Otprilike u isto doba, tim geologa Indijskog instituta za geološka mjerenja i naftne tvrtke, podrobno je istražio slanu formaciju. Na temelju tih promatranja zaključeno je da se ta formacija nalazi na prirodnom mjestu ispod kambrijskog ljubičastog pješčenjaka i da je, stoga, kambrijskog podrijetla.

Taj je zaključak objavljen u pismu časopisu Nature (Coates i dr., 1945.). Jedan od autora tog pisma bio je Gee, koji je do tada zagovarao eocensko podrijetlo slane formacije. Međutim, geolozi su priznali: "... do svojih smo zaključaka stigli usprkos određenim poteškoćama, kao što je česta prisutnost sitnih biljnih fragmenata poslije-kambrijskog podrijetla u dolomitima i slojevima uljnog škriljevca, koje danas ne možemo precizno objasniti." Drugim riječima, moguće je objasniti prisutnost biljnih fragmenata u topljivim slojevima soli, no kako su oni dospjeli u stijene poput dolomita i škriljevca? Takvo se umovanje osniva na pretpostavci da su se kopnene biljke pojavile tek u siluru (prije oko 400 milijuna godina), a razvijene biljke, kao što su kritosjemenjače, tek u kredi (prije oko 100 milijuna godina).

U svom predsjedničkom obraćanju Indijskoj nacionalnoj akademiji znanosti 1944., Sahni je (1945.) naveo brojne primjere peluda, komadića drveta i dijelova kukaca otkrivenih u uzorcima kallara, dolomita i škriljevca iz slane formacije. U svom izvješću (1945., str. 10), Sahni je rekao da su poduzete 'stroge mjere opreza' kako bi se spriječila kontaminacija uzoraka suvremenim organskim ostacima. Nadalje, istaknuo je da su uzorci uzeti iz nalazišta na kojima je geološki dokaz isključio mogućnost intruzije iz mlađih slojeva.

Sahni i njegov pomoćnik B. S. Trivedi primijenili su veoma stroge laboratorijske metode. Prilikom demonstracije na simpoziju, rekao je Sahni (1945., str. 15): "... u sićušnom bloku dolomita otkriven je komadić pougljenjenog drveta ... koji je izrezan i poliran na svim stranicama kako bi se pokazalo da ne sadrži nikakve jame ili pukotine, inače vidljive snažnim džepnim povećalom. Blok je na uobičajen način podvrgnut toplini i potom uronjen u posudu filtrirane razrijeđene HCl."

U svom obraćanju Nacionalnoj akademiji znanosti, Gee je zaključio (1945., str. 293) da je slana formacija uobičajen sediment, i da se nalazi na svom izvornom mjestu ispod ljubičastog pješčenjaka. To je značilo da je oblikovana u kambriju ili prekambriju (Gee, 1945., str. 305), dok je kohatska sol eocenskog podrijetla. Gee je time promijenio svoje prvotno mišljenje da je slana formacija eocenskog podrijetla. (Gee, 1934.) nije pronašao nijedan čvrst dokaz masivnog geološkog potiska u tom području (Gee, 1945., str. 305). Pascoe, koji je do tada zastupao ideju da je slana formacija eocenska naslaga prekrivena uslijed geološkog potiska, smjestio ju je u kambrijski dio novog izdanja svog Manual of the Geology of India (Priručnik indijske geologije) (Sahni, 1947.b, str. 31).

Gee je rekao da krednjaci eocenskog tipa, koje je otkrio u slanoj formaciji nisu bili in situ, kako je prvotno vjerovao, već da su ondje stigle iz mladih formacija. A o fragmentima biljaka je rekao (1945., str. 296): "Daljnje istraživanje ilovače s fragmentima biljaka u Kathi, dovelo je do otkrića jednog ili dvaju otisaka malog lista, koje je prof. B. Sahni pripisao akaciji, biljnoj vrsti koja i danas raste u području slanog lanca, dok u slučaju rudnika u Khewri, prisutnost značajnog rasjeda u blizini, koji se proteže otprilike usporedo sa slojevima kamene soli, navodi na alternativno objašnjenje prisutnosti tih fragmenata biljaka." Gee je smatrao da su u sol možda dospjeli u relativno mlađem razdoblju.

Što se tiče otkrića iz Kathe, Gee se oslanjao na pretpostavku da je akacija relativno mlada biljka, te da nikako nije mogla postojati u kambriju. U tom slučaju, pokušao je postojanjem rasjeda objasniti prisutnost razvijenih biljaka u formaciji, za koju je smatrao da je kambrijskog podrijetla. No, nije objasnio koliko se točno rasjed nalazi blizu mjesta na kojima je pronašao fragmente biljaka, niti pokazuje li stratifikacija ikakve očite tragove pomicanja tla. Činjenica da su slojevi soli još uvijek bili naizgled neprekinuti, ostavlja otvorenom mogućnost da su fragmenti biljaka otkriveni in situ.

Gee (1945., str. 297) je Andersonove otiske lista smatrao neuvjerljivim, a opisao ih je kao: "... neodređene smeđkaste tragove, vjerojatno organskog podrijetla." Iako je vidio (1945., str. 299) znakove organskih naslaga u škriIjevcu i dolomitu slane formacije, označio ih je: "... suviše primitivnima da bi se u njima mogli sačuvati kosturi ili drvenasta tkiva."

Međutim, Geeja su ozbiljno zabrinula Sahnijeva otkrića koja su se osnivala na pažljivim promatranjima i laboratorijskim analizama. Sahni je dokazao prisutnost ostataka razvijenih biljaka, kao i drvenastih tkiva, ne samo u soli i dolomitima slane formacije, već i u drugim vrstama kamena, poput škriljevca. Što se tiče soli i dolomita, Gee je pretpostavio da je fragmente biljaka u njih možda nanijela filtrirajuća voda. No, rekao je (1945., str. 307), time se ne mogu objasniti iznimno otporni slojevi naftnog škriljevca, u kojima je Sahni također pronašao mikrofosile. Primijetio je da, ukoliko je Sahni, na temelju svojih biljnih fosila točno pripisao eocensko podrijetlo slanoj formaciji (1945., str. 306): "... tada će to neophodno promijeniti naša stajališta o osnovnim značajkama uobičajenih sedimentnih i tektonskih dodira." Prema standardnom razmišljanju geologa, to je upućivalo na kambrijsko podrijetlo.

Na godišnjem skupu Indijske nacionalne akademije znanosti održanom 1945., slana formacija je opet bila predmetom dugotrajnih rasprava.

Sahni je izvijestio o (1947.a, 1947.b) drugim otkrićima mikrofosila kritosjemenjače i golosjemenjače iz slanog lapora, naftnih škriljevaca i dolomita iz svih razina slane formacije. Mikrofosili razvijenih biljaka također su otkriveni u uzorcima jezgre iz dubokih bušotina u rudniku soli u Khewri.

Sahni (1947.b, str. 31-36) je pružio uvjerljiv dokaz da mikrofosili nisu intruzivne kontaminacije. Nadalje, na znanstvenim skupovima u Velikoj Britaniji, geolozima je demonstrirao svoje laboratorijske tehnike kojima je pribavio (1947., str. 39): "...fragmente drvenastog tkiva" s uzoraka iz dolomita i naftnih škriljevaca u slanoj formaciji.

Shani je dodao (1947.a, str. 243): "... u fragmentu izvornog materijala gospodina Andersona otkriveno je nekoliko mikrofragmenata drveta." To bi moglo potvrditi Andersonovu identifikaciju otisaka lista u njegovim uzorcima iz klanca Khewra. Sahni je odveo Geeja i druge stručnjake na Andersonovo nalazište, no ondje nisu pronašli nijedan sličan uzorak. Ustvrdio je da te okolnosti (1947.b, str. 20): "... ni na koji način ne dovode u sumnju identifikaciju Andersonova uzorka, kao hrastova lista." Dodao je (1947.b, str. 20): "Poslije se uspostavilo da smo tražili na pogrešnome mjestu."

Andersonov otisak hrastova lista otkriven je niže i nešto dalje od mjesta koje su pretraživali.

O činjenici da je u slanoj formaciji otkrivena razvijena biljka i mikrofosili kukca, Sahni je rekao (1947.b, str. 45-46): "Nedavno je gospodin Gee ponudio alternativno objašnjenje.

Pretpostavlja se da kritosjemenjače, golosjemenjače i kukci iz nizova staništa možda predstavljaju visoko razvijenu kambrijsku i prekambrijsku floru i faunu! Drugim riječima, pretpostavlja se da su se te biljke i životinje razvile u području Slanih planina nekoliko stotina milijuna godina prije nego li igdje drugdje na svijetu. Rijetko bi tko pomislio da bi neki današnji geolog mogao ozbiljno izložiti takvu ideju."

Propitkujući temeljne evolucijske pretpostavke o razvoju živih bića na Zemlji, Gee je iznio drugo moguće objašnjenje sporne slane formacije. Do tada se relativno kasna pojava kritosjemenjača, golosjemenjača i određenih kukaca uzimala kao nepobitna činjenica. Dokaz o njihovoj prisutnosti u slanoj formaciji valjalo je riješiti: 1.) pretpostavkom da su intruzivno dospjele u kambrijsku formaciju ili 2.) pretpostavkom da su prirođene toj formaciji, što bi dokazalo da su eocenskog podrijetla i upućivalo bi na djelovanje snažnog geološkog potiska, koji bi objasnio njezin položaj ispod formacija za koje se općenito smatra da su kambrijskog podrijetla. Zagovornike prve pretpostavke, uključujući Geeja, veoma je zabrinula uvjerljivost Sahnijeva dokaza o tome da su njegovi mikrofosili bili otkriveni

in situ. Gee je stoga pretpostavio da je slana formacija možda ipak kambrijskog podrijetla, na što je snažno upućivao geološki dokaz, te da su mikrofosili kritosjemenjača, golosjemenjača i kukaca bili in situ. To je moglo značiti samo da su se krotisjemenjače, golosjemenjače i kukci razvili mnogo prije nego li se to dade zaključiti iz svih danas postojećih izvješća o evoluciji.

Bila je to odvažna pretpostavka, no u to vrijeme nije naišla na povoljan odaziv.

Poslije su u drugim kambrijskim naslagama iznad slane formacije, otkriveni dodatni dokazi o prisutnosti kritosjemenjača i golosjemenjača.

Među njima su se nalazili mikrofosili kritosjemenjača i golosjemenjača iz pseudomorfnih naslaga soli (Ghosh i Bose, 1947.), golosjemenjača iz ljubičastog pješčenjaka (Ghosh i dr., 1948.), fragmenti drveta iz škriljevca u Neobolusu (Ghosh i dr., 1948.) i fragmenti drveta iz magnezijskog pješčenjaka (Ghosh i dr., 1948.).

Ghosh i Bose (1950.a, str. 76) predložili su dva moguća objašnjenja tog dokaza o razvijenim žilnim biljkama iz gore spomenutih formacijama:

" 1 . Geološki utvrđeni kambrijski slojevi oblikovali su se nakon kambrija;

2. Žilne biljke postojale su u kambriju ili prekambriju." Ghosh i Bose su odbacili prvu pretpostavku, jer su se geolozi jednoglasno složili da su se spomenuti slojevi ustvari oblikovali u kambriju. Druga im je pretpostavka bila mnogo vjerojatnija, premda je ujedno: " ... odstupala od prevladavajućih koncepcija filogeneze biljaka."

Isticali su da su u slojevima slične starosti u Švedskoj (Darrah, 1937.) i SSSR-u (Sahni, 1947.b, u bilješci uz ilustracije) otkriveni neki ostaci razvijenih biljaka.

Ghosh i Bose (1947.) iznova su potvrdili vjerodostojnost ostataka razvijenih biljaka u slanoj formaciji, koje su otkrili Sahni i njegovi suradnici.

Osim toga, pribavili su fragmente razvijenih biljaka iz uzorka škriljevca iz kambrijskih ili prekambrijskih slojeva u Vindhyaniju u sjevernoj Indiji (Ghosh i Bose, 1950.b), te iz uzorka kambrijske stijene iz Kašmira (Ghosh i Bose, 1951.a). U nekim su slučajevima Ghosh i Bose (1951.b, str. 130-131; 1952.) pronašli fragmente razvijenih biljaka (četinjača) u uzorcima kambrijske stijene, koja je sadržavala i trilobite. Uzorci su potjecali iz slanih pseudomorfnih slojeva Slanih planina i škriljevca iz okolice Rainwara u Kašmiru.

Drugi istraživači potvrdili su otkrića Ghosha i njegovih suradnika (Jacob

et al., 1953.), otkrivši dokaz o razvijenim žilnim biljkama, uključujući golosjemenjače u uzorcima kambrijske stijene iz slane formacije i drugih nalazišta u Indiji. Jacob i njegovi suradnici privukli su pozornost i na slična kambrijska paleobotanička otkrića u Švedskoj, Estoniji i Rusiji, o kojima su izvijestili S. N. Naumova, A. V. Kopeliovitch, A. Reissinger i W. C. Darrah (Jacob i dr., 1953., str. 35).

Njemački su istraživači (Schindewolf i Seilacher, 1955.) odnijeli uzorke stijene iz slane formacije u Njemačku, no tamošnji stručnjaci nisu pronašli dokaz o ostacima biljaka. No, Schindewolf je u svojoj raspravi spomenuo da je osobno vidio kako je jedan indijski znanstvenik iskopao biljne mikrofosile iz uzorka stijene iz kambrijske slane formacije u Indiji. Nakon toga su utihnule rasprave o tomu problemu. Razlog tome, najvjerojatnije je bilo razdvajanje Indije i Pakistana. Nakon odcjepljenja, članovi Indijskog instituta za geološka mjerenja možda nisu imali slobodan pristup Slanim planinama u novoutemeljenoj neovisnoj Islamskoj Republici Pakistanu.

Tijekom posljednjih godina, naftni su geolozi opsežno istraživali područje Slanih planina, gotovo se uopće ne obazirući na rasprave koje su se

vodile prethodnih godina prošlog stoljeća. Premda suvremena geološka izvješća priznaju djelovanje geološkog potiska u Slanim planinama, jednoglasno izjavljuju da je slana formacija oblikovana u eokambriju (Yeats i dr., 1984., Butler i dr., 1987., Jaume i Lillie, 1988., Baker i dr., 1988., Pennock i dr., 1989., McDougall i Khan, 1900.). U jednom radu (Butler i dr., 1987., str. 410) spominju se otkrića fragmenata drveta u soli duboko u rudnicima u Khewri. Autori pretpostavljaju da su ti fragmenti intruzivni, no pritom zanemaruju razmotriti opsežna izvješća Sahnija i drugih istraživača, isključujući takvo objašnjenje mikrofosila otkrivenih u različitim vrstama stijena iz slane formacije.

Rasprava

Tijekom prvih rasprava o prirodi i starosti slane formacije, fosilni dokaz nije imao ključnu ulogu. Raspravama su dominirala geološka razmatranja.

Nakon što su Sahni i drugi istraživači 30-ih i 40-ih godina 20. st. iznijeli paleobotaničke dokaze, sporna slana formacija postala je zanimljiva s paleontološkog gledišta. Sahni, kao i njegovi suradnici i pristaše, vjerovali su da mikrofosili razvijenih biljaka i kukaca, kao i nekoliko biljnih makrofosila (komadići drveta i otisci lista), upućuju na eocensko podrijetlo slane formacije. Prisutnost slane formacije ispod neupitno kambrijskih slojeva (ljubičasti pješčenjak, magnezijski pješčenjak i pseudomorfnih naslaga soli) objasnili su kao rezultat golemog geološkog potiska.

Zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su Sahnijeve zaključke s dva aspekta.

Prvo, tvrdili su da su fosili biljaka i kukaca neupitno intruzivni. No, čak su i oni priznavali da je veoma teško objasniti, kako su ti fosili dospjeli u tako otpornu stijenu kao što je naftni škriljevac u slanoj formaciji. U cjelini, čini se da postoji prilično uvjerljiv dokaz o prisutnosti mikrofosila, čak i nekih makrofosila u slanoj formaciji. Sahni i njegovi suradnici iznijeli su uvjerljive protuargumente mogućoj kontaminaciji njihovih uzoraka stijene na nalazištu i u laboratoriju.

Drugo, zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su Sahnijevu hipotezu o snažnom geološkom potisku, uslijed kojega su kambrijske formacije prekrile eocensku slanu formaciju. Tu su hipotezu pobijali pozivajući se na tragove uobičajenog dodira slane formacije i gornjih slojeva. Danas geolozi uglavnom prihvaćaju Sahnijeve zaključke. Postoji dokaz o geološkom rasjedu u slanoj formaciji. No, ni danas geolozi nisu složni u pripisivanju podrijetla slane formacije eokambriju.

Zaustavimo li se ovdje, spor ostaje neriješen. Čini se da se geološki i paleobotanički dokazi još uvijek sukobljavaju. Taj se spor, međutim, može riješiti prihvatimo li Geejevu pretpostavku da su u kambriju ili prekambriju možda postojale razvijene kopnene biljke i kukci. To, naravno, pobija prihvaćena stajališta o evoluciji života na Zemlji. No, ujedno se čini i najrazumnijim načinom za usklađivanje svih kategorija dokaza.

Postojanje razvijenih žilnih biljaka (uključujući golosjemenjače i kritosjemenjače) u najranijem paleozoiku potvrđuju:

1.) izvješća Ghosha i njegovih suradnika o mikrofosilima golosjemenjača i kritosjemenjača u kambrijskim slojevima koji prekrivaju slanu formaciju, te u kambrijskim slojevima na drugim područjima Indijskog potkontinenta;

2.) onovremena izvješća istraživača iz drugih dijelova svijeta, koja dokazuju postojanje razvijenih biljaka u kambriju (vidi: Leclerq, 1956.); 3.) suvremena izvješća koja postojanje kritosjemenjača smještaju u trijas (Cornet, 1989., str. 1993).

Prema uobičajenim stajalištima, kritosjemenjače su nastale u kredi. Cornet ih u svom djelu smješta u trijas, čime se postavlja između standardnog gledišta, koje podrijetlo kritosjemenjača pripisuje kredi i Sahnijeva dokaza, koji upućuje na postojanje kritosjemenjača u kambriju. Prema prihvaćenim gledištima, golosjemenjače su nastale u devonu, a prve kopnene biljke pojavile su se u srednjem siluru.

Paleobotanički i geološki dokaz iz Slanih planina u Pakistanu upućuje na to da su razvijene biljke, uključujući golosjemenjače i kritosjemenjače, kao i kukci, postojal i u ranom kambriju i dosljedan je povijesnim izvješćima iz purana. Razmotrimo li ga u odnosu na brojne dokaze o postojanju anatomski suvremenih ljudi u istom razdoblju, dokaz iz Slanih planina navodi na potrebu obuhvatnog prevrednovanja općeprihvaćenih ideja o evoluciji živih bića na ovome planetu. Jedan od mogućih ishoda takvog pristupa moglo bi biti napuštanje darvinističke teorije evolucije u korist slike podrijetla i razvoja života utemeljene na vedskim i puranskim tekstovima.