ILUZIJA ODVAJA OD STVARNOSTI.

 ISTINA SPAŠAVA OD ILUZIJE.

 

 

To što je imao nevjerovatnu sreću i priliku da ide, figurativno rečeno IZNAD OBLAKA, omogućavalo je Andreju da vidi ono što je bilo ISPOD.Imao je sposobnost da gleda u umove ljudi i na taj način, naime, gledajući, obogaćivao je svoju percepciju, još dublje spoznavajući Mudračeve poruke u vezi sa prividnom stvarnošću koju svaki pojedinac za sebe kreira.

Izabirući ono što najviše odgovara njihovoj predstavi o sebi i o životu i hraneći tu predtavu, ljudi su stvarali svoje SUBJEKTIVNE  STVARNOSTI i začinjavali ih nesvjesnošću. Ove su se međusobno preplitale i miješale, opstajući u moru sveopće narastajuće iskrivljene percepcije.

Andreju se činilo da su tzv. DRUŽENJA bila više nalik situaciji na nekakvoj pumpi gdje se sipa gorivo lažnih osmjeha i pohvala i gdje se plaća lažnim, licemjernim slikama, nego na istinsku manifestaciju ljubavi. Kao da je u pitanju obogaćeno oktansko gorivo. Ogromna je bila energija koju su ljudi trošili u cilju dopadanja drugima, u cilju prehrane kružnih ideja bez sadržaja, da bi za uzvrat dobili vitaminizaciju osobnih vjerovanja, osobnog mjesečarenja, osobne konceptualizacije života.

Bila je to avangardna predstava o ukrštanju bezbroj izobličenih projekcija. Čovječanstvo, obmanuto idejama, udaljavalo se od svoje svrhe. Svaka mogućnost suočavanja sa Istinom je bivala potiskivana narastajućim brojem projekcija, tehnološkim profinjavanjem ekrana, tj.uma.

"Stvarno, koje čudo sprječava da se bezbroj unutrašnjih konflikata ne ispolji kroz sveopći nuklearni rat? Pa zdravstveno stanje čovječanstva i nije tako loše za ovu količinu poremećenih umova.", pomisli Andrej, neveselo pridodavši za sebe:" Kao da sam ja bolji!"

Energija oslobođena ovim iskrenim priznanjem učinila je to da Andrej u trenutku dobije ponovo viziju tri ekrana.

"Prvi ekran ti pokazuje kakav zamišljaš da jesi. Tvoj neosvješteni dio bića iskrivljuje ti percepciju o samome sebi. Na srednjem ekranu može se vidjeti ispoljavanje tvoje suštinske prirode. Slike trećeg pokazuju ti kako da se oslobodiš mehanizma u ponašanju, kako da se oslobodiš ropstva."

Najteže mu je valjda bilo da prihvati da nije ono za što se smatra. Bijaše bolno objektivno viđenje onoga što se ni subjektivnom percepcijom nije usuđivao gledati.

Koliko bi bilo lakše zatvoriti oči, zaboraviti na sve, spavati! najbolja odluka nije bila ni blizu laka. Pogled obogaćen saznanjem o svojoj pravoj prirodi sa srednjeg ekrana izazvao je još dublju potrebu za promjenom.

Tri ekrana stopiše se u jedan, podijeljen na tisuću manjih.

"Tako te doživljavaju drugi. Tisuću posmatrača percipira te na tisuću raznih načina. Negativna osjećanja, tvoje i tuđe projekcije i još mnogo toga uslovljavaju tvoje ponašanje, koje je prema tome NEAUTENTIČNO.

Sjeti se svojeg Porijekla i osvijesti Božanski Proces u tebi."

Zaista, Andrej se toliko puta osjećao baš tako, kao da neki mehanizam sa različitom dugmadi. Pritisneš jedno, sve je O.K., pritisneš drugo, sve naopako.

"Nemoj se čuditi kad se zatekneš da razmišljaš onako kako bi tvoja majka razmišljala ili da radiš nešto na nači na koji bi to radio tvoj otac. Razumi svoje ponašanje, odvoji tvoje od svega što nije tvoje.

Oslobodi se onoga što te guši, onoga što radiš, da bi se dopao drugima.

Zamijeni umjetno autentičnim, nadomjesti traženje potvrda van sebe nalaženjem odgovora u svojoj najdubljoj prirodi. Izaberi: ili ćeš platiti cijenu osvješćivanja, koja je u odnosu na ono što se dobiva mala, ili ćeš se cjenkati robujući bezvrijednom."

Izgledalo je da su ekrani opremljeni nekim nevidljivim zvučnicima jer se drugi izvor glasa koji je pratio slike, nije mogao vidjeti.

"Toliko sam vremena uložio u svoje sazrijevanje, a ništa! Imam utisak ne da ne napredujem, nego da nazadujem!", reče Andrej.

"Često spoljašnje kasni za unutrašnjim. U ogledalu, dobivenom svjesnim prolaženjem kroz Sedam Prstenova, primjećuje se do malo prije viđeno. Svjetlost napretka, rasplamsala Božanska Iskra, osvjetljava neprimjećivano. Ne brini!" Andrej kao da je ovo već čuo negdje.

"Vjerovao sam da predstavljam ono što su mi drugi servirali kao istinu, i o čovjeku, i o životu, i o meni u svemu tome. Imao sam nejasne, frustrirajuće, ali ipak nekakve uloge. Nisam znao ni za pitanja a kamoli za odgovore zbog kojih sam, otkad te poznajem, izgubio čvrsto tlo pod nogama!"

"Oslobađanje od prividnih točaka oslonca uvijek je bolno. To je cijena putovanja prema Istini. Usaglasi se sa Božanskim Postojanjem, saživi se sa njim.

Bit ćeš ono što trebaš biti, radit ćeš što je najbolje da radiš. Bježanje od suštinskih pitanja nudi trenutno olakšanje, ali život ne traje jedan dan. Bez suštinskih pitanja nema ni suštinskih odgovora. Svi odgovori oduvijek postoje, potraži ih."

"Pomozi mi! Reci mi tko sam ja zaista!"

"Ti nisi skup misli koji sačinjava tvoj um, osjećanja, ubjeđenja, sjećanja, maštanja. Ti sigurno nisi ubjeđenja, sjećanja i maštanja. To je um. Um je um, a ti nisi um..."

"tko se u stvari. pita? Tko misli?", Andrej uputi pitanje i Glasu i sebi.

"Interesantno pitanje, još zanimljiviji odgovor. Nitko!", odgovori Glas.

"Nitko?"

"Nitko!"

"A tko si Ti?", mladić ponovi pitanje na koje dosad još nitko nije dobio odgovor koji bi ga zadovoljio.

"Kad budeš spoznao tko si Ti, spoznat ćeš i tko sam Ja. Kao što ti već rekoh Iskonska Tajna ukazuje na još jednu Tajnu...