JAČANJE NAŠE VOLJE

"A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće - duh, duša i tijelo - sačuva besprijekorno za dolazak našega Gospodina Isusa Krista" (1 Solunjanima poslanica 5:23).

Bog nas je stvorio trojedinim bićem - duh, dušu i tijelo.

Naš duh je najdublji naš dio, dio nas kojim možemo poznavati Boga. To je ta svijest o Bogu koja nas razlikuje od ostalih bića. Naš ljudski duh želi obožavati Boga, a kada to ne radimo, obožavat ćemo nešto drugo. Nije otkrivena nijedna kultura u kojoj njezini članovi nisu obožavali nešto.  Bog je stvorio naš duh kako bi ga mogli upoznati. Prilikom spasenja, odnosno nanovog rođenja, Njegov se duh sjedinjuje s našim ljudskim duhom i Duh Sveti svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.

Naša tijela su naš fizički dio.

A duša je onaj dio koji ujedinjuje naš duh i naše tijelo. Sazdana je od volje,  onog  dijela  gdje  donosimo  naše  odluke;  od  uma  -  dio  kojim razmišljamo; i emocija - dio kojim izražavamo kako se osjećamo. Upravo u tom duševnom području imamo toliko problema. Iako smo u Kristu, pri- likom spasenja, postali savršeni,, iskustveno smo zapravo tokom cijelog života spašavani. Mogli bismo reći da spasenje počinje sa "spašen sam", nastavlja se sa "spašavan sam", a završava sa "u nebu ću biti spašen".

Korijen riječi iz koje smo dobili riječ SPASENJE u stvari znači oslobođenje, očuvanje od opasnosti ili bolesti i podrazumijeva sigurnost, zdravlje i blagostanje našeg bića. Veći dio tog procesa spasenja događa se zapravo u području naše duše.

Slobodna volja

Bog nam je dao slobodnu volju. Mnogo puta sam znala pomisliti kako bi bilo sve puno lakše da nam je nije dao. Ponekad poželim da nam je umjesto toga dao dugmad koju samo pritisnemo, dugmad koja kaže: "Potpuno predan", "Djelomično predan", "Posve predan", "Ne još" i tako dalje. Jer tada ne bismo trebali toliko odlučivati. Ali naš Bog želi narod koji će Njemu doći svojom voljom, narod koji želi biti s Njim. To je uvijek izbor, odluka naše volje. Mnogi ljudi krive Boga za svoje nesreće, a zapravo su oni sami donijeli pogrešne odluke ili su na njih djelovale pogrešne odluke drugih ljudi.

Pošto sam razvedena žena, ljudi mi često govore: "Pa, mislim da je Bog dozvolio da se razvedeš. Kada samo pogledaš, kako te Bog upotrebljava od tada, to je sigurno bila Božja volja."

Ne slažem se s njima. Mislim da Bog nikada ne želi razvode. Ali u Rimljanima  poslanici  8:28';  nam  kaže:  "Znamo  da  Bog  čini  da  sve pridonosi i dobru onih koji Ga ljube, onih koji su odlukom1, Božjom pozvani." Naš Bog je takav da može sve stvari koje su se dogodile u našem životu okrenuti na dobro, bile one tu zbog naših loših izbora ili loših; izbora drugih. On to može učiniti čak i onda kada nam se čini da nikakvo dobro ne može izići iz pojedinih situacija.

Znam samo da sam često mislila da Bog ne može izvesti nikakvo dobro iz mog života tijekom-zadnjih godina moga braka, te neposredno nakon i rastave. Ali tijekom tih teških godina, On me je' mijenjao. Mijenjao me je iz jedne sebične žene, u ženu koja voli Gospodina i koja Ga želi slijediti, s Učio me i pokazivao svoju istinu i ona me počela, mijenjati.

U Rimljanima poslanici 8:29, učimo: "Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina."

Kada god Bog uzme tešku, čak nemoguću1 situaciju i okrene je na dobro, to je zato da nas iznutra učini sličnima Isusu.

Zaista ne zavidim Duhu Svetom na njegovom poslu. To zasigurno nije lagano. Čak i kada donesemo pogrešne odluke, odluke koje nisu od Boga, možemo staviti u Njega naše povjerenje da će On sve to okrenuti na dobro. On će te iste situacije upotrijebiti da nas učini sličnijima Kristu

-   tako da ljudi vide u nama sve više od Isusa. To onda više neće biti samo prazno pričanje, već realni, živi dio nas.

Zar to nije uzbudljivo? Uzbudljivo je stoga, što kao kršćani, uvijek pobjeđujemo. Čak i kada izgleda kao da gubimo, Bog ostvaruje svoje najbolje namjere u nama.

Okrenuti loše na dobro

Prije nego što sam spoznala ovu istinu, mislila sam da je moj muž moj problem. Nije me volio, volio je druge žene, naša veza bila je loša i bolna. doživjela sam najdublju bol kakvu nisam doživjela nikada prije u životu, jer sam se osjećala užasno odbačenom. Tada mi je Bog otvorio oči da sam mogla spoznati što uistinu znače ovi stihovi, da Bog može okrenuti moju situaciju na dobro. On je jedini mogao to užasno bolno stanje upotrijebiti da me učini sličnijom Isusu. Kada sam napokon mogla skrenuti svoj pogled s muža i usmjeriti ga k Isusu, zamolila sam Ga da napravi u mom životu ono što On želi i On je to učinio. To je dugotrajan posao koji je započeo u mojoj 32. godini, a sada imam 58 i taj proces još uvijek traje.

Moramo znati da su izbori koje pravimo, odluke koje donosimo, važni i trebaju se donositi pod gospodstvom i vlasti Isusa Krista. Odnedavno, kada god moram donijeti odluku koristim ove sti-: hove iz Svetog Pisma: "Ako me netko želi slijediti, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i slijedi me" (Ev. po Mateju 16:24). Isprva sam mislila da "odreći se samoga sebe" znači odreći se samo nekih velikih stvari u mom životu, ali me jednog jutra Gospodin iznenadio rekavši mi: "Zašto se ne odrekneš tog luksuza da ostaneš u krevetu i ne dođeš u dnevnu sobu, gdje želim da se moliš i čitaš Bibliju« rano ujutro?"

Rekla sam: "Zaista? Znači, to je značenje ovih stihova. E, pa sad postaješ vrlo praktičan Bože,'; Ti znaš da volim ostajati u krevetu malo dui: ujutro."

A onda je On rekao: "A ja volim biti tobom. Nikad nemaš dovoljno vremena da budeš s mnom, jer si tijekom dana tako zaposlena. Zato t kažem: 'Odreci se same sebe, slijedi me i ja ću t! govoriti!

I zaista, kada sam mu poslušna, kada se ustanem rano ujutro i učinim ono što On od mene želi, On je vjeran svojoj Riječi. On mi daje pravo razumijevanje Njegove Riječi i odjednom imam predivno zajedništvo s Njim.

Moramo se neprestano odlučivati. Na nama je da odlučimo biti poslušni Bogu. Moramo se svojevoljno okrenuti od onoga što znamo da Bog ne želi  da  radimo.  Moramo  sami  odlučiti  okrenuti  se  od  grijeha.  Naše odluke koje donosimo ne moraju nužno biti odluke koje donose drugi ljudi oko nas. Zato je tako važno naučiti slušati ono što Gospodin nama poručuje, a ne pokušavati raditi ono što je On rekao nekom drugom. Bog se nikada ne suprotstavlja našoj slobodnoj volji. Da li čitam Bibliju, da li se molim, da li sam mu poslušna u tisuću raznih malih stvari, to je svaki dan ponovo stvar mog izbora.

Ako želimo da Bog izgradi u nama Isusov karakter, moramo mu dati dozvolu za to. Trebamo mu dozvoliti da nas iscijeli i dotakne u područjima našeg života gdje imamo problema. Moramo mu dozvoliti da nas oslobodi i izvuče na površinu one stvari koje smo zakopali, kako bi ih mogli jasno vidjeti. Bog to neće učiniti, ako mu to ne dozvolimo, ako to sami ne želimo.

Odluka da mu vjerujemo

U životu donosimo stotine odluka koje utječu na naš svakodnevni život. Odlučujemo se i vjerovati Gospodinu, čak i onda kada je vrlo teško vjerovati mu. Tako često mislimo da zaista vjerujemo Gospodinu, a onda se odjednom nešto dogodi" što nam pokaže kako je zapravo mala bila naša vjera. Prije nekog vremena trebala sam odlučiti da li ću vjerovati Bogu  na  jednoj  dubljoj  razini.  Već  nekoliko  godina  sam  živjela  u Bruxellesu kada je odjednom dolar znatno izgubio na vrijednosti, te sam pomislila: "Možda bi bilo bolje da odem kući Ovdje neću imati dovoljno novca za život." Počela sam se sve više bojati. Ali jednog dana, dok sam molila, Gospodin me je upitao: "Da li ćeš vjerovati" dolaru ili meni?"  Kada je On to rekao, shvatila sam da sam do tada vjerovala dolaru, a ne Njemu.

Odlučila sam pouzdati se u Gospodina Rekla sam mu točno koliko novaca mi treba za normalan život, te da ću vjerovati da On može providjeti tu sumu. Od tada nisam imala financijskih problema i sve su moje potrebe bile ispunjene.

Opraštanje, također, započinje odlukom naše volje. Moramo reći: "Odlučujem oprostiti Oprostit ću osobi koja me je povrijedila. Voljet ću tu osobu."

U mom je braku došlo vrijeme kada više nisam voljela svog supruga. Rekla sam Gospodinu: "Znam da bih ga trebala voljeti, ali jednostavno ne mogu. Već sam umorna od stalnog pokušavanja. Suviše me povrijedio." Tada mi je Gospodin pokazao ove riječi iz Rimljanima poslanice 5:5; "ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan." Pomislila sam: "Bože, Tvoja riječ kaže da je Tvoja ljubav već u meni. Ne moram se truditi i pokušavati. Ja se odlučujem vjerovati Tebi."

"Dobro, Gospodine, ljubav je Tvoja izlivena u moje srce. Vjerovat ću i uzdati se u Tebe da će ta Tvoja ljubav doći za mog muža, jer ga ja više ne mogu voljeti."

Pošto je to  bila  molitva  s  potpunim nedostatkom emocija, rekla sam Gospodinu i ovo: Vjerovat ću u Tvoju riječ više no u svoje emocije. Tražila sam od tebe ljubav za mog muža. Molit ću se za to i vjerovat ću da si mi Ti to dao."

Svaki put kada bih uhvatila samu sebe da mi se ne sviđa moj muž, rekla bih: "Hvala Ti, Isuse, Tvoja ljubav je u mom srcu. Hvala Ti za tvoju ljubav. Molim te da oslobodiš svoju ljubav u mom srcu za njega." Nakon nekog vremena shvatila sam da je u meni predivna ljubav prema mom suprugu, ona nije bila od mene - bila je od Boga. Zar to nije predivno? Sve je počelo od odluke moje volje da Mu vjerujem. Uvijek postoji jedno vrijeme u našen hodu s Bogom kada moramo reći: "Bez obzira na sve, Bože, ja ću Ti vjerovati."

Obično, kada pokušavamo nekoga zavoljeti, počnemo u tom smjeru djelovati. Trudimo se ali ne uspijevamo. No, ako Bogu dopustimo da voli kroz nas, tada uspijevamo.

Moja tridesetčetverogodišnja kćerka, koja živi u SAD, prolazila je kroz jedno zaista teško razdoblje u svom životu. Ja sam željela biti s njom Jednom sam, sjećam se, bila tako zabrinuta za nju Htjela sam otići k njoj,  ali  imala sam zakazana mnoga  važna  predavanja.  No,  s druge strane osjećala sam da Bog ne želi da idem i da mi govori "Vjeruj mi." Odlučila sam se i rekla: "Gospodine vjerujem Ti. Vjerovat ću da ćeš se Ti pobrinuti nju. Stavljam je u tvoje ruke. Ona je Tvoje dijete Vjerujem Ti da ćeš se pobrinuti za nju i zaštititi je.

Nedugo nakon toga, nazvala sam je zvučala je sjajno. Rekla je: "Mama, čula sam kako mi Bog govori." Rekla mi je da joj je bilo vrlo teško da je u svojoj frustriranosti rekla Gospodinu: "Bože zašto me ne pustiš da umrem?" I tada joj je Bog progovorio glasom. Rekao je: "Suzan, nisam još gotov sa tobom."

Za Božić sam isto tako bila potaknuta da odem k njoj, jer je bila veoma depresivna, ali sam znala da Bog odgovara na moje molitve, objavljujući joj Samoga Sebe. Nazvala sam je nekoliko dana prije Božića i ona je rekla: "Mama, nećeš vjerovati što mi se dogodilo. Ljudi sa mog posla došli su k meni sa ukrašenim drvcem, darovima, novcem, sa svim i svačim - više od onoga što sam mogla poželjeti ili što bi mi trebalo. Mama moli se i dalje."

Usmjeriti našu volju

Kao ljudi, možemo odlučiti povjerovati da nas Isus voli. U svom životu znala sam pasti na lice pred Njega, plačući: "Razočarala sam te, Gospodine - razočarala sam druge. Oprosti mi, očisti me." Vjerovala sam da je On to i napravio, jer Njegova nječ kaže: "Vjeran je On i pravedan, oprašta nam grijehe naše i čisti nas od svake nepravednosti" (1. Ivanova poslanica 1:9). Ja sam odlučila snagom vlastite volje povjerovati u to i osloniti se na Isusa.

Sotona se raduje kada ne vjerujemo Bogu, no svakom djetetu. Božjem Sotona nije dorastao, Kada vam dosađuje i govori: "Pogledaj se samo, prošle godine je tvoj život bio čisti promašaj, a i ove godine će biti tako - odustani", tada mu ti reci: Priznala sam svoje grijehe Isusu, a Isus je vjeran da

mi ih oprosti. Očistio me i želim da to znaš, posve sam čista."

Radi se dakle o vlastitom izboru i odluci. Ako želimo naš život podrediti Isusu Kristu, od temeljne je važnosti da On bude Gospodar i naše volje.