Ja, Krist kao Isus iz Nazareta poučavao

sam svoje apostole i učenike iz različitih

životnih perspektiva. Uvijek iznova dokazivao

sam im Apsolutni zakon i objašnjavao

im zakon sjetve i žetve. Po smislu Ja sam im

govorio:

More beskonačnosti je svemirska rijeka.

Krećite se sve više u moru beskonačnosti

kao sunce ljubavi i pravednosti. Tada ćete vi

biti život i nećete više pitati o životu.

Dok čovjek dopušta da ga drugi čovjek

obasjava, on ne zrači. On je tada upućen na

sjaj svoga bližnjeg. Ako je čovjek upućen na

ljudski sjaj tada ne poznaje blještavilo sunca

u sebi.

Za svakoga pojedinca vječni zakon glasi:

Ostani istinskim sopstvom.Tada si istinsko

sopstvo i ne očekuješ sjaj svoga bližnjeg, jer

ti, istinsko sopstvo, zračiš sam.

Samo se sjaj (izgled) zadovoljava sjajem

(izgledom). Oboje su tad u sumraku i smatraju

da imaju najviše i najveće jer se

međusobno obasjavaju.

Spoznajte: Sjaj (izgled) vara i tko tome

nasjedne može postati varalicom.

Stoga se ne okružujte s priviđenjima, sa

sjajem (prividom), nego postanite suncem

ljubavi i pravednosti u moru beskonač-

nosti.

Mnoge duše i ljudi kreću u bitak no malo

ih je u bitku. Tko samo brine o bitku taj

prima samo iz privida (sjaja) a ne iz izvora

života, koji je bitak.

Tko pripada sjaju (prividu) nosi mnoge

maske. Prema prilici on navlači odgovaraju

ću masku.

Tko živi u prividnom svijetu i ima svoje

maske ne poznaje sebe ni onoga tko nosi

iste ili slične maske kao on sam. Oboje goore samo o svojim maskama, o sjaju (prividu)

i ne nalaze realnost.

Kipar maske je osamljen i sam, jer se on

ne brine o svome bližnjem; on misli samo na

sebe i želi sačuvati svoju masku.

Onaj tko međutim živi u unutarnjem

svijetu, u Meni, Kristu, ima jasan i dalek

pogled. Njemu nije više maska potrebna jer

sve prozire i preko svjetla istine sve prepoznaje.

To je biće u struji bitka, personificirani

bitak, mikrokozmos u makrokozmosu.