Istočni mistici naučavaju o čakrama, seriji energetskih točaka koje se kreću gore i dolje po kičmenom stupu i kontroliraju različite aspekte života. Velika količina eksplicitnih informacija je upotrijebljena da opiše ove čakre i kako one djeluju na funkcioniranje života. Čudna stvar u vezi čakri je ta da ih ne biste ni opazili da vas nije nitko poučavao tome. To je zato jer čakre ne postoje, osim ako ne vjerujete u njih. U tom slučaju one i dalje ne postoje, ali se pojavljuju u vašoj percepciji ...

Prije mnogo stoljeća Rimljani su vjerovali da je sunce u stvari bog Apolon koji prolazi kočijom po nebu. Teško je zamisliti ikoga tko bi to stvarno vjerovao, pa ipak, ljudi toga vremena bili su tome poučavani od djetinjstva pa su stoga imali nadnaravnu viziju Realiteta, i ispadalo je da im te priče stvarno opisuju jedan valjani mehanizam. Čitava epizoda interakcije bogova kao nadljudskih karaktera se razvijala. Poznajemo ju kroz "mitove", ali za Rimljane to su bile stvarne priče, istine, i božanske prikaze bile su im stvarne. Tako je Jupiter za Rimljane bio životan isto koliko i Zeus za Grke prije njih. I iz kojeg god boga da se Zeus razvio u pričama Indo-Evropljana prije Grka, bio je jednako toliko realan kao i Ra za Egipćane i kao što su svi ostali bogovi vili stvarni za ljude prije njih koji su u svoje bogove vjerovali. Naravno, ti bogovi nisu bili realni ni sada a niti tada, ali takvi su izgledali onima koji su u njih vjerovali.

Vi možda slijedite ove priče s malo teškoća. Naša kultura prerasla je primitivna vjerovanja Rimljana, i većina zapadnjaka ne vjeruje u čakre i istočnjačka učenja, pa je ova vjerovanja lako okvalificirati kao umjetna, nerealna, nevažeća. Ali što će se dogoditi ako počnem opisivati vaša vlastita vjerovanja? Hoćete li biti u stanju na konceptualni zaokret da shvatite da su vaši najdraži koncepti, kojima su vas naučili dok ste bili dijete podložno utjecajima, samo umjetne slike u umu? Jeste li ikada pomislili da su stvari koje smatrate stvarnima takve samo zato jer ste vi naučeni da tako vidite stvari.

Pokušajte, jer zato Osnova Stvarnosti i postoji ...

Vjerujete li u boga? Kršćanski Bog (s velikim "B") je narastao iz Jehove, lokalnog Hebrejskog božanstva starih vremena. Oni su vjerovali u Jehovu isto kao i njihovi susjedi u svoje bogove - s manjom iznimkom što su bal i drugi bili isječene sličice, idoli, dok je Jahve bio koncept. Ali to stvarno nije velika razlika.

U svakom slučaju, s vremenom, karakteristike ovog boga za kojeg se smatra da potječe iz oko 1000. godine prije Krista, razvile su se iz osvetničke snage koju su prizivali protiv neprijatelja, u ljubećeg i praštajućeg "Nebeskog Oca" kako ga je opisao Isus iz Nazareta. Bog se nije promijenio, od tada nikada nije bilo takve pojave izvan žarke imaginacije Hebreja, ali njihova slika o njemu se promijenila. Naravno, u razdoblju od dvije tisuće godina od tada, pretpostavljena priroda tog boga se promijenila još i više - čak se prilagodila da udovolji potrebama svećenstva i mentaliteta njegovih sljedbenika.

Ali, ako vjerujete u boga, on može izgledati stvaran. Dakle, koja je priroda ovog božanstva? Gdje je ono? Je li ono utjelovljeno? Postoji li ovješeno negdje u okolišu? Upravlja li ono događajima u vašem životu, cijelom svijetu, cijelom svemiru? Kako ono to čini i zašto? Da li ovo božanstvo crpi energiju iz nekog izvora da bi moglo upravljati Realitetom? Odakle dolazi? Mijenja li se kako protječe vrijeme?

Naravno, ako vjerujete jako u nekog boga, naći ćete neku vrstu odgovora na ova pitanja, bez obzira da li ti odgovori odstupaju od opažene realnosti. Ako vaš um postane zbunjen od ovog ispitivanja, možete jednostavno izbjeći temi, ignorirati realnost i još se čvršće priljubiti uz svoje božanstvo.

Uvjerenja nikada ne pojašnjavaju realnost. Ona samo zamagljuju vašu percepciju realnosti. Priroda je uma da uspoređuje sve opažene podatke s kompleksnom strukturom uvjerenja koja imate i koja su u velikoj mjeri nevidljiva svjesnoj pažnji. Um neprekidno filtrira i interpretira ta iskustva, prihvaćajući kao istinita ona koja padaju unutar prethodno strukturiranih uvjerenja, odbacujući ostala kao pogrešna ili upitna. Tako, na neprekidan način, um učvršćuje svoja vjerovanja.

Uvjerenja su za zapažanje (awareness) poput zamagljenih, iskrivljenih leća. Iako je često bizarna slika koja kroz njih prolazi, od strane preduvjetovanog uma ona je prihvaćena kao čista i normalna. Ljudi često nose svoja uvjerenja poput zastave, ponosni na njih, kao da ovo pouzdavanje može tim umjetnim mentalnim konstruktima stvarno osigurati određenu valjanost.

U široj shemi jasnoće svijesti, uvjerenja nemaju mjesta. Tako dugo dok god gajite ijedno uvjerenje, ne prepoznajete Relitet jasno i kompromitirate čitavo svoje biće.