Ja sam Svoje Apostole i učenike poučavao

zakon:

Bog je zakon svemira.

Zakon svemira, Bog, sastoji se od bezbrojnih

faseta svijesti koje su stupnjevi svijesti.

To su duhovni životni oblici - minerali,

biljke, životinje i prirodna bića - koje Bog-

Stvoritelj, Duh evolucije, vodi prema slijede

ćim višim stupnjevima svijesti. U životnim

oblicima su sadržani kao klice od

Boga-Stvoritelja također i različite duhovne

sposobnosti i mentalitet, kao i njihova duhovna

imena.

Vječni vodi do savršenstva sve oblike

bitka. Stoga je sve sadržano u svemu.

Svaki stupanj svijesti sadrži čitavi zakon

svemira. Različiti stupnjevi svijesti su opet

u komunikaciji s istim ili sličnim stupnjevima

svijesti. Unatoč svemu tome za životne

oblike vrijedi: U svemu je ponovno sve

sadržano, ali još nije svaki aspekt sveobuhvatno

očitovan.

U svakome od vas je međutim sve vidljivo

jer su vašem duhovnom tijelu kao zakon

pristupačni svi oblici bitka. Stoga učite da u

sebi sve u svemu opažate, gledate i da sve

oslovljavate u svakom aspektu svijesti.

Ja oslovljavam svakoga pojedinog: Zašto

želiš gledati u daljinu kad je ono vječno, to

što smatraš da je u daljini, ipak u tebi?

Zašto hoćeš razgovarati sa svojim bratom

kad je on kao snaga i svjetlo ipak u tebi?

Imaš li mu nešto bitno priopćiti, oslovi ga

u sebi. Time uspostavljaš svjesnu komunikaciju

sa svojim bližnjim i ako je to

značajno za njega, on će to primiti - tada

kada te i on bude nosio u sebi kao snagu i

svjetlo. Ako je tvoj brat povezan s tobom, on

će se u tebi javiti ili ćeš ga ti sresti i dogovoriti

s njim termin razgovora.

Ipak, sve nastaje prvo u tebi; to je vječni

zakon, ne kauzalni zakon.

Ponavljam: Preduvjet za božansku komunikaciju

je da si u sebi učinio pristupa

čnom božansku bit svoga brata ili svoje

sestre - i obrnuto, da tvoj vječni duhovni

dio života bude djelotvoran u njemu.

Ja sam poučavao Svoje apostole i učenike:

Hoćete li uloviti ono što je u daljini, tada će

vas goniti i loviti jer živite u vanjštini, u

svijetu i sa svijetom, koji je samo privid,

dakle odsjaj realnosti. Može vam se na

kratko vrijeme približiti ugodno svjetovno -

ili ćete se odmah morati hrvati s neugodnim,

s onim što ste posijali. Možda ćete

među staru sjetvu pomiješati novu sjetvu,

nove uzroke, a time i privući na sebe doga-

đaje i snage koje ne odgovaraju zakonu

Božjem, svetom redu hrama.

Tada ćete govoriti samo svoje ljudsko sopstvo

i predstavljati se u svojoj ljudskosti. Vi

170

nećete govoriti svetu riječ koja je vječni

zakon, neosobni život, Bog, jer ste osobni.

Sve što vas stavlja pod pritisak i prisilu,

što vam ne ostavlja izlaz, to je osobno.

Osobno hoće uvijek potvrdu - bilo da se ono

predstavlja u blizini ili iz daljine. Ono ne

može imati zakoniti tok jer se osobno odnosi

isključivo na osobu a ne na neosobni, kozmi

čki Sve-bitak.

Osoba, ljudsko Ja, je ljudsko sopstvo koje

vidi sebe samog te se stoga i obazire samo na

zemaljski život i osobu, na prolazno koje

traje samo u poimanju godina. Prolazno,

ljudsko sopstvo, navaljuje iskoristiti godine

u kojima se može potvrditi. Budući da ono

nije jedinstvo i beskonačnost, navaljuje u

daljinu, navaljuje u blizinu, navaljuje

desno i lijevo, gore i dolje i time se sve više

sužava, jer sve dovodi u vezu sa sobom, s

osobom.

Svako suženje vodi ograničenju, bezizlaznosti

i ograničenosti, a potom eksploziji.

Svaki ograničeni udara oko sebe. To što

izbije su izrodi: sukob, rat i pljačka.

Svi ovi aspekti su eksplozije ljudskoga ja,

ljudskoga sopstva koje sve više zahtijeva za

sebe. Zato često kreću čitave vojske u rat -

ljudi koji podliježu istim ili sličnim

ograničenostima i koji dopuste da im se

njima jednaki nametnu kao tutori. Oni tad

biraju svoje vođe koji vladaju čitavim narodima.

Nisko ja je nezasitno. Ono želi posjedovati

i imati, dok ja-čovjek ne premine. Na

sličan način to se nastavlja i u područjima

duša ili u ponovljenim utjelovljenjima.

Stoga čuvajte se da ne dospijete u duhovnu

smrt.

Uvijek iznova slušam vas kako govorite o

smrti.