Vi, kao pripadnik homo sapiensa, prema učenju znanosti nastali ste procesom prirodne selekcije. Promotrimo malo ovu tvrdnju koja je kamen temeljac znanstvene misli sve od sredine devetnaestog stoljeća.

Neupitno je da je evolucija jasna funkcija Realiteta. Sve je podložno promjeni i nikada se više ne vraća u stanje u kojem je bilo. Nijedno stoljeće, nijedna godina, nijedan dan ne prolaze a da se ta promjena ne događa na ovom planetu, koliko god ona bila postepena i nezamjetna. Vrste nestaju, često naglo, druge se prilagođavaju da popune prazninu, premda nešto sporije. Čineći tako, one se mijenjaju u skladu s njihovim novim ulogama - ali ne čine to uslijed prirodne selekcije.

U scenariju prirodne selekcije, pretpostavlja se da se funkcija promjene nalazi u DNA, kompleksnoj strukturi proteina u kromosomima unutar jezgre svake ćelije, koji mutira s vremena na vrijeme, uzrokujući promjenu kod određenog postotka svake životinjske vrste. Većina promjena je neželjena, tako da se mnoge individue, manje prilagođene takmičenju u svom miljeu, ne uspjevaju reproducirati u dovoljnoj mjeri ili uopće ne preživljavaju i padaju kao žrtve grabežljivaca. Neke promjene, dakako, stvaraju nadmoćnije životinje koje napreduju, natječući se uspješno za izvore hrane i životne družice.

Koncept selekcije po vjerojatnosti naglašava preživljavanje kao osnovnu vrijednost postojanja vezanu za bilo koju vrstu. On ignorira osnovu postojanja na njegovom najintimnijem nivou, potcjenjujući prirođenu vrijednost izuzetnog uma koji sam može osmatrati i vrednovati. Tako taj koncept zaobilazi ključni sastojak života - smisao.

Prirodna selekcija tretira život kao površno nastojanje stroju sličnih bića koja nemaju svijest. Ona naziva "instinktom" taj ogromni smisao koji bilo koja životna forma ima u odnosu na svoju okolinu i ostale pripadnike svoje vrste, i zatim u strukturama DNA traži apsurdne teoretske mehanizme da zaobiđe vrlo složeni potencijal zapažnja (awareness).

U stvari, već i najjednostavniji organizmi pokazuju enormno kompleksnu funkciju koordiniranog prijenosa neophodnih supstanci neprekidno. Kod većih životinja uočava se koordinacija između ćelija svih stanica njihova tijela daleko iznad složenosti koju bi omogućavala jednostavna neuronska ili hormonalna komunikacija. Strah, spolno uzbuđenje ili namjera vršenja neke akcije mogu izazvati trenutni odgovor u svim dijelovima tijela takav kakav ne može nastati uslijed bilo kojeg fizičkog mehanizma.

Ono što nedostaje u promatranom primjeru i daleko je iznad fizičkih funkcija jest Svijest. Ugrađena u tjelesne funkcije pojedinca i u interakciju s okolinom i drugim vrstama, ona je postojanje puno smisla. Za svjesni Um, smisao je jedini oblik, a fizički aspekt odvija se tokom koji odražava taj smisao.

Cvijeće postoji ne samo da bi privlačilo pčele u svrhu njegove oplodnje, nego zato što je lijepo. Planine i pustinje, prostrani ocean, čitavo lice ove planete veličanstveno je i njezina je bit, njezino postojanje je posljedica Svjesnog nastojanja i vodeća sila novih interesa i kreativnosti.

Prirodna selekcija naznačava djelomičnu biološku shemu, zbirku pojedinačnih, besmislenih jedinica koje se bore za preživljavanje. Takav mehanizam nikada nije postojao niti bi mogao postojati. Život je međuovisna bit u kojoj sve vrste egzistiraju u kooperativnoj jedinici, svaka ovisna o drugoj zbog nečega što joj je potrebno, svaka izražavajući savršeno utjelovljenje vrijednosti u svojem vlastitom postojanju, u samim osnovama postojanja svakog pojedinca.

Promotrite dva bika ili dva planinska ovna, veličanstvene u svojoj snazi i izrazu, dok se bore za ženku. Pogledajte srnu kako njeguje lanad ili ptice koje neumorno kruže oko planete da ispune razne uloge u međuovisnoj ekologiji. Vidite crve i bube i bakterije kako ispunjavaju svoje potrebe dok obogaćuju tlo tako da nepregledna polja žita mogu roditi i osigurati hranu vama, da biste opet vi ispunili svoje značajne zadatke u životu. Bi li ova složenost veličanstvene, međudjelujuće akcije mogla biti rezultat nasumce izvedenih pokušaja da se preživi?

Ekološka, biološka priroda života na ovoj planeti i drugdje u svemiru počiva na izraženoj ljepoti i snazi doživljenog postojanja. Ona podrazumijeva, u stvari zrači smislom. DNA postoji i odražava složeni oblik materije prirođen funkcionalnosti biologije. Ali, poput cigala u kući, odražava njezinu kompleksnost i utječe na oblikovanje njezine strukture, ali ne uzrokuje njezino postojanje, DNA učahuruje mehanizme životne forme, ali ne kreira i ne vodi bit njezina postojanja.

Svjesnost vodi tu bit. A evolucija se pojavljuje da bi ispunila zamišljanja, snove i složene vrijednosti uma.

Autor:T.D.Nehrer