Tradicionalna potraga čovjeka za razumijevanjem života nosi neke neobične kutove koje je neophodno ovdje spomenuti. Uobičajeno je da se u raznim kulturama u različito vrijeme pojavljuje nekoliko izvora 'prosvjetljenja'. Neki od ovih mogu biti zamotani u uobičajene religijske ili vjerske pristupe, dok drugi mogu, bar prividno, nuditi odskočnu dasku za odmak od tradicionalnog razmišljanja.

Navest ću sljedeće i zatim općenito, a ako je potrebno i detaljnije, razmotriti nivo pouzdanosti ovih izvora prividnih autoriteta.

• Svijet duhova - često je otkrovenjima, kanaliziranim kroz medije ili otkrivenim kroz okultne prakse kao što su ouija ploče ili kristalne kugle pridan veliki autoritet razmjeran snazi njihovog mističnog izvora.
• Nesvjesni um - mnogo je toga pripisano moćima uma koji se čini dublji nego što intelekt može dosegnuti, prijemčiviji od uobičajenog shvaćanja sebe.
• Viša sila / Bog - religije su osnovane po kazivanjima pojedinaca koji su tvrdili da direktno kanaliziraju riječi nekog boga.
• Negdašnje kulture - stari zapisi izgleda da nose neopisivu težinu u umu nekih i zadobivaju vlast nad generacijama obradom njihova kazivanja u osnovi kulture.

Razmotrimo izvore koji prepoznaju duhove...

Kada idete plivati vježbate, zabavljate se, prskate vodom prijatelje. Tada izađete iz bazena. No kada izađete, ne možete se utrkivati s drugim plivačima, ne možete ih više prskati. Vrijeme je za tuširanje, sušenje i odlazak kući. Možete se vratiti u vodu i plivati drugi dan.

Kada umrete, sigurno ne prestajete postojati, no prestajete raditi pod osobnošću koju ste imali za svog života. Posljedica smrti slična je izlasku iz bazena. Dođe vrijeme i za to. Odigrali ste svoje igre, završili svoje utrke, poprskali prijatelje. Vrijeme je osušiti se i krenuti kući. Što uzimate sa sobom je znakovito - vašu ljubav, vaš rast, vašu bit u smislu vrijednosti i značenja. Ali ostavljate bazen i ljude u njemu iza sebe.

Životni okvir omogućuje izvanrednu međuigru s drugima tijekom života - razmjenu ideja i osjećajnih susreta, postignuća, timskog rada, pozitivnog i negativnog međuodnosa. No komunikacija s onima koje ste ostavili u bazenu je privid. Da, vaši voljeni još uvijek postoje, ali ne onakvi kakvi su bili u privremenom prostoru, u bazenu.

Ako odete potražiti istraživače duhova, tražiti izgubljene voljene, poduku od Isusa, odgovore ouija ploče, anđele ili bilo što netjelesnog izvora, susrest ćete privid izgrađen od vaše osobne umne slike stvarnosti. Input koji primite bit će izgrađen na vašim nadama i očekivanjima, ne na stvarnosti.

Pa ipak, ljudi često pridaju velike nade u diktate proizvedene komunikacijom sa duhovima ili drugim bestjelesnim dušama. Da li opažanje više vrijedi iz perspektive duha? Tako izgleda, bar u mašti prožetoj stvaranjem praznovjerja i nesporazuma. Izgleda kao da mrtvi vide jasnije bez ograničenja osjetilnog zapažanja i usmjerenosti prema 'stvarnom'.

No kad napustimo bazen, ponesemo svoje peraje i maske sa disalicama sa sobom. Trčeći Medvjed, Indijanski duhovni vođa od povjerenja nije više na tragu nego kad je stigao u sretnu Vječnu Zemlju - i ako još uvijek zamišlja sebe da je Indijanac, teško da bi ga bilo vrijedno poslušati. U Stvarnosti, pak, on vam ovog trena ne može ništa reći, iako privid da može, može biti vrlo uvjerljiv namamljenom umu koji to prihvaća i očekuje.

Da li će se moji pogledi, kazani kroz Bit Stvarnosti vama činiti vrijednijima ako vam kažem da kanaliziram duha? Ako je odgovor na to pitanje "da", tada imate problem.

Nesvjesno...

Kad vozite bicikl ne obraćate puno pažnju na ono što se odvija ispod. Brzine, kako ih mijenjate, glatko prebacuju polugu pedale, dopuštajući učinkovite uspone i brzu vožnju. Masa se brzo okreće oko svoje osi, poništavajući tenziju i zahtijevajući minimalan energetski unos, pa tako i minimalni napor vaših nogu. Okvir se opušta, upijajući udarce. I gume također preuzimaju dio udaraca na sebe, cijelo vrijeme zahvatajući površinu i usmjeravajući vas prema cilju.

Dok se ovo događa, vaša pluća osiguravaju kisik vašoj krvi dok ova cirkulira kroz vaše tijelo. Mišići se stežu, opirući se ravnanju složenog pregiba koljena, još složenijeg članka, a ovi su vođeni bedrima i stražnjim mišićima da odvezu cijeli paket naprijed. U međuvremenu, vaša jetra pročišćavaju krv i vaš mozak ostvaruje svoj složeni zadatak ispreplitanja tjelesnih komunikacija s vašim stalno prisutnim fokusom uma.

Dok sve to ističe, vi, svjesni Vas koje jeste, može planirati slijedeći zaokret - ili sutrašnju večeru, ili jučerašnji trofej. Vozite to tijelo i taj bicikl tako glatko da ni ne trebate promišljati o bilo čemu što uključuje mehanizam kretanja za postignuće. Ipak, možete promišljati bilo koji aspekt tog mehanizma...

'Nesvjesni' um je sličan tijelu/bicikl koju vozite u gornjem primjeru. Koordinacija tjelesnih funkcija je izvanredno složeni zadatak, od jednostavnog naprezanja mišića - što zahtijeva preciznu uravnoteženost mnogih skupina mišića - do komunikacije problema kroz bol, potrebe za odstranjivanjem otpada, do cijelog spektra drugih aspekata održavanja života. Ovo je sve koordinirano i komunicirano iz vašeg uma, zajedno s mnogo dubljim funkcionalnim usluživanjem kao spletom svih elemenata koje ćete sresti kako napredujete. No vi vozite tu funkcionalnost, kao što vozite bicikl i tijelo na njemu, bez potrebe da obratite pozornost na to. Vi možete, ako se želite usredotočiti na takve stvari, pojmiti mnoge pojedinosti životne funkcije, kao što se možete usredotočiti na prijenosni mehanizam vašeg bicikla - no to nije primarna vrijednost vaše površine svijesti. Ako to radite dok vozite bicikl, vjerojatnost je da ćete se razbiti. Potrebno je da vaš fokus bude usmjeren na sveobuhvatnost vožnje.

I shodno tome, pojedinosti o tjelesnim funkcijama i održavanju života je najbolje ostaviti dubljim elementima sadržaja uma o kojima ne morate misliti! Vaš svjesni fokus je najprikladniji za promatranje iskustva života i reakcije na isti. Gunđajući rad funkcionalnosti se odvija unutar nesvjesnog, tj. na nivoima kojih općenito ne trebate biti svjesni.

Nesvjesni um nije jedno proročanstvo za otkrivanje prekrasnih istina. To je produžetak vašeg bivstva, dio prijenosa podataka na kojem vozite. Nije odvojeno od vas, nego integrirano; podacima unutar nesvjesnog se može direktno pristupiti (tako ih osvješćujući!) no ne trebaju se privlačiti u vaš fokus radi funkcioniranja normalnog stanja.

Drugim riječima, nesvjsno nije poseban entitet, jedan alter ego koji donosi voljne odluke, zaglavljeno u vaš samosvjesno Sebstvo kao riba-čistač na morskom psu. To je područje, tijelo informacija, akumulirana značenja i funkcionalno utemeljenih elemenata kojem imate pristup i koje može biti korisno na vašem putu ka svjesnosti, no koje nije više potrebno kad jednom tamo stignete.

U svakom slučaju, trebate doseći nivo osvještenosti nesvjesnoga, razumijevanje njegove funkcionalne prirode i izraziti nivo pouzdanja u informaciju koju izvlačite iznutra. No s uobičajenim iskrivljenjima o tome što je nesvjesno, možete vrlo lako zaključiti da je to jedno izvanjsko biće, konačni izvor informacija, veće 'pseudo-ja' nekako vama superiorno i zato jedan prorok ili božanstvo koje vas opskrbljuje podacima.

A nije nijedno od toga i ne bi se smjelo tražiti kao vodič. To je kao da pitate svoj bicikl kojim smjerom trebate ići.

Božja riječ....

Bi li Vam moje riječi zvučale istinitije da tvrdim kao npr. Muhamed, da dolaze direktno od boa i da zato ne mogu biti propitkivane?

Nema boga koji povlači konce, postavlja zamke, kontrolira scenu, određuje granice, postavlja scenu, piše igrokaz ili ga režira. Jednostavno, nema izvanjske svjesnosti koja diktira tijek elemenata i odnose u životu bilo kojeg pojedinca, uključujući Vas.

Glasovne veze nisu iznajmljeni dijelovi. Nijedan Židovski prorok, ni Muhamed ni bilo koji osnivač bilo kojeg kulta ili religije nikada nisu izgovarali ničije riječi osim svojih. Svakako, svaki je imao umni make-up koji je oslikavao prirodu njihovih riječi izgovorenih iz jednog 'drugačijeg stanja' da se uklope u strukturu uvjerenja njih samih i njihovog društva, tako da se može činiti da navodi dolaze od boga u kojeg su svi oni vjerovali. No prikaznost i stvarnost se razlikuju kad su iznijansirani uvjerenjima u status iluzije.

Nikakav stvarni bog nikada nije diktirao. To zato jer nijedan nikad nije postojao, osim u umu onoga koji vjeruje.

Stari zapisi ...

Godine izgleda da povećavaju istinitost filozofskim i vjerskim zapisima. Tu se zasigurno događa evolucijski efekt, gdje učenje djeca iz generacije u generaciju unapređuje prihvaćenost strukture uvjerenja u nekoj populaciji, zajedno s obožavanjem osnivača.

No ako zagledate u svjetove 'velikih' religija, naći ćete da su kulture prisutne u vrijeme nastajanja - Srednji Istok od 600 god. n.e. ili 30 n.e., Kinu ili Indiju 500 god. prije Krista, bile u osnovi primitivne. U starim vremenima ljudi su bili slabo izloženi svijetu općenito, drugim kulturama ili zemljopisnim područjima, bilo kojem osim najužem, jednostranom pogledu na Stvarnost. Svakodnevni život je bio prepun straha od prirode, straha od napada vanjskih vojski, da ne spominjemo strah od vladara vlastite države. Daleko od toga da su bili duboko duhovno povezani sa svojim bogom, stari narodi su bili izrazito programirani u vjerovanje u već koje lokalno božanstvo ili kozmologiju svoje kulture kako je naučavana da postoji.

Zabavlja me fasciniranost starim dokumentima kao npr. Zapisima s Mrtvog mora. To su bili zapisi neke sekte, koji ispoljavaju njihove praznovjerne poglede na svijet, a ne sveti dokumenti koji otkrivaju vječne istine - iako se takvima mogu činiti ako ste prihvatili iste definicije i objašnjenja u koje su vjerovali i zapisivači.

Ne predlažem da jednostavno zanemarite stare zapise i religije. Oni pružaju izvrsne primjere kako struktura uvjerenja, općenito prihvaćena, stvara uobičajen religijski sistem, uobičajene zablude i iluzije. Mnogo se može naučiti jasno sagledavši ovaj mehanizam. No podržavanjem ovih starih zapisa kao svetih, ili znakovitijih od modernih pogleda, može se mnogo izgubiti.

Jednostavno rečeno, relativna starost filozofskog pogleda nema ništa s istinitošću istog. Čista je iluzija umišljati da zato što je određeni pogled na život uvažavan i iskazan nekad davno da je isti i vrijedniji. Zbog prevladavajućih ograničenja kulturoloških pogleda u prastara vremena, obrnuto je zapravo puno vjerojatnije.

Pa tako u promišljanju koju vrstu autoriteta trebate prihvatiti, budite na oprezu od gornjih iluzornih izvora. Nijedan nije ništa manje valjan autoritet od vas samih - niti može i treba biti - ako nastavite tim putem.

 

Autor:T.D.Nehrer