Ovaj roman, započet nakon Harmonijske konvergencije 1987. godine, nastao je kao potreba da se o tom događaju i njegovom značenju kaže više na jedan pristupačan način.  Neposredan događaj vezan za izdavanje Jahača je smrt Joseovog sina Josha, koji je nastradao u prometnoj nezgodi. Jose kaže:

"U nedjelju navečer, 25. listopada, Josh me je zvao telefonom. Nije znao gdje je ostavio svoje ključeve od auta, pa me je zamolio da mu pošaljem svoj ključ Honde '78, koju je naslijedio od mene i moje žene, kao poklon za završenu gimnaziju. Bilo je nešto u njegovom glasu netipično za njega, kao da je bio blago očajan. Sljedećeg jutra zamotao sam ključ u komad kartona, prethodno ubacivši poruku. Posljednje riječi moje poruke upućene njemu bile su: "Harmonijska Konvergencija se još uvijek odigrava - budi spreman na NLO." To je bio naš posljednji kontakt.

         Moj sin je izašao sa svojim prijateljem u 2:35 min, jer je nešto ranije te večeri Mike zaboravio svoje ključeve u obližnjem gradu Greely. Josh je vozio Mikea natrag iz Fort Collinsa u Greely, po drugi put te noći, da bi uzeli Mikeove ključeve. Ali ključ, koji je upalio motor za tu ponoćnu vožnju, postao je ključ koji otvara ulaz u kraljevstvo. Bez ikakve najave, umiješala se stvarnost sljedeće dimenzije.

         Događaj s ključem mi se duboko urezao zbog jedne stvari. Znao sam da je Joshova smrt bila moj ključ za ono što ja nazivam Velika Misterija, međudimenzionalna stvarnost koja potpuno prožima i informira ovu fizičku realnost, koju prečesto smatramo "jedinom realnošću". Tjednima i mjesecima poslije Joshove smrti, počinjao sam shvaćati da je knjiga "Jahači na valovima Zuvuyje" bila proročanska i da će od sada čitavo moje biće uroniti u istraživanje međudimenzionalne stvarnosti."

 

Prateći avanture Josea i njegovog četverodimenzionalnog Ujaka Joea, osim što ćemo se dobro zabaviti, naučit ćemo puno toga o Zakonu vremena, proročanstvu Maya i njihovoj zadaći da nam pomognu da se uskladimo s ostatkom univerzuma, ali i o sebi samima.

Evo jednog zanimljivog citata o integritetu:

"Ali, ujače Joe, što podrazumijevaš pod mojim putem?"

"To je jednostavno, mladiću. Tvoj put je ostati integralan."

 

"To je lako reći, ali što je zapravo moj integritet?"

 

"Tvoj integritet je cjelokupna suma svih tvojih nedostataka..."

 

"Mojih nedostataka?" prekinuo sam bijesno ujaka Joea, ne malo uvrijeđen.

 

"Da, tvojih nedostataka. To je ono što pokušavaš sve vrijeme sakriti. I kada ih pokušavaš sakriti, onda to više nisi ti.

Ti nisi u svojoj istini.

Nisi integralan.

Vidiš, velika ironija je u sljedećem: svatko od nas ponaosob je i ništa i sve.

Mi smo ništa, jer očito u univerzumu ima više toga osim nas. Mi čak nismo ni jedna vlat trave u odnosu na ostatak univerzuma.

Pa ipak, mi smo sve ono što znamo.

Vidiš, sve ono što znamo o univerzumu potječe od našeg postojanja, koje ne traje ni jednu majušnu minutu.

I biti svoj, sa svojim bradavicama i svim ostalim, naš je poklon.

To je samo naše postojanje. To je sve što mi možemo dati i ne bi se trebali toga sramiti. Ti se ne bi trebalo toga sramiti. Kada potpuno prihvatiš sebe, onda si u svojoj cjelovitosti. Tada možeš postojati.

I još ako možeš ne bojati se toga, onda možeš ići svojim putem..."