9.          „JA” SE VARA

I ja sam se, poslije nekoliko daršana, priviknuo na čuda. Prisustvovao sam izlječenju nekog paralitika, promijeni nekih ljudi; materijalizacijama raznog prstenja, lančića, narukvica, dragocjenih kipova; vidio stvari koje nikada nisam mislio da ću vidjeti i za koje sam vjerovao da mogu biti samo plod mašte nekog smetenjaka. Sada shvaćam da su čuda samo mamac za tragatelja i ništa više, i da je Sai Baba sišao kako bi čovjeku pokazao put izlaska iz zamke u koju je upao sa stvaranjem. A njegovo je učenje jednostavno, čvrsto, razumno i svima prihvatljivo.

Izvana gledajući, Sai Baba djeluje onako kako ga se želi vidjeti: glumac, čarobnjak, iscijelitelj, nadljudsko biće, lukavac, spretan trgovac riječima. No kada ga se gleda iz bližega tada se shvati da ga se može označiti samo na jedan način: ako se ne radi o božjoj inkarnaciji, onda se sigurno radi o jednom od najvećih duhovnih učitelja koji se ikada pojavio na zemlji. Njegova nam stvarnost, ma koliko se trudili raščlaniti je, bježi i nadilazi svako naše razmatranje, postavku, razumsko objašnjenje, dostupnost.

Duhovni su tragatelji poput istraživača koji kreću u otkrivanje Afrike. Kada dođu do izvora rijeke spoznaju da se neka druga dolina pruža pred njihovim očima, a na kraju je te doline još jedna, pa još jedna i tako u nedogled. Eto: i Sai Babu se može opisati jedino uz pomoć beskrajnih termina.

Moja se znatiželja pretvara u čisto duhovno traganje. Više me ne zanimaju nadnaravne zgode kao ključevi kojima se otvara neprobojna kasa. Više me ne zanimaju ni odgovori, jer svi odgovori, poslije susreta sa Sai Babom, kao nekom čarolijom dolaze sami. Postavim si pitanje, a odgovor dolazi, kao da neki nepresušni izvor na površinu izbacuje sve što mi je potrebno. A ta su znanja oduvijek bila tu, u meni, no nikada nisu uspjele naći put za izlazak. Sada se taj put otvorio i Spoznaja navire poput nabujale rijeke.

Je li bilo dovoljno provesti par minuta sa Sai Babom da bi se nakon par dana ovo sve pokrenulo? Stalno si postavljam to pitanje, ali me odgovor čak i ne zanima. Možda i uopće ne razumijem što mi se događa, no izvjesno je da nalazim odgovore na ona pitanja zbog kojih sam godinama ludio. Događa li se to svima? A ako se ne događa svima, zašto se dogodilo meni?

Jednog dana odlučim naći sudruga koji mi je za mog prvog daršana otvorio um. Ne znam što me tjera da ga tražim, no čini mi se da sam u njemu naslutio nesvakidašnju mudrost. Dva ga dana uzalud tražim. Govorim si da je možda već otputovao, i obeshrabren odlučujem da dalje razmišljam sam, bez ičije pomoći. Možda pomoć dođe neizravno od Sai Babe. Mnogo se toga u par dana promijenilo, pa će se vjerovatno dogoditi još mnoge promijene u budućnosti.

Ne usudim se tražiti pomoć od ljudi koji borave u ašramu. Nije lako naći ozbiljne tragatelje, a kada ih nađeš često uvidiš da nisu svi uspjeli usvojiti Sai Babino učenje. Mnogi misle da indijski učitelj daje samo upute koje se odnose na ponašanje unutar društva. No ja se ne mogu zadovoljiti samo učenjem etike. To već poznam. Potrebna su mi drugačija znanja koja već niču u mom umu čineći me zbunjenim i zatečenim.