DOKAZ O POSTOJANJU ELEMENTA UMA
Odlučio sam razmatranje dokaza o postojanju elementa uma započeti s Wallaceovim i Darwinovim suvremenicima. To je proizvoljna odluka. Budući da postavljam pitanje darvinističke evolucije, oblikovano sredinom 19. st., a u svoj zreli oblik razvijeno u 20. st, smatrao sam prikladnim ograničiti svoje citate znanstvenog dokaza o postojanju elementa uma na razdoblje znanstvenog razvoja predstavljeno darvinizmom.
James Esdaile: Mesmerizam u Indiji
James Esdaile bio je engleski liječnik koji je radio u Bengalu u 19. st., kada je Indija bila britanska kolonija. Bio je jedan od pionira primjene mesmerizma, metode koja se danas naziva hipnotizmom, kao anestezije. Pacijenti koji su bili podvrgnuti bezbolnim operacijama nazivali su dr. Esdailea inkarnacijom Višne (Esdaile, 1852., str. 166). Međutim, otprilike u to doba u opću uporabu ušli su eter i kloroform, i više nije bilo velike potrebe za mesmerizmom kao anesteziološkom tehnikom. Esdaile je tada skrenuo pozornost na tajanstvene psihičke učinke s kojima se susretao u svojim istraživanjima mesmerizma. Izvijestio je (1852.) da su neki njegovi pacijenti u stanju transa i s povezom preko očiju, mogli prepoznati predmete i osobe koje nisu mogli vidjeti na uobičajene načine. Osim opisa pokusa koje je osobno izvršio, u svoju je knjigu uključio i izvješća o pokusima drugih istraživača.
Naprimjer, dr. Chalmers, kirurg iz Calcutte, želio je testirati dječaka koji je imao vidovnjačke sposobnosti. Tako je na stol u sobi svoje kuće, stavio dvije svijeće, među koje je podmetnuo novčanicu. Novčanicu, koja se do tada nalazila u zaključanoj ladici, prije pokusa nije vidio nitko osim Chalmersa. U drugoj su ga sobi čekali dječak i neki Chalmersovi gosti. Chalmers je ušao u tu sobu i upitao dječaka može li vidjeti što se nalazi u nekoj drugoj sobi. Dječak je odgovorio da vidi dvije svijeće na stolu. A kada ga je upitao nalazi li se što među njima, rekao je da vidi novčanicu. Nakon toga je točno pročitao sva četiri serijska broja novčanice i njezinu vrijednost, dvadeset pet rupija. Potom se dr. Chalmers vratio u drugu sobu i krišom zamijenio novčanicu od dvadeset pet rupija onom od deset. Dječaku je rekao da je preokrenuo novčanicu od dvadeset pet rupija i upitao ga koji
broj vidi. Dječak je odgovorio da vidi broj 10. Chalmers se potom vratio u sobu i stavio zlatni sat na novčanicu. Dječak ga je precizno opisao, nakon čega je Chalmers krišom premjestio sat i novčanicu u drugu sobu. Za to je vrijeme dječak rekao prisutnim gostima: "Podigao ih je sa stola." Stoga se Chalmers iznenadio kada je ustanovio da gosti već znaju što je učinio.(Esdaile, 1852., str. 76-78).
Esdaile je posjedovao izvanrednu sposobnost hipnotiziranja drugih ljudi bez njihova znanja. Naprimjer, opisao je slučajeve nesvjesnog hipnotiziranja ljudi koji su imali povez preko očiju, izazivanja paralize i neosjetljivosti pojedinih udova. Iznio je primjere izazivanja transa u nesvjesnim subjektima na daljinu. Esdaile je ustvrdio (1852., str. 226-227): "Gospodin Grant, jedan od naših najstarijih i najcjenjenijih civilnih službenika, koji danas živi u Engleskoj, često me vidio kako iz druge sobe izazivam trans kod pacijenata dok je on slikao njihove portrete, i na druge im načine okupljao pozornost kako je najbolje mogao."
Esdaile je izvršio slične pokuse sa slijepcem, čime je isključio mogućnost bilo kakvih vizualnih znakova. Izvijestio je (1852., str. 227): "Posjeo sam ga na stolac ne rekavši mu nijednu riječ i bez dodirivanja sam ga nakon deset minuta bacio u trans. Potom sam ga malo podignuo i učinio ga mjesečarom; veoma je teško hodao, pri čemu je govorio da spava u svom krevetu.
Ubrzo se nije mogao sam podupirati, pa je iznova pao u trans, u kojemu je ostao dva sata. Taj je čovjek postao toliko povodljiv, da sam ga mogao, učinivši ga predmetom moje pažnje, baciti u trans tijekom svake aktivnosti kojom je bio zaokupljen, i iz bilo koje udaljenosti unutar bolničkog zdanja."
Esdaile je napisao (1852., str. 227): "Oni koji pokušavaju pripisati
sve mesmerističke pojave utjecaju sugestije, očekivanja i mašte, nedvojbeno će reći da je taj čovjek postao svjestan moje prisutnosti i nakana mirisom ili sluhom, ili na temelju mog položaja i promjena u disanju." Objasnio je kako se takvi prigovori ne mogu primijeniti na njegove pokuse hipnotiziranja slijepca iz daljine. Napisao je (1852., str. 228): "Moj prvi pokušaj utjecanja na slijepca bio je kada sam ga iz daljine od 18 m, tiho promatrao preko zida dok je jeo svoju usamljeničku večeru. Postupno je prestao jesti, a četvrt sata poslije bio je u dubokom kataleptičkom transu. To se ponavljalo u najneobičnije vrijeme, kada nikako nije mogao biti svjestan moje prisutnosti i uvijek je rezultiralo istim učincima."Esdaile je izvršio neke zanimljive pokuse s 'mesmeriranom vodom', kako ju je nazivao. Vodu bi 'mesmerirao' tako što je u nju puhao uz pomoć cijevi, pri čemu je držao prste na površini. Kada je pacijentima ponudio običnu i mesmeriranu vodu, ustanovio je da zapadaju u trans nakon što popiju potonju, a da im prethodno nije bilo rečeno što piju. (Esdaile, 1846., str. 158-164.) Tijekom niza pokusa, Esdaile je dao mesmeriranu vodu pacijentima čije su se rane trebale liječiti dušičnom kiselinom, što je obično bilo veoma bolno. Te je pokuse izvodio tijekom nekoliko godina u 6 različitih bolnica. Pacijenti nisu znali da piju 'mesmeriranu' vodu. U vodu je bila dodana tinktura rabarbare i dragušca, kao i aromatizirana para amonijaka.
Ta je voda dana pacijentima zajedno s njihovim uobičajenim lijekovima (Esdaile, 1852., str. 231-232).
Esdaile je vjerovao da mesmerističke učinke izaziva istančana živčana tekućina, kojom su se osjetilni dojmovi prenosili do mozga, a snaga želje mozga do tjelesnih organa, proizvodeći različite reakcije. Hipnotizer je mogao prenijeti tu tekućinu iz svoga u tijelo promatranog subjekta. Preopterećenje mozga tekućinom uzrokovalo je hipnotički (mesmerički) trans.
Smanjenjem tog opterećenja obnavljala se uobičajena budna svijest. Tom su se tekućinom mogle prenositi i misli i osjećaji (Esdaile, 1852., st. 234-238).
Esdaile je očito vjerovao da je um povezan s mozgom obdaren sviješću, koja posjeduje sposobnosti i može djelovati neovisno o tjelesnim organima: "Sjetimo li se da je
um taj koji vidi, osjeća miris, kuša, dodiruje i čuje, a ne organi osjeta, koji su jedini instrumenti kojima se služi; i da božanska Inteligencija, iz koje izvire ljudski um djeluje bez pomoći organa i ujedno je sveznajuća i sveprisutna, teško je shvatiti zašto čovjekov um ne bi, pod iznimnim okolnostima, katkad koristio te iste moći u ograničenom stupnju."(Esdaile, 1852., str. 49). Time bi se mogla objasniti vidovnjačka sposobnost nekih hipnotiziranih subjekata. U kategorijama koje sam predložio (materija, um i svijest ili duša), Esdaile sjedinjuje um i svijest. Ali to sjedinjavanje nadilazi isključenje uma i svijesti, koju čine neki suvremeni spoznajni znanstvenici.
bglavac
edin.kecanovic
