Cijela Biblija nas uči skladu, to jest, iskazivanju zdravlja, prosperiteta i sreće koji su Božja volja. Dok god čovjek ne postigne savršenu harmoniju on ne izražava Boga -a izražavanje Boga je ljudska sudbina. 

 

1.     Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.

2.     On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

3.     Tko će uzici na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

4.     Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

5.     On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

6.     Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.

7.     »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.«

8.     »Tko je taj Kralj slave?« »Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!«

9.     »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.«

10.                       »Tko je taj Kralj slave?« »Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!«

Cijela Biblija nas uči skladu, to jest, iskazivanju zdravlja, prosperiteta i sreće koji su Božja volja. Dok god čovjek ne postigne savršenu harmoniju on ne izražava Boga -a izražavanje Boga je ljudska sudbina.

Psalam 24. prekrasno sažima biblijsko učenje o harmoniji. Jedinstvenim biblijskim načinom izražavanja objašnjava harmoniju koja je istinsko značenje spasa, i vješto analizira, kako to samo Biblija može, njezine uzroke. U svom literarnom obliku, ovaj je psalam prekrasna pjesma u prozi od pet strofa. Prvi stih sadrži koncizan, a istovremeno, temeljit prikaz slavnog metafizičkog zakona. Analizirajmo sadržaj, drugim riječima, prevedimo ga tehničkim rječnikom frazeologije modernih vremena.

Uvodni stih je jedna od najpoznatijih fraza Svetog pisma.

Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.

Ove su riječi citirane u svim prigodama, no kontekst u kojima se koriste rijetko odgovara duhovnom shvaćanju njihovog istinskog značenja. U najgorem slučaju, koriste se kao pokušaj utjehe prilikom suočavanja sa smrću ili velikog financijskog kraha. To bi značilo da, budući da sve pripada Bogu, on ima pravo uništiti što god poželi, bez obzira na ljudske osjećaje. U najboljem slučaju, ove se riječi shvaćaju kao bogobojažljivo, ali slabo, priznavanje Boga kao glavnog izvora naših dobara. Naravno, čak i najslabije priznavanje ove primarne činjenice bolje je nego nikakvo, no dok u potpunosti ne shvatimo znanstveno značenje tih riječi, nećemo od njih imati nikakve koristi.

Pretpostavka da Bog, slavni izvor i bit, može uzrokovati ili čak odobriti smrt ili nesreću, pogubna je pogreška koja leži u korijenu svih nedaća. Karakteristika tjelesnog uma je da preokreće tekst koji, iznad svih ostalih u Bibliji, objašnjava stvarni zakon života i prosperiteta. Tjelesni um, kako ga Pavle naziva, nije ništa drugo doli naše vlastito ograničeno i ignorantno mišljenje. Sve dok ne ispravimo pogrešan način razmišljanja, nerazumijevanje Zakona života može uzrokovati našu patnju i nedostatak svega što trebamo - čak i vjerovanje u smrt - iako ne može promijeniti same zakone.

Ključ istinskog značenja prve strofe leži u dvije uporišne riječi »Jahve« i »zemlja«. Na samom početku zastanimo i upitajmo se što podrazumijevamo pod »Jahvom«. »Boga, naravno«, reći ćemo, i to je točno, no biblijsko ime »Jahve«, u pravilu označava Boga kao našeg unutrašnjeg Krista, naš istinski identitet, božansku iskru - spoznaju »ja sam«. Tako ovaj stih konstatira, jednom i zauvijek, da se »zemlja«, koja je kako znamo općeniti termin za naše cjelokupno djelovanje ili životne manifestacije, nalazi pod ovlastima našeg unutrašnjeg Krista ili »ja sam«. Sve nedaće stoga zaista proizlaze iz vjerovanja da je »zemlja« podanik neke vanjske sile ili zakona koji vlada nezavisno od nas i koja nas može posve uništiti. No Zakon života kaže da je čovjek slika i prilika Božja i da ima punu kontrolu nad svim situacijama - baš svima. Psalam 24. naglašava ovu fantastičnu činjenicu dodajući »svijet i svi koji na njemu žive«. Naša zemlja, koja je naš svijet, sa svakim se detaljem našeg života zaista nalazi pod našom upravom i stvara se i uništava našom riječju.

On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

Gora Jahvina, njegovo sveto mjesto, označava spoznaju Boga, živ i stvaran osjećaj njegovog prisustva, nevjerojatno iskustvo sigurnosti i radosti mira koje nadilazi svako poimanje. Kada čovjek postigne taj mir, on je potpuno siguran da je sve dobro i da ga ništa ni na koji način ne može povrijediti. Istovremeno čovjek ima fantastičnu moć pomaganja i iscjeljivanja drugih. Ovakvo stanje uma je stvarno jedina stvar koju vrijedi imati, jer imajući je, čovjek ima sve, a nema li je, nema ništa. Postići takvo stanje istinski je cilj svih naših molitvi i duhovnih postupaka. U Knjizi postanka obećane su nam upravo te ovlasti, a Biblija nam usađuje tu Istinu i upućuje nas kako je usvojiti. Na svetom mjestu ništa nas ne može oskvrnuti: ni bolest, ni siromaštvo ni grijeh ne mogu nas dotaći jer, dok nam um počiva na svetom mjestu, mi ih ne osjećamo kao stvarne. Budući da ih ne osjećamo stvarnima, one nestaju u ništavilo.

Nadahnut pisac nam dalje govori kako je potrebno uzdići se u to divno stanje svijesti, utemeljeno na morima i učvršćeno na rijekama. To znači da su upravo ljudi poput nas, ljudi s raznim ograničenjima i problemima, oni kojima je obećanje namijenjeno. Usprkos svim manama mi to stanje možemo postići jer je ono utemeljeno na vodama - a vode uvijek simboliziraju ljudsku dušu, koja je, nažalost, podložna olujama, poplavama i ponekad tajfunima. Stoga vidimo da ne postoji niti najmanji razlog da se obeshrabrimo samo zato što nam trenutačna situacija izgleda loše, a duhovna nam snaga prividno nedostaje. To nije važno, jer je viša svijest izgrađena upravo na takvim olujnim morima. »Velike vode ne mogu svladati ljubav, niti je poplave preplaviti.« Rekavši da je Božji spas za svakoga, kao što Biblija to čini gotovo na svakoj stranici, stihovi psalma nastavljaju s praktičnim objašnjenjem djelovanja. Za veliki zadatak naše ruke moraju biti čiste kao i naše srce, a svoju dušu ne smijemo predati taštini niti se kri vo zaklinjati. Ove upute su sasvim sigurno konačne, i isplati ih se detaljno proučiti.

Logičnim slijedom dolazi potreba čistog srca - »Blagoslovljeni oni čista srca - jer vidjet će Boga.« Pretpostavljam da smo poznavanjem ove izjave zaslijepljeni pa ne vidimo njezino zapanjujuće značenje. Pokušajte na trenutak razmisliti što znači: »oni će vidjeti Boga«. Zamislite što to zapravo znači i koja bi cijena bila prevelika za iskustvo »viđenja Boga«. Biblija obećava da pod određenim uvjetima putnik, vi i ja, može vidjeti Boga. Naravno, razumijete da se ne radi o »viđenju Boga« očima, kao što vidimo druge ljude ili kuće. Fizičkim okom čovjek može vidjeti samo materijalne stvari, a Bog je Duh, pa se duhovne stvari moraju duhovno percipirati. Jednako tako duhovna percepcija nije stvar uočavanja lika i površine kao što je to slučaj s fizičkim osjetilom vida. Duhovna percepcija je direktno duhovno iskustvo u kojem predmet spoznaje i onaj koji spoznaje postaju jedno. Stoga, vidjeti Boga, prema našem ograničenom i manjkavom ljudskom načinu izražavanja, znači spoznaju savršenog jedinstva sa samom božanskom dobrotom.

Tko su oni čista srca? U biblijskom smislu, riječ »čist« ili »čistoća« ne odnose se na higijenu koja je itekako važna, već obuhvaćaju slobodu od svake pogreške i ograničenosti. Pogreške proizlaze iz uvjerenja da postoji uzrok drugačiji od Boga. Čistoća znači potpunu lojalnost vjeri u jedan, sveprožimajući, svemoćan uzrok koji je u potpunosti dobar - u Boga, našeg Oca koji je na nebesima. Čistoća je vjerovanje u Boga kao jedini uzrok, potpuno odricanje od svake vjere u druge uzroke, odbijanje vjerovanja u moć klime, bakterija, ljudskih zakona, zakona siromaštva ili propadanja, odbijanje priznavanja stvarnosti rasnim ograničenjima vremena i prostora, postojana lojalnost Jednom uzroku te donošenje ispravnih sudova.

Srce, u Bibliji, najčešće predstavlja ono što nazivamo podsviješću. Ono što moramo iskupiti i pročistiti je naš podsvjesni mentalitet. Ako smo svjesno lojalni jednoj moći dobili smo tek pola bitke, iako je to prva i važnija polovica. Druga polovica je pročišćenje i odučavanje podsvijesti od pogrešaka koje su se u njoj akumulirale tijekom vremena. Ako smo tome vjerni, prije ili kasnije naše će srce biti potpuno čisto u biblijskom smislu, i tada ćemo vidjeti Boga. Isus je postigao to stanje kada je rekao: »princ ovog svijeta je došao i u meni ništa ne nađe«, što znači da je njegova podsvijest bila tako pročišćena da ograničavajuće misli nisu imale utjecaja, iako je u jednom trenutku bio »iskušavan kao i mi«.

Pročišćenje duše, ne samo od velikih grijehova koje svatko može prepoznati, već od tisuće svjesnih ograničenih uvjerenja koja ispunjavaju ljudske dane, jedini je put prema slobodi. Prekrasan početak je prihvaćanje duhovne osnove sveukupnosti Božje, no samo kad ovu istinu počnemo primjenjivati na praktičan način, dan za danom - i onda kada nismo za to raspoloženi i onda kada jesmo - vidjet ćemo rezultate. To znači »imati čiste ruke«. Ruka je uvijek moć manifestacije djelovanja, i dok naše djelovanje, cijeloga dana, nije »čisto«, to duhovno znači da nemamo čiste ruke i ne možemo se uzdići na prekrasnu »Goru Jahvinu«.

Ova prekrasna lekcija svoj naglasak dobija nešto izmijenjenim ponavljanjem, kako je to običaj u židovskoj tradiciji. Rečeno nam je da je iskupljen ili spašen onaj koji svoju dušu ne preda taštini - drugim riječima, onaj koji ne traži svoju sreću u djelovanju već u Uzroku, i ne vjeruje da postoji više uzroka od Jednog. Zaklinjati se krivo znači pogrešno vjerovati i biti uvjeren, poput mnogih, da je zlo istinito.

Autor:Emmet Fox