Jesu li vidljivo i opipljivo tek bezvremene manifestacije nepregledne bezvremene i neograničene stvarnosti?

JE LI točno da znamo vrlo malo, vjerojatno i manje od jedan posto što je moguće otkriti, o Bogu i temeljnim duhovnim načelima? Većina ljudi, čak i visokoškolovani teolozi, na razne, i ograničene, načine gledaju na identitet i ulogu Boga u stvaranju tog čudesnog svijeta čiji smo dio i mi. Skorija istraživanja na području fizike i kozmologije otkrivaju da je stvarnost neusporedivo veća i zagonetnija nego što smo mislili.

Kada postavimo pitanje »Koliko je velik Bog?« zapravo pitamo nadilazi li Bog sve naše pojmove i predodžbe. Isto pitanje možemo postaviti i ovako: »Koliko su minijaturne čovjekove spoznaje? — Freeman J. Dyson

Je li moguće da Stvoritelja nije moguće primjereno opisati čovjekovim jezikom i pojmovima, te da ga ne ograničava čovjekov razum? Promislite o mogućnosti da Boga ne ograničava naših pet čula, kao ni čovjekovo poimanje triju dimenzija u prostoru i jedne dimenzije u vremenu.

Više je nego očito da je stvarnost daleko
dublja i dalekosežnija nego što smo
mislili. — Robert L. Hermann

Bog je more beskonačne tvari. — Sv. Ivan iz Damaska

Oh, da mi je samo bliskije koračati s Bogom! — William Cowper

Možda Bog obuhvaća ukupnost vremena i prostora, te još i mnogo više od toga! Pojava čovjeka na ovom planetu navijestila je, moglo bi se reći, dolazak nove kvalitete koja je obavila ovaj planet, sfere intelekta. Budući da smo intelekt koristili za istraživanje ovog zagonetnog svemira, skupljali znanje sve bržim tempom, nastala je i sve veća svijest o tome da materijalno nije kakvo izgleda na prvi pogled. Moguće je da su misli stvarnije i trajnije od materije i energije.

Moguće je da je to nagovještaj nove kvalitete, sfere duha. Bog možda stvara ne samo beskrajno veliko nego i beskrajno maleno.
Ne samo izvana, nego i iznutra; ne samo opipljivo, nego i neopipljivo. Misli, um, duša, mudrost, ljubav, originalnost, nadahnuće i gorljivost možda su tek maleni izrazi Stvoritelja koji je sveprisutan i beskonačan. Stvari koje vidimo, čujemo i dodirujemo možda su tek pojave. Možda su samo izraz skrivenih sila, pa tako i duhovnih sila koje uspijevaju ustrajati kroz sve prolaznosti fizičkog postojanja. Možda su duhovni svijet i blagonakloni Stvoritelj koje odražava zapravo jedina stvarnost.

To me podsjeća... na poniznost onih prvih teologa koji su znali da, u želji da govorimo o Bogu, to činimo samo na temelju malenih iskrica razumijevanja koje bljeskaju na nepreglednoj pozadini nespoznate zagonetke, zagonetke koja u prirodi i u čovjekovu duhu ipak blista svjetlom koje nije moguće ugasiti. — Robert J. Russell

Možemo pretpostaviti da bi ta duhovna sfera mogla obavijati ne samo naš planet, nego i čitav svemir, tako da Bog obuhvaća cjelokupnu prirodu i nedjeljiv je od nje. Možda nas upravo vlastiti ego čovječanstva navodi na pomisao da smo u središtu divovskoga svemira postojanja koji postoji u vječnoj i beskrajnoj stvarnosti koju neki nazivaju Bogom. Možda je cijela nama vidljiva priroda tek prolazan val na površini mora svega što Bog predstavlja u vječnosti. Možda vrijeme, prostor i energija ničim ne ograničavaju biće koje nazivamo Bogom. Jednako tako, temeljni
parametri svemira — brzina svjetlosti, sila teže, slabe i snažne nuklearne sile, te elektromagnetska sila — ničim ne ograničavaju biće koje možemo nazvati Bogom.