Često moji studenti dođu s pitanjem: „Patnje mog prijatelja ili rođaka vrlo me uznemiruju i ja istinski želim pomoći. Ali mislim da u stvari ne mogu osjećati dovoljno ljubavi da bih bio u stanju pomoći. Sućut koju želim poka­zati je zapriječena. Što da radim?"

 

Nismo li svi upoznati s ojađenim razočaranjem kada nismo bili u stanju naći u našim srcima dostatno ljubav i samilosti za ljude koji uokolo nas pate i zbog toga nedovoljno snage da im pomognemo?

 

Jedna od uzvišenih odlika budističke tradicije jest njeno razvijanje vrste prakse koja stvarno može pomoći u situacijama kao ove, koje vas istinski mogu ojačati i ispuniti snagom i radosnim obogaćenjem i poletnošću koji će vas osposobiti da pročistite vaš um i otvoriti vaše srce, tako da iscjeliteljske energije mudrosti i suosjećanja mogu sudjelovati i preobratiti situaciju u kojoj se nađete.

 

Od svih praksi koje znam, praksa Tonglen, što na tibetanskom znači „davanje i primanje" je jedna od najkorisnijih i najmoćnijih. Kada se osjećate zatvoreni u sebe, Tonglen vas otvara ka istini patnje drugih; kada vam je srce blokirano, on uništava te snage koje ga koče; a kada se osjećate otuđeno od osobe koja je u bolu pred vama, ili ogorčeno ili beznadno, on vam pomaže da nađete u sebi i da tada objelodanite punu ljubavi, punu osjećaja sjajnost vaše osobne prave prirode.

 

Niti jedna druga praksa koju znam nije tako učinkovita u razaranju pohlepnosti, poštovanja samo sebe, zaokupljenošću samo svojim egom, a koji su uzrok svih patnji i uzrok svih bezosjećajnosti.

 

Jedan od najvažnijih učitelja Tonglena na Tibetu, bio je Geshe Chekhawa koji je živio u jedanaestom stoljeću. Bio je krajnje učen i usavršen u mnogo različitih oblika meditacije. Jednoga dana kada se dogodilo da je bio u učiteljevoj sobi, slučajno je nabasao na knjigu koja je ležala otvorena na sljedećim redovima:

 

Daruj sve dobitke drugima,

Primi sve gubitke i razočarenja na sebe.

Beskrajna i gotovo nezamisliva samilost tih redova ga je zapanjila, i upu­tio se pronaći učitelja koji je ih je napisao. Jednog dana na svom putu sreo je gubavca, koji mu je rekao da je taj učitelj umro.

 

Ali Geshe Chekhawa nije odustajao, i njegova su dugotrajna nastojanja bila nagrađena kada je pronašao glavnog učenika pokojnog učitelja.

 

Geshe Chekhawa je upitao tog učenika: „Što vi mislite koliko su samo važne poduke sadržane u ta dva reda?"

 

Učenik je odgovorio: „Sviđalo se to vama ili ne, morat ćete vježbati tu poduku ako zbiljski želite da dosegnete budastvo."

 

Taj je odgovor začudio Geshe Chekhawu gotovo toliko koliko njegovo prvo čitanje ta dva reda, i on je ostao sa tim učenikom dvanaest godina, proučavajući to učenje i posvećujući se svim srcem vježbi Tonglena, koji je njegova svrsishodna primjena.

 

Tokom tog vremena, Geshe Chekhawa se trebao suočiti s mnogo različitih vrsta iskušenja: svih vrsti poteškoća, kritika, patnji i pogrda. A učenje je bilo toliko djelotvorno, i njegova upornost u toj praksi toliko silna, da je nakon šest godina u potpunosti iskorijenio svu pohlepu i samosvojstvo.

 

Praksa Tonglena ga je preobrazila u učitelja suosjećanja.

U početku je Geshe Chekhawa podučavao Tonglen samo nekolicinu blis­kih učenika, smatrajući da će to jedino uspjeti onima koji imaju veliku vjeru u njega.

 

Tada ga je počeo podučavati skupini gubavaca. Guba je u to vrijeme bila sveopća na Tibetu, i obični su doktori bili nemoćni da ju liječe ili izliječe. Ali mnogi su gubavci koji su primjenjivali Tonglen praksu bili izliječeni. Vijest se o tome brzo proširila, i drugi su gubavci hrlili u njegovu kuću, koja je počela sličiti na bolnicu.

 

Ipak Geshe Chekhawa nije podučavao Tonglen u širokim krugovima. Tek kada je uočio učinak na svom bratu počeo ga je bjelodaniti u javnosti. Brat Geshe Chekhawe bio je nepopravljivo sumnjičav, koji je ismijavao sve oblike duhovne prakse.

 

Međutim, kada je vidio što se dogodilo gubavcima koji su prakticirali Tonglen, nije si mogao pomoći koliko ga se duboko dojmilo i zainteresiralo. Jednog se dana sakrio iza vrata i slušao poduku Geshe Chekhawe o Tonglenu, i tada, u potaji, započeo vježbati pouku samostalno.

 

Kada je Geshe Chekhawa zamijetio da se bratova gruba narav počela ublažavati, odgonetnuo je što se dogodilo.

Ako ta promjena polazi za rukom mome bratu, mislio je, i preoblikuje ga, onda bi mogla djelovati i na bilo koje drugo ljudsko biće.

 

To je uvjerilo Geshe Chekhawu da podučava Tonglen u daleko većoj mjeri. On sam nikada ga nije prestajao primjenjivati. Pred kraj života, Geshe Chekhawa je priopćio svojim studentima da se već odavno bio molio svesrdno da bude ponovno

rođen u carstvu pakla, tako da bi pomogao svim bićima koja tamo pate.

 

Na nesreću, dodao je, nedavno je imao nekoliko jasnih snova koji su ukazivali da će biti rođen u jednom od carstava Buda. Bio je gorko razočaran i prosio je svoje učenike, sa suzama u očima, da se mole Budama kako se to ne bi dogodilo, i da bi se njegova vatrena želja da pomogne bićima u paklu ispu­nila.

 

Nastavlja se…