JE LI TEMELJNI DIO istinskog školovanja i viša razina duhovne svijesti?
Je li moguće da se svijest uči ravnati prema univerzalnim načelima upravo kroz božanski duh? Svakodnevno nastojimo shvatiti veličanstvenost i zagonetnost božanskoga, te svoj odnos s cjelinom, kao i s pojedinim dijelovima. Počinjemo doživljavati gorljivost i uzbuđenje, jer postajemo sve informiraniji kad se naša želja za učenjem i shvaćanjem univerzalnih načela povećava.

Jedno od najsnažnijih i najkorisnijih univerzalnih načela jest zakon
Izražavanja zahvalnosti. Mogu li se našim razvojem izražavanja zahvalnosti smatrati potpune i cjelovite reakcije čovjekova srca na sve u svijetu? Zahvalnost se opisuje i kao čin dobrote koji naš um oslobađa tako da se može koncentrirati na razloge za zahvalnost i sreću u
sadašnjem trenutku. Je li taj stav odraz našeg prihvaćanja i zahvalnosti za božansku energiju koja protječe kroz sve i svugdje? Izražavanje
zahvalnosti smatra se i aspektom neograničene ljubavi. Može li izražavanje zahvalnosti ukazivati na reakcije pune ljubavi, kako od nas
tako i od strane naših osobnih odnosa, na cjelinu stvorenoga?

Kad god udahnemo pa izdahnemo, sudjelujemo u procesu koji je ključan za naš život i naš svijet. Sa svakim uvlačenjem zraka u tijelo
primamo kisik bez kojeg ne bismo mogli živjeti. Sa svakim izdahom ispuštamo ugljični dioksid kojim se koriste biljke koje nas okružuju.
U tom jednostavnom ali ključnom procesu razmjene možemo osjećati radost duha i izražavati zahvalnost. Kada ste posljednji put
osjetili zahvalnost zbog jednostavnih životnih pogodnosti? Svatko od nas u životu ima toliko razloga za zahvalnost, a najčešće se događa da previđamo i jednostavne razloge za sreću.

Do unutarnjeg je mira moguće doći kad aktivno opraštamo. Opraštati znači osloboditi se prošlosti, pa je tako riječ i o sredstvu kojim
ispravljamo pogrešne predodžbe. — Gerald C. Jampolsky
Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja.

Poštovanje i izražavanje zahvalnosti u
sebi nose duhovnu snagu koja dovodi
do razvoja i povećanja. — Myrtle Fillmore

Davanje je glavno pravilo obilja, kao i
opće sreće i zadovoljstva. — Russell W. Lake 

Opraštanje, prelaženje preko uvreda i postupaka iz prošlosti, također je dio ključa duhovnoga razvoja. Opraštanje sebi i drugima korisno pridonosi liječenju u našem životu i našem svijetu. Kada se čvrsto držimo starih razloga za povrijeđenost, same sebe često zatočujemo u život kojim vladaju negativne emocije. Stavovi zahvalnosti i opraštanja omogućuju nam da prijeđemo na više razine svijesti i duhovno se razvijamo. I premda je opraštanje moguće učiti po definiciji, uviđamo li koliko je važno u životu provoditi načelo opraštanja? Emocije poput mržnje,
zavisti, ljubomore, bijesa, grižnje savjesti, sumnje, pa čak i blage antipatije mogu nam smetati u razvoju. Neki nam put onemogućuju ostvarivanje punog potencijala i dosezanje krajnje sreće.

Čovjek se ne mjeri vanjskim simbolima snage, ni jačinom glasa, kao ni grmljavinom djela. Njegovu vrijednost prije treba gledati u okvirima snage unutarnjeg ja, u okvirima prirode i dubine predanosti iskrenosti cilja i spremnosti na nastavak »razvoja i odrastanja«. — Grade E. Poulard

Put do duhovnog razvoja vodi preko izbora. Putovanje počinje čim čovjek odluči ovladati mentalnim i emocionalnim aspektom života i krenuti uzvišenijim smjerom, a ne smjerom kojem se priklanja ego. Kada odlučimo krenuti u smjeru duhovnog razvoja, pojavljuje se nov način života. Nada niče poput proljetnog cvijeća. Kada se opustimo, um, srce i dušu počinju nam ispunjavati lakši i sretniji osjećaji.
Tada se aktivira sposobnost srca da bude milosrdno, što donosi sreću i nama i drugima.