Poglavlje 17

Izravavan pristup informacijama

Pristup informaciji izvan uobičajenoga
načina izuzetno može pomoći
liječenju. Tom metodom moguće je
dobiti gotovo svaku vrstu potrebne
nam informacije. Izravni pristup znači
upravo ono što sadrži. Vi se izravno
povezujete i dobivate informaciju koju
ste željeli. Taj se proces označava kao
visokoosjetilna percepcija, visokoosjetilno
slušanje, vidovitost, visoka osjetilnost
ili psihičko čitanje. Pogledajmo pobliže
što taj proces zapravo predstavlja.

Informacije koje dobijate dolaze
kroz vaših pet osjeta, što se tradicionalno
nazivaju vidom, dodirom, okusom,
sluhom i njuhom. U većine ljudi jedni
su jače razvijeni od drugih. Vaš
unutarnji proces razmišljanja, osjećanja
i postojanja ima u velikoj mjeri veze s
vašim prijamom informacija, kao što
navode neurolingvistički programeri
Richard Bandler i John Grinder u svojoj
knjizi Od žabe do kraljevića (Frogs to
Princes). Vaše unutarnje iskustvo ide
određenim uobičajenim kanalima.
Možete funkcionirati prvenstveno kombinacijom
vizuelnog i kinestetičkog
procesa, ili auditivnog i kinestetičkog
ili vizualnog i auditivnog. Moguća je
svaka kombinacija. Rabite različite
kombinacije za različite unutarnje
procese. Vjerojatno znate razmišljate
li ili ne, prvenstveno u slikama, zvukovima
ili osjećajima.

Preporučujem da to utvrdite, jer
je način kojim pristupate informacijama
kroz normalne osjete, način koji bih
vam preporučila za početak učenja
razvijanja vaše visokoosjetilne percepcije.

Na primjer, ako mi netko kaže
ime, najprije čujem ime, tada kinestetički
tražim u svim smjerovima dok
ne osjetim da sam se povezala s tom
osobom. Iz te situacije vidim slike i
čujem informacije o imenovanoj osobi.
Prije nekoliko godina ja to nisam bila
u stanju učiniti.

Prvi visoki osjet koji sam razvila
bio je kinestetički. Mnoge sam sate
provela provodeći tjelesnu psihoterapiju
dodirujući ljude i njihova energetska
tijela. Tada se moj dar opažanja preselio
na "gledanje". Počela sam vidjeti stvari
i povezivati ih s onim što sam osjećala.
Nakon mnogo vježbanja počela sam
čuti informacije. Svaki od tih načina
pristupa mogu se naučiti vježbama i
meditacijama. Ušavši u smireno, tiho
stanje i usredotočivši se na jedan od
vaših osjeta, pojačavate ga. Samo treba
vježbati. Teži dio jest naučiti ući u
smireno stanje i ostati usredotočen na
svoj cilj.

Vježbe za pojačavanje vaše percepcije

Da biste pojačali svoj kinestetički
osjet, sjednite u udoban položaj za
meditaciju i usredotočite se na osjećaj
nutrine vašega tijela. Usredotočite se
na dijelove tijela i organe. Ako vam to
pomaže, dodirujte dio tijela na koji
ste se usredotočili. Ako ste vizualan
tip, možda ćete željeti gledati taj dio
tijela. Ako ste auditivni, možda ćete
željeti slušati svoje disanje i otkucaje
srca koji će vam pomoći da se
usredotočite.

Sada učinite isto s prostorom oko
sebe. Sjedite zatvorenih očiju i osjećajte
sobu u kojoj se nalazite. Usredotočite
se i pokušajte doseći ili zračiti prema
različitim predmetima ili mjestima u
sobi. Ako vam je potrebna pomoć,
otvorite oči ili dodirnite objekte u sobi,
a zatim se vratite i jednostavno sjedite
i osjećajte. Neka vas sada prijatelj
provede zavezanih očiju po nepoznatoj
prostoriji.

Sjednite i osjećajte prostor kinestetički,
jednako kao što ste se to činili
sa svojim tijelom. Sto ste saznali o
sobi? Skinite povez s očiju i provjerite.
Učinite isto s ljudima, životinjama,
biljkama.

Da biste pojačali svoj vizualni
osjet, sjednite ponovno u položaj za
meditaciju i, zatvorenih očiju, gledajte
u nutrinu vašega tijela. Ako s tim
imate problema, pronađite osjet koji
će vam pomoći. Dodirujte neki dio ili
slušajte svoje unutarnje procese dok
ne budete mogli dobiti njihovu sliku.
Sada učinite isto sa sobom. Najprije,
otvorenih očiju, istražite pojedinosti u
sobi; zatim, zatvorenih očiju, u mislima
stvorite sliku sobe. Sada idite u
nepoznatu prostoriju i počnite zatvorenih
očiju. Što možete "vidjeti"?

Zapamtite, govorimo o vizuelnoj
percepciji. To se razlikuje od procesa
vizualizacije koji je stvaralački čin gdje
vizualizirate ono što želite stvoriti.

Da biste pojačali svoj auditivni
osjet, sjednite u položaj za meditaciju.
Slušajte nutrinu svojega tijela. I ponovno,
ako vam je potrebna pomoć kod
ovog osjeta, stavite ruku na dio koji
slušate i osjetite ga, ili ga promatrajte.
Tada izađite i slušajte sve zvukove koji
vas okružuju. Ako to radite u šumi,
počet ćete opažati usklađenost zvukova.
Zajedno, čine simfoniju. Slušajte još
pažljivije. Što još možete čuti? Zvukove
koji ne postoje? Slušajte još mnogo
pažljivije - jednoga bi dana za vas
mogli imati neko značenje. Itzhak
Bentov u svojoj knjizi Prikradanje
divljem visku (Stalking the Wild Pendulum)
piše o visokom zvuku koji
čuju mnogi ljudi koji meditiraju. Nalazi
se iznad normalne slušne granice. Uspio
je izmjeriti njegovu frekvenciju.

Kada sam razvila svoje sposobnosti
"gledanja", otkrila sam da slike dolaze
u dvama oblicima. Jedan je simbolički,
drugi vjerno prenesen. U slučaju simboličke
slike, jednostavno se vidi neki
prizor koji ima neko značenje za osobu
za koju se "čita". Na primjer, može
se vidjeti maglica kako se okreće na
nebu ili veliki čokoladni kolač. U slučaju
vjerne slike, vide se prizori nekog
događaja ili stvari. Možemo prisustvovati
nekom događaju koji je pacijent imao
u prošlosti. U oba slučaja, u simboličkoj
viziji ili "čitanju" nekog događaja,
iscjelitelj je u položaju svjedoka. To
znači da iscjelitelj ulazi u taj vremenski
okvir i promatra događaje onako kako
su se dogodili. Isto vrijedi za simboličku
viziju. Iscjelitelj gleda kako se odvija i
opisuje je tim redoslijedom. Ja to
nazivam receptivnim kanaliziranjem.
Veoma je važno da je iscjelitelj ne
objašnjava ili ometa dok se odvija.
Značenje vizije može biti različito za
iscjelitelja i za pacijenta. Na primjer,
ako gledate simboličku sliku, recimo
scenu gdje plavi automobil ide cestom,
nećete odmah reći: "Što li to znači?"
Naprosto ćete dalje gledati kako auto
ide cestom i pustiti da se prizor odvija
pred vama. U tom procesu, dobijat
ćete obavijest dio po dio i polako
graditi razumljivu sliku. Ne morate
odmah znati ima li slika simboličko
značenje ili je doslovna (tj. predstavlja
nešto što se zaista dogodilo ili se
može dogoditi). Takav tip informacije
zahtijeva mnogo pouzdanja. Može vam
trebati čak pola sata do sat vremena
da biste oblikovali sliku u nešto
razumljivo.

S druge strane, neki čitači koriste
svoje vlastite simbole i interpretirajući
ih tumače. To se može raditi samo s
mnogo iskustva jer čitač najprije mora
stvoriti jasan skup simbola putem kojih
dobija informaciju.

U drugom tipu vjernoga gledanja
iscjelitelj vidi sliku pacijentovoga
unutarnjega organa. Slika se pojavljuje
ili na ekranu iscjeliteljeva uma, što ja
zovem mentalnim ekranom, ili je
smještena unutar pacijentova tijela, kao
da iscjelitelj može gledati kroz slojeve
tijela u organ poput rengen-aparata.
Taj tip gledanja nazvala sam unutarnjim
viđenjem. To je veoma snažno oruđe
koje pomaže opisivanju neke bolesti.
Unutarnjim viđenjem koristite aktivni
izravni pristup. To znači da tražite
neku određenu informaciju do koje
želite doći. Na primjer, ja mogu
unutarnjim promatranjem gledati u
tijelo gdje god zaželim. Mogu odlučiti
gdje ću gledati, na kojoj dubini, na
kojoj razini aure te u kojoj veličini ili
povećanju, od makro do mikroskopskog.

Promatranje na udaljenosti

Utvrdila sam da je izravaan pristup
moguć i ako je osoba u istoj prostoriji
s vama ili je daleko. Najveća udaljenost
na kojoj sam čitala auru bila je tijekom
telefonskog razgovora između New
Yorka i Italije. Iz mog dosadašnjeg
iskustva, čitanja na daljinu su prilično
precizna, ali iscjelivanje nije toliko
djelotvorno kao kad sam s osobom u
istoj sobi.

Izravni pristup i predviđanje

Mnogo puta su ljudi mojemu
vodiču postavljali pitanja o budućnosti.
On je uvijek odgovarao da je moguće
govoriti samo o vjerojatnoj budućoj
stvarnosti, a ne o apsolutnoj budućoj
stvarnosti, jer svatko od nas ima
slobodnu volju stvarati ono što želi u
budućnosti. Govorio je da ne želi
predviđati budućnost, no mnogo puta
je nastavio odgovarati na pitanja. I
tada bi se velika većina tih mogućih
budućnosti ostvarila. Na primjer, rekao
je jednoj osobi da će je možda zanimati
neki posao u Ujedinjenim narodima.
Otad je dobila dvije ponude koje su
je povezale s UN. Drugoj osobi je
rekao da će raditi u poslaničkoj službi
u Meksiku, a da će prvi kontakt ostvariti
na odmoru u Portugalu. Tako je i bilo.

Drugima je rekao da trebaju završiti
neke stvari u životu, jer će se vjerojatno
seliti. Upravo se sada sele, iako ranije
nisu o tome razmišljali.

Na početku liječenja jedne pacijentice,
rečeno mi je da ima rak i da
će umrijeti. I umrla je. Kada je došla
k meni, nije se na to niti sumnjalo, a
otkriveno je tek nakon četvrtoga CT-a,
poslije četiri mjeseca. Slika učinjena
tomografijom pokazivala je isti oblik,
veličinu i mjesto karcinomskog tumora
koji sam dobila unutarnjim viđenjem.
Naravno, bila sam jako uznemirenom
kada sam došla do te informacije.

Nisam rekla pacijentici. Rekla sam
joj neka odmah ode svome liječniku.
Nažalost, ja nisam mogla doći do toga
liječnika.

Slučajevi poput ovoga postavljaju
pitanje dokle ide iscjeliteljeva odgovornost,
o čemu ćemo govoriti kasnije
u ovoj knjizi.

Najbolje ispitivanje procesa izravnog
pristupa informacijama izvršili su Russell
Targ i Harold Puthoff sa Stanfordskog
istraživačkog instituta koji su proučavali
gledanje na daljinu. Utvrdili su da je
promatrač u podrumu laboratorija na
Stanfordu mogao prilično točno nacrtati
kartu s položajima izabrane grupe ljudi
koji su poslani na različita, prije
odabrana mjesta. Svoj pokus započeli
su s poznatim medijima, a tada su
otkrili da to može bilo tko koga izaberu,
čak i oni najsumnjičaviji. Vjerujem da
je ono što ja činim veoma slično, samo
primjenjeno na iscjeljivanje.

Ukratko, vjerujem da većina ljudi
može rabiti neku vrstu izravnog pristupa
informacijama u svom svakodnevnom
životu. Koja bi vam informacija pomogla
u boljem vođenju vašega posla?
Vjerojatno je možete dobiti uporabom
vlastite visokoosjetilne percepcije. Sve
je to drugi način da se kaže kako
čovjek posjeduje mnogo načina za
primanje informacija i vodstva - ako
ih samo zatraži i bude otvoren da ih
primi.

Izravan pristup informacijama utjecat
će u velikoj mjeri na budućnost. Ako
mi kao vrsta učimo kako doći do
informacija, na što sve ukazuje, to će
utjecati na naš cjelokupni obrazovni
sustav i naravno, na društvo u kojem
živimo. Ići ćemo u školu ne samo
kako bismo naučili deduktivno i induktivno
razmišljati, dobijati informacije i
jačati pamćenje, nego ćemo također
ići u školu da naučimo kako doći
do bilo čega što želimo znati u
datom trenutku.

Umjesto da trošimo sate na pamćenje
stvari, učit ćemo kako doći do
informacija koje su već pohranjene u
"sjećanju" univerzalnoga energetskoga
polja. U ezoteričkom nazivlju te uskladištene
informacije nazivaju se akashic
(akašik) zapisima.

To su energetski upisi fiksirani
unutar univerzalnog holograma svega
što se ikad dogodilo ili što se ikad
znalo. U ovakvom tipu rada mozga,
informacije se ne uskladištuju u našem
umu; do njih se jednostavno dolazi.

U ovakvom tipu rada mozga, sjetiti
se znači priključiti se ponovno na
univerzalni hologram i ponovno čitati
informaciju, a ne pretraživati vlastiti
um kako biste je dozvali.

Budući da informacije postoje izvan
ograničenja linearnog vremena, kao što
je prikazano u četvrtome poglavlju,
vjerojatno ćemo do izvjesne mjere moći
čitati budućnost, poput Nostradamusa
koji je npr. predvidio uspon diktatora
Hitlera u Europi, dvije stotine godina
ranije.

Poglavlje 17 - sažetak

1. Koji su glavni načini izravnoga
pristupa informacijama?
2. Opišite načine pojačavanja vašega
vizuelnog, auditivnog i kinestetičkog
osjeta.
3. Ako je osoba kinestetički tip, na
koje bi se vrste meditacija i izravnoga
pristupa trebala usredotočiti?
4. Koja je razlika između aktivnog
gledanja aure i simboličkog promatranja?
5. Je li izravni pristup informacijama
moguć na daljinu? Kako daleko?
Koje je, prema fizici, objašnjenje
toga fenomena?
6. Koja je razlika između aktivnog i
receptivnoga kanaliziranja ili pristupa
informacijama?

Tema za razmišljanje

7. Jeste li ponajprije vizualni, auditivni
ili kinestetički tip?