Izvanzemaljski posjetitelji

Velik broj istraživača izvanzemaljske inteligencije tvrdi, da do sada ne raspolažemo nijednim dokazom da su izvanzemaljska bića ikada posjetila Zemlju, ili da su s nama pokušala uspostaviti komunikaciju. Neki to tumače kao dokaz da takva bića ne postoje. Tvrde da bi civilizacije nalik ljudskoj, da stvarno postoje negdje u svemiru, do sada već zacijelo istražile ili kolonizirale svaki nastanjiv planet u svemiru. Drugi istraživači pretpostavljaju da su takve inteligencije možda već na Zemlji ili da su bile na Zemlji, no mi ih do sada još nismo uočili. Ali, neki su ih istraživači možda zamijetili. To nas vodi na temu NLO-a i otmica kao dokaza postojanja izvanzemaljskih inteligencija.

Religijske predaje, uključujući židovsko-kršćansku, od pamtivijeka su izvješćivale o anđelima i nadnaravnim bićima koji su silazili na Zemlju i odlazili u nebo bez pomoći ikakvih strojeva, ali i o takvim posjetima koji su uključivali svojevrsne strojeve. Indijska vedska književnost obiluje opisima najrazličitijih vimana ili svemirskih letjelica, a temu je podrobno istraživao Richard L. Thompson u svojoj knjizi Alien Identities. Suvremena izvješća o NLO-ima stoga nisu novost, već predstavljaju nastavak čitavog niza opažanja izvanzemaljskih ili izvandimenzionalnih letjelica.

Suvremena izvješća o fenomenu NLO-a započela su 1947., a nastavljaju se i danas. Fenomen NLO-a karakterizira nekoliko značajki. Prije svega, to su viđenja letećih objekata nalik strojevima koji se ne mogu objasniti pojmovima postojećih ljudskih tehnologija. Druga su značajka čovjekolika stvorenja, koja su povezana s tim strojevima, a treća su paranormalne pojave povezane s tim strojevima i humanoidima, kao i njihove interakcije s ljudima.

O viđenjima NLO-a izvijestili su profesionalni znanstvenici. U pismu upućenom časopisu Science, J. Allen Hynek, predsjednik odsjeka za astronomiju pri Sveučilištu Northwestern, rekao je: "... neka od najboljih, najopširnijih izvješća potječu od stručnih znanstvenika." (Markowitz, 1980., str. 255). Hynek je radio kao znanstveni savjetnik o NLO-ima pri Američkim zrakoplovnim snagama, u razdoblju od 1948. do 1968., a poslije je bio voditelj civilnog Centra za proučavanje NLO-a.

Godine 1952., skupina od 40 profesionalnih astronoma obznanila je da je pet njihovih astronoma vidjelo NLO-e. To je ispitivanje uključeno u izvješće o fenomenu NLO-a, koje je financirala vlada. Autor tog dijela izvješća rekao je o viđenjima NLO-a sljedeće: "To možda ne treba iznenađivati, s obzirom na to da astronomi promatraju nebo." Dalje je dodao da astronome: "... sigurno neće zavarati baloni, letjelice i slični objekti, kako je to slučaj s običnim ljudima." (Condon, 1969., str. 516).

Istraživač NLO-a, Jacques Vallee, nekoć je radio kao profesionalni astronom.

On se prisjeća: "Ozbiljno sam se za to zainteresirao 1961., kada sam vidio da francuski astronomi brišu magnetsku vrpcu na kojoj je tim za praćenje satelita zabilježio 11 podataka o nepoznatom letećem obiektu, koji nije bio zrakoplov, balon, kao ni neka druga kružna letjelica.

'Ljudi bi nam se smijali da to objavimo!', tada se običavalo govoriti. Najbolje da zaboravimo cijelu stvar. Ne izazivajmo poruge opservatoriju." (Vallee, 1979., str. 7).

Fizičar i meteorolog pri Sveučilištu u Arizoni, James McDonald, rekao je 1967.: "Intenzivna analiza više stotina nevjerojatnih izvješća o NLO-ima, kao i intervjui koje sam osobno proveo s desecima ključnih svjedoka bitnih slučajeva, doveli su me do zaključka da problem NLO-a ima izvanredno velik znanstveni značaj." McDonald je zagovarao: "... pretpostavku da su NLO-i možda izvanzemaljske svemirske letjelice bez posade, tvrdeći da je to: "... najmanje nezadovoljavajuća pretpostavka za objašnjenje danas dostupnih dokaza o NLO-ima." (McDonald, 1967., str. 1).

Astrofizičar Peter Sturrock poslao je 70-ih god. 20. st, anketu o NLO-ima među 2611 članova Američkog astronomskog društva. Rezultati te ankete, objavljeni 1977., otkrili su da je 1300 članova odgovorilo na pitanja, te da su izvijestili o 60 viđenja NLO-a (Sturrock, 1977.). U 7.mj. 1979., časopis Industrial Research/Development anketirao je 1200 znanstvenika i inženjera o NLO-ima. Pitanja su glasila: 'Vjerujete li da NLO-i postoje?'

Šezdeset jedan posto ispitanih odgovorilo je potvrdno. Ustvari, 8% ih je odgovorilo da je vidjelo NLO-e, a ostalih 10% da ih je možda vidjelo. Četrdeset posto ispitanika odgovorilo je da vjeruje da NLO-i dolaze iz svemira (Fowler, 1981, str. 221-222).

Vjerojatno najpoznatiji znanstvenik koji je pozitivno govorio o postojanju NLO-a, bio je psihijatar Carl Jung, koji je rekao: "Koliko mi je poznato, utvrđena je činjenica, potkrijepljena brojnim promatranjima, da NLO-i nisu bili samo viđeni, nego i zamijećeni na radarskim zaslonima, te da su ostavili tragove na fotografskim snimkama ... Sve se svodi samo na to: naime, da je posrijedi radarski eho psihičkih projekcija ili pojava stvarnih predmeta koji stvaraju mogućnost za mitološke projekcije." (Jung, 1959., str. 146-147).

Nakon prvih izvješća o viđenjima NLO-a 1947., neki viši časnici Američkih zrakoplovnih snaga zainteresirali su se za taj fenomen. Edward Condon je u svom službenom izvješću o istraživanjima NLO-a, koje je provodila američka vojska, rekao: "U zrakoplovstvu su postojali pojedinci koji su odlučno vjerovali u apsurdnost tih pojava... Drugi časnici zrakoplovstva ozbiljno su razmatrali temu NLO-a, i vjerovali su da je posve moguće da američki zračni prostor napadnu strane sile tajnim oružjem ili možda posjetitelji iz svemira." (Condon, 1969., str. 503).

Šef stožera američke vojske i admiral flote američkog ratnog zrakoplovstva, general Nathan Twining, napisao je 23. 09. 1947., sljedeće o letećim diskovima viđenima u različitim dijelovima zemlje: "

1. Fenomen o kojemu se izvješćuje stvaran je, a ne prividan ili izmišljen.

2. Postoje predmeti koji oblikom vjerojatno nalikuju disku, a koji su toliko veliki da izgledaju poput zrakoplova koje je izgradio čovjek.

3. Moguće je da su neka zbivanja prouzročile prirodne pojave, kao što su meteori. 4. Svojstva o kojima je izviješteno, kao što su izvanredno veliki omjeri uspona, okretnosti (osobito prilikom okretanja) i hoda, koji valja protumačiti kao nejasan u trenutku kada ga prijateljska letjelica ili radar zamijeti ili s njime stupi u kontakt, dovela su do pretpostavke da se nekima od tih objekata upravlja ručno, automatski ili na daljinu." (Condon, 1969., str. 894).

Na Twinningovu zapovijed za osnutkom istražne skupine, zrakoplovstvo je organiziralo projekt 'Sign', koji je djelovao do veljače 1949. Istraživanja, koja su polazila od pretpostavke ozbiljne mogućnosti izvanzemaljske prirode NLO-a, provodio je Air Technical Intelligence Center (ATIC) (Zrakoplovno tehničko obavještajno središte) sa sjedištem u zrakoplovnoj bazi Wrigh-Patterson pokraj Daytona, Ohio. Nakon toga su se ATIC-ova istraživanja nastavila pod imenom projekt 'Grudge'. Međutim, tada neki promijenili stav prema tomu fenomenu. J. Allen Hynek, koji je radio na tom projektu, rekao je: "Promjene koje su zadesile projekt 'Grudge', označile su usvajanje stava strogog odbacivanja problema NLO-a. Izvješća službe za javne odnose o pojedinim slučajevima viđenja NLO-a, posve su odudarala od stvarnih činjenica. Ako je neki slučaj sadržavao elemente koji su se mogli pripisati zrakoplovu, balonu, itd., u izjavama za tisak je automatski postao taj objekt." (Hynek, 1972.a, str. 174). Kapetan Edward J. Ruppelt, jedan od sudionika projekta, rekao je: "Tu drastičnu promjenu službenog stajališta teško je objasniti, kao što ni mnogi ljudi, koji su znali što se događa unutar projekta 'Sign', nisu u to mogli vjerovati." (Hynek, 1972.a, str. 175). U posljednjem izvješću o projektu 'Grudge', objavljenom u 8.mj. 1949., rečeno je da ne postoje nikakvi dokazi o visokotehnološkim napravama, a izvješća o NLO-ima su objašnjena kao pogreške, zablude ili izmišljotine. Projekt 'Grudge' službeno je obustavljen u 12.mj. 1949.

General C. B. Cabell, voditelj obavještajne zrakoplovne službe, ponovno je pokrenuo projekt Grudge 1951., povjerivši vodstvo kapetanu Ruppeltu. Ruppelt je bio čovjek bez predrasuda, premda je čak i on imao granice. Iako je bio spreman ozbiljnije razmotriti slučaj neidentificiranih letećih objekata, problem su mu predstavljala izvješća o NLO-ima koji su sletjeli na zemlju. A takvih je izvješća bilo prilično mnogo. Ruppelt je poslije napisao da su on i njegov tim, sustavno eliminirali takva izvješća iz sustava izvješćivanja (Vallee, 1969.b, str. 28).

Za NLO-e se zainteresirala i CIA. Zamjenik voditelja znanstvene obavještajne službe pri CIA-u, H. Marshall Chadwell, obavijestio je memorandumom voditelja CIA-e, Waltera Smitha o velikoj upućenosti javnosti u NLO-e, i rekao mu da Air Technical Intelligence Center sa sjedištem u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, zaprima velik broj izvješća o djelovanjima NLO-a. Najviše je bio zabrinut mišljenjem javnosti: "Zanimanje javnosti za taj fenomen, koje se odražava u američkom tisku, kao i u pritisku koji se iznova vrši na Zrakoplovne snage, zahtjevima za istraživanje fenomena, upućuje na to da je velik dio naše javnosti psihički spremno prihvatiti nevjerojatno. U toj činjenici počiva opasnost poticanja masovne histerije i panike." (Thompson, 1993., str. 81). Chadwell je strahovao da će lažna izvješća o NLO-ima skrenuti pozornost vojske od stvarnih promatranja sovjetskih bombardera. Osim toga, strahovao je da bi neprijatelji mogli iskoristiti mentalno stanje američke javnosti s ciljem izazivanja psihološkog rata protiv Sjedinjenih Država.

Godine 1953., CIA je organizirala povjerenstvo za proučavanje fenomena NLO-a, koje je postalo poznato kao Robertsonovo povjerenstvo, po dr. H. P. Robertsonu, voditelju s upine za procjenu oružanih sustava pri Ministarstvu obrane. Robertsonovo povjerenstvo uključivalo je nekoliko istaknutih fizičara. Ti su znanstvenici zaključili da NLO-i ne predstavljaju stvarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, tj. da to nisu strojevi stranih ili izvanzemaljskih sila. Međutim, rekli su: "... neprestano isticanje izvješća o tim fenomenima... rezultira prijetnjom ispravnom funkcioniranju obrambenih političkih tijela." (Condon, 1969., str. 519). Povjerenstvo je savjetovalo da: "... nacionalne agencije za sigurnost bez odlaganja poduzmu korake za oduzimanje posebnog statusa Neidentificiranim letećim objektima, koji im je dodijeljen, i da s njih uklone auru tajanstvenosti koja ih, nažalost, okružuje." (Condon, 1969., str. 519-520). Povjerenstvo je preporučilo sustavni program razotkrivanja. '"Razotkrivanje bi rezultiralo smanjenjem interesa javnosti za leteće tanjure, koji danas izazivaju snažnu psihološku reakciju." (Condon, 1969., str. 915-916).

Godine 1953., što je možda bio daljnji razvoj povezan s Robertsonovim povjerenstvom, Američko ratno zrakoplovstvo je donijelo pravilo (Air Force Regulation 200-2) koje je javnosti zabranjivalo izvješćivanje o NLOima koje je vidjela vojska. "Kao odgovor na ispitivanja mjesnog stanovništva o NLO-ima, koji su viđeni u blizini zrakoplovnog stožera, informaciju o tome može tisku ili javnosti obznaniti zapovjednik dotičnog zrakoplovnog stožera samo ako je taj objekt sigurno identificiran kao prepoznatljiv ili poznat." (Thompson, 1993., str. 83-84). Drugim riječima, vojska ne bi obznanila viđenje svega što se ne bi moglo identificirati kao meteorološki balon, običan zrakoplov, planet ili meteor. Posljedica takve politike jest, da u slučaju da su izvanzemaljski NLO-i doista zamijećeni, službeni vojni ili vladini izvori o njima ne bi izvijestili javnost.

Međutim, projekt 'Grudge je nastavio prikupljati izvješća zrakoplovstva o NLO-ima. Godine 1959., naziv programa Američkog zrakoplovstva za istraživanje NLO-a, promijenjen je u projekt 'Blue Book'. Godine 1964., nevladin Nacionalni odbor za istraživanje zračnih fenomena, objavio je izvješće pod naslovom The UFO Evidence, koje je navodilo 92 slučaja viđenja NLO-a od strane zrakoplovnih posada američke vojske. Ti NLO-i viđeni su u razdoblju od 1944. do 1961. Među drugim slučajevima, 44 su uključivala slučajeve američkih zrakoplova koje su NLO-i progonili ili su pokraj njih prozujali, američkih zrakoplova koji su proganjali NLO-e ili NLO u niskom letu iznad američkih vojnih stožera (Hali, 1964., str. 19-22).

Američko zrakoplovstvo je 1969. obustavilo službeni projekt za istraživanje NLO-a, 'Blue Book'. Sažetak i procjena cjelokupnog istraživanja pojavili su se u projektu 'Condon', objavljenom iste godine.

Premda je projekt 'Condon' sadržavao brojna iscrpna izvješća o neobjašnjenim viđenjima, u njemu je zaključeno: "... istraživanja NLO-a koja su se provodila tijekom proteklih 21 godinu, nisu rezultirala znanstveno značajnim otkrićima", i dalje: "... daljnja opsežna istraživanja NLO-a vjerojatno bi bila neopravdana u očekivanja da će pridonijeti napretku znanosti."

(Condon, 1969., str. 1). Na pitanje što valja učiniti s izvješćima javnosti o NLO-ima, koja stignu do vlade i vojnih organa, u izvješću je rečeno: "... toplo preporučujemo učiteljima da se susprežu od pohvaljivanja školskih radova svojih učenika, koji se osnivaju na njihovu čitanju danas dostupnih knjiga ili novinskih članaka o NLO-ima. Učitelji koji primijete da su neki njihovi učenici izrazito motivirani u tom smjeru, trebali bi pokušati usmjeriti njihova zanimanja na područja ozbiljnih astronomskih i meteoroloških studija, kao i u smjeru kritičke analize fantastičnih pretpostavki, koje se održavaju na varljivom razmišljanju ili lažnim informacijama." Condon, 1969., str. 5-6).

Od toga razdoblja, službena politika američke vlade i vojske osnivala se na ne-odavanju informacija o fenomenu NLO-a. Usprkos tomu, visoki vladini dužnosnici izvješćivali su o viđenjima NLO-a, i pokušavali su uvjeriti vladine agencije da obznane informacije o njima. Predsjednik Ronald Reagan, u svojstvu guvernera Kalifornije, rekao je da je vidio NLO dok se vozio zrakoplovom iznad južne Kalifornije. Nedugo nakon tog incidenta, 1972., Reagan je rekao sljedeće Normanu Milleru, šefu washingtonske podružnice Wall Street Journal-a.: "Slijedili smo ga nekoliko minuta.

Bila je to sjajna bijela svjetlost. Slijedili smo ga do Bakersfielda, kada se iznenada, na naše veliko iznenađenje, uzdigao visoko u nebo." (Burt, 2000., str. 308). I pilot se prisjetio tog događaja. Rekao je: "NLO je najprije letio normalnom brzinom, da bi u trenutku dosegnuo nevjerojatno veliku brzinu... taj predmet sigurno nije bio drugi zrakoplov. No, o tom smo događaju službeno izvijestili tek nakon dugo vremena, jer bi vas smatrali ludima da ste rekli da ste vidjeli NLO." Znanstveni savjetnik američkog predsjednika Jimmyja Cartera, želio je da NASA osnuje odbor za istraživanje NLO-a. Ali, NASA je odbila taj zahtjev strahujući da će se izvrgnuti ruglu (Henry, 1988., str. 122).

Mnoge su velike zaklade pokazale zanimanje za istraživanje NLO-a.

Marie Galbraith, supruga Evana Griffina Galbraitha, američkog veleposlanika u Francuskoj od 1981. do 1985., putovalaje diljem svijeta prikupljajući informacije o NLO-ima od znanstvenika, koji su se bavili takvim istraživanjima.

Nakon toga je s još nekim ljudima, sastavila izvješće pod naslovom Unidentified Flying Objects Briefing Document, The Best Available Evidence (Sažeto izvješće o neidentificiranim letećim objektima, najbolji dostupni dokazi), koje su poslali visokim dužnosnicima američke vlade. Laurence Rockefeller je pružio podršku radu Marie Galbraith. Osim toga, Marie Galbraith je organizirala i kolokvij o znanstvenim dokazima za NLO-e, koji je održan u 9.mj. 1997. u zgradi Rockefeller Brothers Fund-a u Pocanticu.

New York, također uz potporu Laurencea Rockefellera. Moderator kolokvija bio je astrofizičar Peter Sturrock (COMETA, 1999., str. 51).

Vladine i vojne organizacije diljem svijeta pokazale su veliko zanimanje za NLO-e. Stožerni brigadir, Joao Adil Oliveira, šef glavnog stožera obavještajne službe brazilskih zrakoplovnih snaga, rekao je 2. 11. 1954. članovima vojnog ratnog koledža: "Problem letećih diskova privukao je pozornost cijelog svijeta. Ali, taj je problem ozbiljan i zaslužuje ozbiljne razmatranje. Za njega su zainteresirane gotovo sve vlade velikih sila, koje o njemu raspravljaju ozbiljno i povjerljivo, s obzirom na njegov velik vojni značaj." (Burt, 2000., str. 311). U pismu datiranom 5. 05. 1967., zrakoplovni maršal, Rosenum Nurjadin, vrhovni zapovjednik indonezijskih zrakoplovnih snaga, napisao je: "NLO-i viđeni u Indoneziji, istovjetni su onima viđenima u drugim zemljama. Oni katkad predstavljaju problem našoj zračnoj obrani, a jednom smo prilikom bili primorani na njih otvoriti vatru." (Burt, 2000., str. 313-314). Godine 1974., u intervjuu za novine UFO News, general Kanshi Ishikawa, šef stožera japanskih zrakoplovnih obrambenih snaga, rekao je: "Brojni nam dokazi kazuju da su radari uhvatili NLO-e, što znači da su NLO-i stvarni i da možda dolaze iz svemira ...

Snimke NLO-a, kao i razni drugi dokumenti znanstveno dokazuju da letećim tanjurima upravljaju mnogo napredniji ljudi." (Burt, 2000., str. 314).

U sklopu Kineske akademije društvenih znanosti nalazi se razred pod nazivom Kineska organizacija za istraživanje NLO-a. U novinama China Daily od 27. 08. 1985., prof. Liang Renglin sa Sveučilišta Guangzhou Jinan, izjavio je: "Tijekom proteklih 5 godina, u Kini je objavljeno više od šesto izvješća o NLO-ima." (Burt, 2000., str. 322).

Godine 1984., Sovjetska akademija znanosti osnovala je vijeće za istraživanje neuobičajenih atmosferskih pojava. Predsjednik vijeća bio je akademik Vsesvolod Troitsky, a potpredsjednik čuveni kozmonaut, general Pavel Popovič. Akademija znanosti je 1988., održala konferenciju o NLO-ima, kojoj je bilo nazočno 300 znanstvenika (Clark, 1998., str. 978). U 6.mj. 1989., general Igor Malosev, zapovjednik sovjetskog ratnog zrakoplovstva, raspravljao je o susretima vojske s NLO-ima u članku objavljenom u časopisu Soviet Military Review: "Sumnjičavcima i onima koji to nisu, ova informacija može poslužiti kao službeno dokumentiran dokaz o neospornosti postojanja NLO-a. Nadamo se da će to otvoreno priznanje tog fenomena okončati dvosmislena nagađanja i njegovo postojanje označiti utvrđenom činjenicom. Sada raspolažemo temeljima za tvrdnju da NLO-i nisu predmet optičke varke ili obmane navodno uzrokovane globalnom psihozom. Ti su objekti zamijećeni tehnološkim napravama, a stručnjacima stoje na raspolaganju i snimke." (Burt, 2000., str. 315).

Francuska vlada aktivno provodi program istraživanja NLO-a. Prve organizirane studije počele su 1976., kada je Institute de Hautes Etudes de Defense Nationale (IHEDN) osnovao odbor za proučavanje NLO-a. Tim je odborom predsjedao general Nacionalne žandarmerije (Gendarmerie National), Blanchard. To je dovelo do osnutka Groupe d'Etude des Phenomenes Aerospatiaux Non Identifies (GEPAN). Godine 1977., GEPAN je objavio izvješće u 5 svezaka, koje je bilo usredotočeno na 11 podrobno istraženih slučajeva. Sociolog Ronald Westrum izjavio je 1978: "U 9 od 11 slučajeva, zaključeno je da su svjedoci vidjeli materijalnu pojavu, koju nisu mogli objasniti kao prirodnu pojavu ili ljudsku napravu.

Jedan od zaključaka cjelokupnog izvješća jest, da iza fenomena u cjelini stoji: 'leteći stroj čiji načini održavanja i pogona nadilaze naše znanje." (Fowler, 1981., str. 224-225). GEPANj e poslije postao Service d'Expertise des Phenomenes de Rentree Atmospherique (SEPRA), služba u sklopu Centre National d'Etudes Spatiales (CNES), francuske inačice NASA-e (COMETA, 1999., str. 7).

Godine 1999., skupina visoko pozicioniranih znanstvenika, vojnih časnika i vladinih dužnosnika, predstavila je francuskoj vladi izvješće o NLO-ima, naslovljen UFOs and Defense: What Should We Prepare For?, koje je sastavio Odbor za dubinska istraživanja (COMETA). Pokretačka snaga iza COMETA-e bio je francuski zrakoplovni general Denis Letty. Osim njega, članovi COMETA-e bih su: zrakoplovni general Bruno Le Moine; admiral Marc Merlo; Denis Blancher, ministar unutarnjih poslova; Francoise Lepine iz zaklade za obrambena istraživanja; Christian Marchal, ravnatelj istraživanja pri ONERA-i, Nacionalnoj službi za aviokozmičke studije i istraživanja; Michael Algrin, doktor političkih znanosti; Alain Orszag, doktor fizičkih znanosti i inženjer naoružanja; Pierre Boscond, inženjer naoružanja; i inženjer Jean Dunglas. Pri sastavljanju izvješća sudjelovali su i neki drugi visokopozicionirani vojni i vladini službenici (COMETA, 1999., STR. 6).

General Norlain, voditelj IHEDN-a, rekao je sljedeće o COMETA-i: "Gotovo svi njezini članovi imaju, ili su imali tijekom svojih karijera, odgovorne položaje u obrambenoj, industrijskoj, obrazovnoj, istraživačkoj ili različitim drugim središnjim administracijama." I dodao je: "Nadam se da će preporuke COMETA-e, koje su nadahnute zdravim razumom, organi naše vlasti ispitati i provesti u djelo." (COMETA, 1999., str. 5). Profesor Andere Lebeau, bivši predsjednik Centre National d'Etudes Spatiales (CNES), napisao je predgovor izvješću COMETA-e, u kojemu je rekao: "Izvješće je korisno stoga što pridonosi oslobađanju fenomena NLO-a iracionalnosti koja ga okružuje." (COMETA, 1999., str. 2).

Vladini i vojni službenici Velike Britanije odavno su pokazivali zanimanje za NLO-e. U londonskim novinama Sunday Dispatch, 11. 07. 1954., vrhovni zapovjednik jedinica RAF-a, rekao je sljedeće o NLO-ima: "Izviješteno je o više od 10.000 viđenja, od kojih se većina ne može znanstveno objasniti... Uvjeren sam da ti objekti postoje i da ih nije proizveo nijedan narod na Zemlji. Stoga sam primoran samo prihvatiti teoriju da potječu iz nekog izvanzemaljskog izvora." (Burt, 2001., str. 312).

Britansko ministarstvo obrane (MOD) istražuje NLO-e od 1964., posredstvom Odjela 2a, odsjeka sekretarijata (zrakoplovnog stožera), skraćenog naziva Sec(AS)2a. Nick Pope, koji je bio predsjednik tog odsjeka od 1991. do 1994., opisao je svoje djelatnosti u knjizi Open Skies, Closed Minds.

Pope je nakon toga ostao službenik Ministarstva obrane. U izvješću COMETA-e kaže se sljedeće o Popeu: "Davao je izjave za tisak i sudjelovao je u televizijskim emisijama. Surađivao je s ufološkim organizacijama i davao njihovu adresu i telefonski broj svjedocima, koji su mu pisali. U svojim je prepiskama priznao da se samo mali broj slučajeva viđenja NLO-a ne može objasniti i da ih je MOD spreman razmotriti... U svojoj knjizi, Nick Pope iznosi različite pretpostavke za objašnjenje određenih neidentificiranih slučajeva, koji su predmet uvjerljivih i iscrpnih izvješća. Čvrsto zagovara teoriju o izvanzemaljskom podrijetlu." (COMETA, 1999., str. 52-53).

Godine 1987., u svom predgovoru knjizi Timothyja Goodea, Above Top Secret, Lord Hill-Norton, zapovjednik civilnih snaga pri Ministarstvu obrane, napisao je sljedeće o NLO-ima: "Osobe koje, prema mom mišljenju, uživaju besprijekoran ugled, posvjedočile su istinitost velikog broja viđenja.

Zapanjujuće je što su mnogi od njih bili iskusni promatrači, poput policijskih službenika, te civilnih ili vojnih pilota. Njihova su opažanja u mnogim slučajevima potvrdile tehničke naprave, kao što su radari ili, još uvjerljivije ... smetnje u različitim elektronskim aparatima." (Burt, 2001., str. 312-313).

Razmotrimo sada neke zanimljivije slučajeve pojavljivanja NLO-a. Te ćemo slučajeve svrstati u četiri kategorije:

1. viđenja letećih objekata koji pokazuju značajke inteligentnog upravljanja i svojstva koja ne posjeduju poznate letjelice;

2. viđenja slijetanja NLO-a koji su ostavili fizičke tragove;

3. viđenja NLO-a koja ne uključuju samo slijetanja, već i čovjekoliku posadu;

4. otmice.