Napomena: Ovaj dio ilustrira jedan od osam mehanizama nižeg nivoa prema kojima se orijentira nečija kreativna moć, ne prema ispunjenju nečijih želja i namjera, nego u ostvarivanje događaja koji u nekom stupnju negiraju ili neutraliziraju željeni smjer događaja. Postupci uz to vezani indiciraju u ovom dijelu kako dobiti na osviještenosti o tim mehanizmima i drugima, i onda kako ih eliminirati, zajedno sa štetnim efektima koje ove donose u vaš život.

Negativni događaji u vašem životu koji vam donose štetu, uključujući aspekte vašeg zdravlja koji nose bol i patnju, mogu biti uzrokovane cjelovito ili djelomično nekim od osnovnih mehanizama Uma u kojima je bol svrhovita. Samokažnjavanje, kao činioc u ostvarivanju događaja kod vas je možda iznenađujuće do nekog stupnja - jer zašto bi netko htio, čak i podsvjesno, nanositi bol sam sebi?

No samokažnjavanje je uobičajena posljedica, a mehanizam, uvijek prenesen iz mlađih dana, nepogrešivo je vezan uz osjećaje krivnje.

Tako krivnja može biti smatrana osnovom tog mehanizma, jer bez neke prosuđujuće procjene krivnje s vaše ili bilo čije strane, kažnjavanje će teško pronaći razlog da bude na vama primijenjeno.

Krivnja je prosudba samoutemeljena na nekom postavu vrijednosti, uključujući i neka pravila - koja zauzvrat mogu odražavati mješavinu kulturoloških pristupa, vjerskih standarda, uvriježenih obiteljskih uzoraka ponašanja i drugih činilaca. U svakom slučaju, osobno ponašanje je procjenjeno protiv bilo kakvih standarda, a bilo koji nedostatak se može riješiti - ponovno, ako je to tako ustrojeno u postavu vrijednosti - uz jedno zadavanje neke vrste kazne.

Kako je veći dio od ovakvog ustroja vrijednosti, u nekom određenom, sada iznova doživljenom događaju, određen i upijan tokom perioda beba - djetinjstvo, čin kazne zadan od roditelja ili drugog kontrolirajućeg predstavnika, su bile postavljene u to vrijeme. No što god je određeni postav vrijednosti, bila to moralna prosudba, predmet kontrole, zastranjenje u ponašanju, ili bilo što, ukupni proces odlučivanja kod kažnjavanja ide nekako ovako:

• Standard - sadržan u umu cijelo vrijeme kao dio strukture uvjerenja / vrijednosti
• Čin - poduzet od pojedinca tijekom svakodnevnog života
• Prosudba - ocjena čina u odnosu na standard
• Krivnja - ishod ocjene koji indicira da čin povrijeđuje neki aspekt standarda
• Kazna - fizički ili umno zadana kazna potrebna prema standardu kad je krivnja određena

Ovakvo procjenjivanje se odvija stalno dok nešto radite. Vi ste, naravno, taj koji sudi - ne Djed Mraz, niti neki bog negdje - a vaš sud utemeljen je na standardima koje ste usvojili.

Taj standard, bez obzira ne filozofske detalje, bio je "po dužnosti" prihvaćen i "vjerovan"(možda bi bolje bilo reći 'priznat') od vas tijekom djetinjstva, i nastavlja se, funkcionalno, u sadašnjosti. Svatko je upio nekakav standard! Od ravnica Serengetija, do Outbacka, brežuljaka Kentucky-ja, do Anda i Amazonskog bazena, do Gobi pustinje, rastuća djeca upijaju pogled na svijet i sebe. I vi ste, a ti standardi to dosta sliče standardima roditelja i kulture koji su ih prikazali.

Ako je čin koji ste napravili osuđen krivim temeljeno na standardima, kazna se mora iznivelirati ako je potrebna u tim standardima. U ukupnoj shemi nije bitno što stvarni nanositelj nije više u scenariju. Ako je mehanizam na mjestu i duboko i solidno ugrađen u ukupni nacrt uma, pojedinac će se suptilno kazniti na ovaj ili onaj način, ako je povrijedio standard!

Dobro ovo shvatite: inicijalno je kazna možda došla od "vanjskog" izvora tj. nekog drugog (npr. roditelja, učitelja ili rođaka). I kazna još uvijek može dolaziti od nekog vanjskog predstavnika (rođak, šef, bračni drug) ili mehanizma (nesreća ili bolest). I možda više ni ne izgleda kao kazna - nesreća ili bolest mogu izgledati skroz nepovezani s bilo kojom unutarnjom vrijednosti.

No uzrok se može naći u vašem prihvaćenom standardu, vašoj ukupnoj umnoj slici, koja uključuje ovaj mehanizam i ovaj prosudbeni sistem koji vodi do krivice i zahtijeva kaznu. S obzirom na ovo, svaka kazna je samokažnjavanje, jer vi dovodite sebe u sve te situacije, iako se jasno samonanijeta šteta može isticati kao najsnažniji efekt u fazi otkrivanja.

Ključ odgonetanju samokažnjavanja je dvoznačan. Prvo, šteta, bolna strana, mora biti identificirana kao izviruća iz mehanizma Samokažnjavanja. I drugo, umjetne vrijedonosne strukture koje traže krivnju ili kaznu kao prijeteću posljedicu, moraju biti identificirane i eliminirane.

Nema vrijednosti u kažnjavanju. Kažnjavati dijete za neki čin samo stvara mehanizam krivice / kažnjavanja u tom djetetu, koje će tako ostati tijekom života tog pojedinca, da bi se najvjerojatnije prenijelo na njegovu ili njenu djecu. Cijela slika održava javno priznati, kontrolirajući, objektivni pristup koji prevladava u ovoj suvremenoj kulturi. Vanjska kontrola je prividna a njena praksa hrani dolazeće generacije s istom manipulirajućom mahnitošću kojom njeguje svoje vlastito slijepo djelovanje.

Kazna u našoj kulturi, za koju ćete uvidjeti da je široko rasprostranjena kada shvatite koliko mnogo samokažnjavanja ugrađujete u vlastiti život, treba okončati s vama. Nikada neće prestati s pravilima i provođenju ovih pravila kroz još više kazni. Nikada neće prestati na način da vi propovijedate ljubav i praštanje. Može samo umrijeti kad pojedinac - počevši od vas - otjera svoja vlastita nanošenja istih i prestane ih prenositi svom potomstvu.

Napomena: Ovaj dio ilustrira jedan od osam mehanizama nižeg nivoa prema kojima se orijentira nečija kreativna moć, ne prema ispunjenju nečijih želja i namjera, nego u ostvarivanje događaja koji u nekom stupnju negiraju ili neutraliziraju željeni smjer događaja. Postupci uz to vezani indiciraju u ovom dijelu kako dobiti na osviješćenosti o tim mehanizmima i drugima, i onda kako ih eliminirati, zajedno sa štetnim efektima koje ove donose u vaš život.

Pojedinačni događaji, većinom duboko osjećajni u sadržaju, mogu ostaviti trajne posljedice na um i na njegove mehanizme, čak i kad prvotni događaj nije lako dostupan sjećanju. Dok drugih sedam mehanizama otkrivaju sistematični uzorak unosa i reproducirajućeg uzorka upijenog tijekom djetinjstva obično kroz trajuće stanje u familiji ili ponavljajući unos, ovaj mehanizam je puno intenzivniji u svom početku. Životni Događaj je tipično jedno intenzivno iskustvo, pojedinačna epizoda u životu koja je ostavila trag u sljedećem ponašanju.

Kritični element u iskorijenjavanju negativnih posljedica Životnog Događaja je pronaći njegovu vezu sa sadašnjom neželjenom situacijom, i razjasniti kako je Događaj doprinjeo toj situaciji, ili ju čak "uzrokovao". Bez obzira koliko traumatski ili osjećajno uznemiravajući je možda Događaj bio, osnovni dio procesa je: jasno vidjeti Događaj - osloviti sve aspekte bez emocionalne veze, tako da Događaj može biti pojmovno otpušten, učinkovito ostavljen u "prošlosti".

Ovo ovdje je ključno poimanje i u odstranjivanju svih negativnih Mehanizama Uma - ostaviti korijen mehanizma u prošlosti. Traumatični Životni Događaj će nastaviti nanositi svoje štetne posljedice bezgranično, ako ga se ne otpusti. Sam čin postajanja svjesnim korijena mehanizma otvara vezu vašoj moći. Ispravljajući postupak je da ga se oslobodi, da ga se jasno vidi zajedno s posljedicama koje još nosi i da ga se finalizira ostavljajući ga u prošlosti.

Malo je toga ostalo za pojasniti u ovom moguće moćnom Mehanizmu Uma. Vaše poštovanje intimne veze ovog mehanizma s vašim trenutnim iskustvom i njegova moć da uznemiri vaš tekući život će postati očita kako zaronite u skladište vašeg uma i počnete raspršivati negativne posljedice ovoga ali i drugih Mehanizama.

 

Za započeti putovanje razumijevanja Sebe i funkcionalnog prozora uma, mora se dogoditi oslobađanje od predisponiranih interpretacija. Sebstvo nije jedna izolirana stvar okružena elementima ne-Sebstva. Sebstvo je neograničeno, njegove vrijednosti ogledaju se u stvarnosti događaja i odnosa, reflektiraju se u svim aspektima pridošlih događaja. Um nije uopće stvar, nego mijena značenja u prolazu u odnosu na Sebe, izvor - što ste vi.

Nema podijeljenosti unutar vašeg uma, prirođenog odjeljivanja sposobnosti uma. No za vrijeme dnevne, budne funkcije, vi ste više ili manje izolirani od ogromnog toka informacija koje su potrebne za tjelesnu komunikaciju i koordinaciju "sebe" s "vanjskim svijetom". Naša kulturološka svjesnost tog područja, tog nutarnje spremišta protočne mijenjajuće informacije, je ograničena na relativno grubu sliku pseudo-sebe koju se naziva "nesvjesnim" ili "podsvjesnim".

Nažalost, ova uobičajena slika, kako je definirana i prihvaćena na polju psihologije, stvara prirođene umne utiske da je ovo unutarnje područje po prirodi odvojeno od "ida", od ograničenog sebe za kojeg / koju se osjećate da jeste, svjesnog uma / sebe, individualne svjesnosti u kojoj naizgled postojite. Neizbježne i vrlo negativne posljedice ovog modela su da stvaraju "nesvjesni" um efektivno vama stran, kao jedno "drugo ja", sebstvo unutar vas - ali izrazito ne vi - koje je van vašeg dosega.

Iako je "nesvjesni um", kao biće samo za sebe, čista iluzija - ono jednostavno ne postoji zasebno od vas - zadržavanje konceptualne slike da ono takovo postoji, zapravo stvara zid između sebe i nesvjesnog. Ova barijera nastanjuje učinkovitost poimanja i mijenjanja vaše vlastite prirode, jer trenutno poimanje dubljih elemenata sebe i moći koje otud dopiru izgleda kao da je s druge strane očite barijere. Drugim riječima, usklađenje prihvaćene paradigme, nesvjesnog, tog drugog, dubljeg sebe, izgleda da ima znanja i moći. Kao suprotnost, ovo plitko, bespomoćno "vi" ovdje na ovoj strani zida izgleda da može slijepo tapkati u podsvjesnoj informaciji da bi mlako utjecalo na tamne sadržaje uma s nadom bavljenja istima.

Naravno, zapravo nema nesvjesnog uma posebnog i odvojenog od vas. Postoji samo informacija, obično van vidokruga vašeg fokusa. No moguće je - i čak ne posebno teško - okrenuti svjesni fokus uma prema unutra i promatrati tj. pojmiti, ogromno spremište unutarnjih informacija koje sačinjavaju vašu prirodu.

U tom spektru je informacija na primjer, o aspektima tjelesnih funkcija - od najblažih trenutnih simptoma do izrazito oslabljujućih bolesti. Postoje mogućnosti vezane uz vaš osjećajni make up, vaše obrasce ponašanja, vaše potencijale. Postoje jasno izvodljivi dijelovi informacija o vašim vezama, značenju iza istih, mogućnostima za promjenu. Ukratko, svaki aspekt vašeg života se može vidjeti u svom stvarnom i u prototipnom stanju, tamo, u "nesvjesnom" području. Jedini potreban manevar da bi se to otkrilo je dovesti to u fokus vašeg svjesnog uma.

Jedan osnovni aspekt otvaranja osviještenosti tako da su svi podaci izloženi je pojašnjavanje da vi stvarno imate pristup svim podacima koje tražite. Sam konceptualni čin pokušaja izvlačenja podataka iz podsvjesnog stvara granicu između onoga što vidite kao sebe i onoga što vidite kao "ono", podsvjsno ili neko područje ne-vas. Nikad nemojte pokušavati doći do informacije. Nemojte od toga raditi napor. Bavite se vrijednostima, tražite s namjerom i razumijevanje će doći.

Upotrebljavanje alata i tehnika će pripomoći ranom istraživanju sadržaja uma. No polako, kako budete iskusili promjenu u svom zdravlju i životu koja rezultira iz unutarnje promjene, rasti ćete u pouzdanju u vaše sposobnosti da odredite promjenu uz rast u svjesnosti jedinstva unutarnjeg vas s vanjskim prostorom učinaka. Na kraju, sve ćete manje trebati alate kako restriktivne točke i negirajući efekti lakše budu dolazili do uma, te ćete ih tečnije revidirati.

No um je složen, i to jako. I zato, putovanje je dugo. No nagrade, sloboda i mir, uspjeh i prihvaćanje se postižu sa svakim novim korakom, svakim odbačenim komadom iskrivljenog razumijevanja, svakim sintetičkim uvjerenjem, svakom suptilnom pretpostavkom.

Autor:T.D.Nehrer