JE LI GLOBALIZACIJA STARI ILI NOVI PROCES?
Mnogi autori ističu kako ono što danas nazivamo globalizacijom nije ništa novo te kako smo i u povijesti svjedočili prekograničnoj trgovini, migracijama i investicijama širom svijeta.[1] U nekim je aspektima sadašnje međunarodno gospodarstvo manje otvoreno i integrirano od sustava koji je vladao 1870.-1914. (Hirst i Thompson, 2001:12). Kako kažu Glyn i Sutcliffe: “…ono što imamo kao posljedicu je jako daleko od globalno integrirane ekonomije… Globalna ekonomija je zasigurno više globalizirana nego prije 50 godina, ali puno manje nego prije 100 godina. Stoga je pogrešno široko rasprostranjeno mišljenje kako je sadašnji stupanj globalizacije nešto novo i do sada neviđeno” (Dicken, 1998: 4). Ellen Wood ističe kako “proces koji se često naziva globalizacijom nije kvalitativno nov, ali predstavlja univerzalizaciju kapitalističkih socijalnih odnosa” (Rupert i Smith, 2002). Ako se okrenemo i bliže, mnogi ističu kontinuitet u odnosu na modernost pa se današnje doba karakterizira “kasnom modernošću” ili “zrelom modernošću” (Giddens, 1990). U nepresušnoj raspravi o modernosti i postmodernosti, Giddens će zaključiti kako je “modernost inherentno globalizirajuća” (1990: 6, 177). Urlich Beck (2001) govori o “novoj” ili “refleksivnoj modernosti”, o “modernizaciji modernizacije”. S druge strane, Martin Albrow kaže “zaboravite modernost” te ističe kako globalno doba ide preko modernosti, jer globalnost istiskuje racionalnost i nacije-države kako temeljne baze socijalne organizacije (Scholte, 2000: 25). Također ističe Scholte (2000: 19), mnogi autori spominju “nove realnosti” ili “prvu globalnu revoluciju”. Bez obzira što smo u mnogim religijama, znanstvenim i umjetničkim krugovima, pa i financijskim i trgovačkim tokovima mogli i do sada, kroz bližu ili dalju povijest, pratiti neke od odrednica globalizacije ili uočiti želje za jednim, ujedinjenim ili jedinstvenim svijetom, razmjeri tih aktivnosti bili su ograničeni na vrlo uzak krug ljudi i mali po opsegu, pogotovo usporedimo li ih s današnjom globalnošću. Također, čini se prilično redukcionistički svoditi globalizaciju samo na trgovinu ili ekonomske odnose. Čak ako i samo o njima govorimo, tada su i opseg, kompleksnost, količina uključenih aktera (državnih i poslovnih) te integracija financija, proizvodnje, usluga i investicija kao dijelova ekonomske globalizacije nešto što uvelike prelazi sve što se unutar toga područja odvijalo (Cohen i Kennedy, 2000).
irida
bglavac
