati. Dakle, tijelo se ne smije smatrati gospodarom, bitkom ni svrhom. Uvijek držite um i njegova lutanja pod nadzorom. Joga je pokazatelj napretka pojedinačnog sebstva (jivatman), svaki je korak u skladu s vrhovnom dušom (paramatman). Cilj je stapanje pojedinačnog i vrhovnog Sebstva: tada svaka tuga prestaje. Onaj koji s čvrstom vjerom provodi jogu i kojega pokreče nepokolebljivo odricanje (nevezanost) zasigurno će izvojevati pobjedu. U običnom se govoru riječ vijnana odnosi na znanost, ali ona zapravo označava visu mudrost. U tom obliku postojanja ne djeluju otisci iz karme i ne stvaraju se novi, nema ni zelja koje karmu pokreću. Kada su vidjelac i viđeno jedno te isto, radost se opisuje kao četvrto stanje, rajsko (turíya), koje nadilazi spavanje, san i budno stanje. Nakon toga se stanja atman zasigurno dostiže. Zbog neprestanog promišljanja o atmanu i njegovoj istinskoj zbilji, vezanost za svijet će otpasti. Duhovna praksa (sadhana) mora biti neprekidna. Pravi duhovni tražitelj (sadhaka) mora svom snagom preusmjeriti um sa svjetovnih događanja i pojava koje zavode osjetila i strogo se usredotočiti na cilj spoznaje Apsoluta (brahman). Poput šećera u soku šećerne trske ili slatkoće u šećeru, vrhovno je Sebstvo (paramatman) sveprisutno u Kreaciji; ono je unutrašnja srž svih bića. Ono je svugdje, uvijek u svemu. Atman je bez tijela (atanu) nema oblika. To je unutrašnji stanovnik (purusa). Samo ako odbaciš vezanost za tijelo i pročistiš um i intelekt (buddhi), moći ćeš zaroniti u vlastitu istinu i zadobiti vječno blaženstvo, najviši mir (prasant) i najčišću mudrost. Samo tako čovjek može izboriti oslobođenje od okova rađanja i smrti.

Izvornik;brahmanubhava upanisada Girija