POKLONIK: Sa svih strana čujem da je oslobođenje od želja i sklonosti osnovni preduvjet za samoostvarenje. Ali, čini mi se da ga je nemoguće ispuniti. Neznanje uvjetuje želje, a želje ovjekovječuju neznanje. Uistinu začarani krug!

MAHARAJA: Nema uvjeta koji bi trebalo ispuniti. Nema ničeg što bi trebalo učiniti, nema ničeg što bi trebalo odbaciti. Samo promatraj i prisjećja se da ti nisi ništa od svega što percipiraš i da to nije tvoje. To postoji u polju svjesnosti, ali ti nisi ni polje ni njegov sadržaj, niti čak ni poznavalac polja. Sama ideja da nešto trebaš činiti upleće te u mrežu posljedica vlastitih napora. Motiv, želja, neuspjeh, osjećaj frustracije - sve te to vuče unatrag. Samo promatraj što se događa i znaj da si iznad toga.

P: Znači li to da bih se trebao suzdržavati od ikakvog djelovanja?

M: To je nemoguće. Ono što je već započelo mora se nastaviti. Kad bi se tvoje djelovanje iznenada zaustavilo, slomio bi se.

P: Radi li se o tome da spoznato i spoznavatelj postanu jedno?

M: I jedno i drugo samo su ideje u umu, odnosno riječi koje ih izražavaju. U njima nema sebstva. Sebstvo nije između riječi, već onkraj njih. Uzaludno ga je tražiti na mentalnoj razini. Prestani ga tražiti i shvati - sebstvo je ovdje i sada - ono je to "jesamstvo" koje tako dobro poznaješ. Jedino što trebaš učiniti jest prestati samog sebe smatrati nekim tko boravi unutar polja svjesnosti. Ako i sam već nisi pomno razmislio o tome o čemu ti govorim, neće ti pomoći odslušaš li me jednom. Zaboravi sva svoja prošla iskustva i postignuća, budi nezaštićen, izložen vjetrovima i kišama života, i imat ćeš priliku spoznati tko si.

P: Ima li odanost Bogu (BHAKTI) ikakvu ulogu u tvojem učenju?

M: Kad se ne osjećaš dobro, odlaziš k liječniku jer ti on može reći što nije s tobom u redu i koji lijek moraš uzeti. Imaš li povjerenja u njega, lakše ćeš ozdraviti. Uzimat ćeš lijek, slijediti upute o ograničenju prehrane i brzo se oporaviti. Ali ako mu ne vjeruješ, možda ćeš se ipak okušati, a možda ćeš i sam početi studirati medicinu! U svim tim slučajevima pokreće te vlastita želja za ozdravljenjem, a ne liječnik.

Bez povjerenja nema ni mira. Uvijek moraš nekome vjerovati - majci, supruzi ili kome već. No, od svih ljudi na svijetu, najdostojniji tvojeg povjerenja jest poznavalac sebstva, oslobođeni mudrac. Ali puko povjerenje nije dovoljno. Oslobođenje moraš i željeti. Nema li želje za slobodom, od kakve je koristi vjera da se sloboda može steći? Želja i povjerenje moraju ići usporedo. Što je jača želja, lakše dolazi pomoć. I najveći je guru bespomoćan dokle god učenik nije spreman učiti. Spremnost i ozbiljnost od presudne su važnosti. Povjerenje dolazi s iskustvom. Budi odan svojemu cilju pa će odanost onome tko te može dovesti do njega uslijediti sama od sebe. Ako su tvoja želja i povjerenje dovoljno jaki, djelovat će zajedno i dovesti te do onoga što želiš, jer, u tom slučaju, nećeš svojim oklijevanjem i stvaranjem kompromisa uzrokovati odgađanja.

Najveći je guru tvoje unutarnje sebstvo. Uistinu, ono je vrhovni učitelj. Jedino te vlastito sebstvo može dovesti do cilja i dočekati na kraju puta. Imaj povjerenja u njega i neće ti biti potreban nikakav vanjski guru. Ali i u tom slučaju moraš imati jaku želju da ga nađeš i ne smiješ činiti ništa što će stvarati zapreke ili odgađanja. Ne troši uzalud energiju i vrijeme na kajanje. Uči na pogreškama i nemoj ih ponavljati.

P: Bi li ti smetalo jedno osobno pitanje?

M: Ne, izvoli.

P: Vidim da sjediš na koži antilope. Kako se to slaže s nenasiljem?

M: Tijekom cijeloga svojeg radnog vijeka izrađivao sam cigarete i pomagao ljudima da truju svoje zdravlje. Ispred mojih vrata gradska je uprava postavila pak javni WC koji je trovao mene. Kako da pojedinac, u ovako nasilnom svijetu, izbjegne baš sve vrste nasilja?

P: U svakom slučaju, mora se izbjeći sve nasilje koje se može izbjeći. A ipak u Indiji svaki svetac sjedi na tigrovoj, lavljoj, leopardovoj ili antilopinoj koži.

M: Možda je to zbog toga što u davnim vremenima nije bilo plastičnih materijala pa je koža najbolje štitila od vlage. Reuma nije privlačna čak ni svecu. Tako je nastao običaj da se za dugu meditaciju upotrebljava koža. Kao što se životinjska koža koristi za bubnjeve u hramu, tako se koristi i kao sjedalo za jogina. Mi je jedva i primijećujemo.

P: Ali životinja je morala biti ubijena.

M: Nikada još nisam čuo da je jogin ubio tigra radi kože. Ubojice nisu jogini, a jogini nisu ubojice.

P: Ne bi li trebao izraziti svoje neslaganje s ubijanjem životinja tako da odbiješ sjediti na koži?

M: Kakva ideja! Ja ne odobravam cijeli univerzum, zašto bih odbio samo sjediti na koži?

P: Što nije u redu s univerzumom?

M: Zaboraviti svoje sebstvo najveća je šteta, sve nesreće proizlaze iz toga. Vodi računa o onome što ti je najvažnije pa će sve ono manje voditi računa samo o sebi. Mračnu sobu nećeš pospremati prije negoli otvoriš prozore. Kad svjetlosti dadneš da uđe, sve postaje lakše. Dakle, pričekajmo s popravljanjem drugih dokle god sebe nismo sagledali takvima kakvi jesmo, dokle god sebe nismo promijenili. Nema potrebe okretati se svuda naokolo u beskrajnom ispitivanju. Nađi samog sebe i sve će doći na svoje mjesto.

P: Poriv da se vratimo izvoru veoma se rijetko javlja. Je li on uopće prirodan?

M: Izlazni put prirodan je u početku, a ulazni na kraju. Ali to dvoje zapravo je jedno, kao što su jedno udisanje i izdisanje.

P: Nisu li jedno i tijelo i stanovnik tijela?

M: Događaji u vremenu i prostoru - rođenje i smrt, uzrok i posljedica - mogu se smatrati jednim. Ali tijelo i utjelovljenik ne pripadaju istom redu stvarnosti. Tijelo postoji u vremenu i prostoru, prolazno je i ograničeno, a stanovnik je bezvremen i besprostoran, vječan i sveprožimajući. Poistovjetiti tijelo i stanovnika golema je pogreška i uzrok beskonačne patnje. O umu i tijelu možeš govoriti kao o jednom, ali tijelo-um nije temeljna stvarnost.

P: Što god stanovnik bio, on drži tijelo pod nadzorom i stoga je odgovoran za njega.

M: Postoji univerzalna moć koja tijelo drži pod nadzorom i koja je za njega odgovorna.

P: Znači li to da mogu činiti što god me volja i pritom svaliti krivicu na neku univerzalnu moć? Kako bi to bilo jednostavno!

M: Točno, veoma je jednostavno. Samo spoznaj Jedinog Pokretača, koji se nalazi u pozadini svega što se pokreće, pa sve prepusti Njemu. Ne budeš li oklijevao i varao, to je najkraći put do stvarnosti. Budi bez želje i straha, odustani od svake vrste nadzora i odgovornosti.

P: Kakvo ludilo!

M: Točno, božansko ludilo. Što je loše u odbacivanju iluzije osobnog nadzora i odgovornosti? Oboje postoji samo u umu. Naravno, sve dok sebe zamišljaš kao nekoga tko ima nadzor, moraš sebe zamišljati i kao nekoga tko je odgovoran. Jedno uključuje drugo.

P: Kako univerzalno može biti odgovorno za pojedinačno?

M: Sav život na zemlji ovisi o suncu. Pa ipak, ne možeš smatrati da je sunce odgovorno za sve što se događa, iako je ono prvobitni uzrok. Svjetlost uzrokuje boju cvijeta, ali je ne drži pod nadzorom niti je neposredno odgovorna za nju. Ona omogućuje nastanak boje, to je sve.

P: U svemu tome ne sviđa mi se nalaženje utočišta u nekakvoj univerzalnoj moći.

M: Ne možeš se sukobljavati s činjenicama.

P: Čijim činjenicama, tvojim ili mojim?

M: Tvojim. Moje činjenice ne možeš nijekati jer ih ne poznaješ. U tome i jest nevolja. Ti smatraš da su tvoja zamišljanja činjenice, a moje činjenice zamišljanja. Ja sasvim sigurno znam da je sve jedno. Razlike ne razdvajaju. Ili si odgovoran za sve ili nisi odgovoran ni za što. Zamišljati da držiš pod nadzorom samo jedno tijelo i da si odgovoran samo za njega pogreška je tijela-uma.

P: No, i ti si ograničen svojim tijelom.

M: Samo u stvarima koje se odnose na tijelo, a za njih ne marim. Podnosim ih kao mijenu godišnjih doba. Dolaze i odlaze, a da gotovo nimalo ne utiču na mene. Na isti način dolaze i odlaze tijela-umovi - život je uvijek u potrazi za novim načinima izražavanja.

P: Sve dok ne prebacuješ sav teret zla na Boga, ja sam zadovoljan. Sasvim je moguće da Bog i postoji, ali za mene On je samo koncept projiciran ljudskim umom. Za tebe je On možda stvarnost, ali za mene je društvo stvarnije od Boga jer sam i njegov proizvod i njegov zatočenik. Tvoje su vrijednosti mudrost i suosjećanje, a osnovna je vrijednost društva oštroumna sebičnost. Ja živim u svijetu koji je sasvim drukčiji od tvojega.

M: Nitko te ne prisiljava na to.

P: Nitko ne prisiljava tebe, ali ja sam žrtva prisile. Moj je svijet prepun zla, suza, muka i boli. Objašnjavati ga intelektualiziranjem i širenjem teorije evolucije i karme samo je dodavanje soli na ranu. Bog zlog svijeta okrutan je Bog.

M: Ti si bog svojega svijeta, a i glup si i okrutan. Neka bog bude koncept uma, ali to je tvoja kreacija. Spoznaj tko si i kako si došao u ovaj život u kojem čezneš za istinom, dobrotom i ljepotom, boraveći u svijetu punom zla. Od kakve j ekoristi tvoja rasprava s dokazima za i protiv Boga kad uopće ne znaš tko je Bog i o čemu govoriš? Bog rođen iz straha i nade, oblikovan željama i zamišljanjima ne može biti Moć Koja Jest, Um i Srce univerzuma.

P: Slažem se da su svijet u kojem živim i Bog u kojeg vjerujem proizvodi moga zamišljanja. Ali na koji ih način moja želja stvara? Zašto svijet zamišljam tako mukotrpnim, a Boga tako ravnodušnim? Što to nije u redu sa mnom da moram tako okrutno mučiti samog sebe? Pojavljuje se oslobođena osoba pa mi kaže: "Sve je to san koji trebaš prekinuti." Ali nije li i ona dio mog sna? Čini mi se da sam uhvaćen u zamku iz koje ne vidim izlaz. Ti tvrdiš da si slobodan. Od čega si slobodan?  Za boga miloga, nemoj me hraniti riječima, prosvjetli me, pomogli mi da se probudim, budući da to ti gledaš kako se prevrćem u snu.

M: Kad kažem da sam slobodan, samo iznosim činjenicu. Ako si odrasla osoba, oslobođen si maloljetništva. Ja sam oslobođen svih opisa i poistovjećivanja. Sve ono što možeš čuti, vidjeti, sve o čemu možeš misliti - to nisam ja. Oslobođen sam toga da budem predmet opažanja ili koncept.

P: Pa ipak imaš tijelo i ovisiš o njemu.

M: Ponovno polzaiš od pretpostavke da je tvoje gledište jedino ispravno. Ponavljam: nisam bio, nisam i neću biti tijelo. Za mene je to činjenica. I ja sam bio žrtva iluzije da sam rođen, ali moj me guru potaknuo da spoznam kako su rođenje i smrt puke ideje. Rođenje je samo ideja da "ja imam tijelo", a smrt da "sam ja izgubio tijelo". Sada kada znam da nisam tijelo, tijelo može postojati, ali i ne mora - za mene to ne predstavlja nikakvu razliku. Tijelo-um nalikuje prostoriji. Ona postoji, ali ja ne moram sve vrijeme boraviti u njoj.

P: Pa ipak, tijelo postoji i moraš o njemu voditi računa.

M: O njemu se brine sila koja ga je stvorila.

P: Cijelo vrijeme skačemo s jedne razine na drugu.

M: Postoje dvije razine koje moramo razmotriti - fizička razina činjenica i mentalna razina ideja. Ja se nalazim iznad obje. Ni tvoje činjenice ni tvoje ideje nisu moje. Ono što ja vidim onkraj je toga. Prijeđi na moju stranu i pogledaj sa mnom.

...