POGLAVLJE   VI

Sada, draga braćo i sestre, kada shvatimo da su Ljubav i Jedinstvo veliko temelje našeg Stvara-nja, da smo mi djeca Božanske Ljubavi i da će vječna pobjeda nad svim greškama i patnjom biti izvršene kroz ljubav i blagost-kada ovo shvatimo, gdje onda u ovoj lijepoj slici možemo smjestiti ta-kvu praksu kao što je to vivise-kcija, i presađivanje životinjskih žljezda? Da li smo još tako primitivni, tako paganski, da još vjerujemo da nam je žrtvovanjem životinja omogućeno da izbjegne-mo posljedice naših vlastitih po-grešaka i neuspjeha? Prije skoro dvije tisuće petsto godina je Buddha svijetu pokazao neisprav-nost žrtvovanja nižih stvorenja. Čovječanstvo već ima veliki dug prema životinjama koje uništava i muči, i iz takve neljudske prakse ne može proizaći ništa dobrog za čovječanstvo - ništa drugo osim šteta i nepravda se može izroditi za ljude i životinjski svijet. . .

Kako smo mi na Zapadu otišli daleko od ovih lijepih ideala naše majke Indije u starim vremenima-kada se je gajila tako velika ljubav prema svim zemaljskim stvorenjima, da su ljudi bili obučavani da liječe bolesti i povrede ne samo životinja već i ptica. Osim toga postojali su veliki rezervati za sve vrste života, i ljudima je bilo odbojno povrje-đivati niža stvorenja, tako da je svakom čovjeku koji je lovio životinje bilo uskraćeno pružanje pomoći od strane liječnka sve dok se ne bi zakleo da će prestati sa takvom praksom. Nemojmo govo-riti protiv ljudi koji prakticiraju vivisekciju (seciranje živih životi-nja) jer jedan dio njih radi iz istinskih humanih motiva, nadajući se i težeći pronalasku nekog ola-kšanja, za ljudsku patnju, njihovi motivi su dosta dobri, ali je njihova mudrost vrlo mala, i oni imaju vrlo malo razumijevanja o svrsi života. Sam motiv kako god bio dobar, nije dovoljan - to mora biti povezano sa mudrošću i zna-njem. Strahote crne magije koja je povezana sa presađivanjem žlje-zda su tako strašne da je bolje da o njima i ne pišemo, ali usrdno moli-mo svako ljudsko biće da se toga kloni kao da je to gore deset tisuća puta nego bilo koja pošast jer je to grijeh protiv Boga, čovjeka i živo-tinja. Sa jednim ili dva izuzetka nema potrebe da se upire na neu-spjeh moderne medicinske nauke, uništavanje je beskorisno sve dok ne izgradimo nešto bolje, a u medi-cini je već položeno temelje nove zgrade, usmjerimo pažnju da na taj hram dodamo jedan ili dva kame-na. Nema nikakve koristi od kritizi -ranja te današnje profesije - to je sistem koji je pogrešan, a ne čovjek, jer to je sistem u kojem liječnik zbog ekonomskih razloga nema vremena da pruža ispravan tretman ili priliku za potrebnu meditaciju i misli koje su ostav-ština onih koji su posvetili svoje živote njezi bolesnih. Kao što je Paracelzus rekao mudri liječnik liječi pet, a ne petnaest pacijenata dnevno-ideal koji je nepraktičan u ovom vremenu za prosječnog pra-ktičara. Zora nove i bolje umje-tnosti liječenja je pred nama. Prije sto godina je Homeopatija od Hahnemann-a bila prva jutarnja zraka svjetla nakon dugotrajne mračne noći, i to može odigrati veliku ulogu u budućnosti medi-cine. Osim toga pažnja koja je u sadašnjem dobu usmjerena na po-boljšanju stanja života i čistijoj i zdravijoj ishrani jeste napredak ka sprečavanju bolesti, i oni pokreti koji su usmjereni da ljudim predo-če zajedničku povezanost između duhovnih slabosti i bolesti, i lije-čenja koje se može postići kroz usavršavanje uma-svi oni pokazuju put prema dolazećem sjajnom suncu u čijem će zračećem svijetlu iščeznuti bolesti mraka. Podsjeti-mo se da je bolest opći neprijatelj i da svatko od nas ako pobjedi i mali djelić bolesti da on pomaže ne samo sebi već i cijelom čovje-čanstvu. Neka, ali određena količi-na energije bi se trebala proširiti prije nego je njen poraz potpun, neka svatko, svi težimo ovom rezul -tatu. Oni koji su veći i jači od dru-gih bi trebali ne samo učestvovati sa svojim udjelom već i materi-jalno pomagati svoju braću. Očito je da je prvi način da sprječimo širenje bolesti tako da prestanemo činiti ona djela koja pojačavaju moć bolesti, drugo da iz naše prirode odstranimo naše vlastite poremećaje, jer oni dopuštaju budu -će napade. Postizanje ovoga je ustvari pobjeda, potom kada smo oslobodili sebe mi smo slobodni da pomažemo drugima. To nije tako teško kako može izgledati na prvi pogled, od nas se očekuje da učinimo ono što najbolje možemo, a mi znamo da je ovo moguće za svakoga od nas ako ćemo slušati zapovjedi naše vlastite Duše. Život od nas ne traži nezamislivu žrtvu, on od nas traži da kroz njega putujemo sa užitkom u našim srcima i da budemo blagoslov za one koji se nalaze oko nas, tako ako smo mi napustili svijet samo kao neku neznatnu igru to je bolje za našu posjetu - onda smo mi izvršili naš posao. Ako se ispravno čitaju religijska učenja ona nas pozivaju da “napusti sve i slijedi Mene”, to znači da se u potpunosti prepustimo zahtjevima Višeg Seb-stva, ali to ne znači kako neki zamišljaju da se odreknemo kuće i udobnosti, ljubavi i obilja-istina je daleko od toga.

Princ kraljevine sa svim svojim veličanstvenim palačama, može biti poslan od Boga i kao takav uistinu blagoslov za svoje ljude, za svoju zemlju čak i za svijet. Koliko mnogo bi bilo izgubljeno da je taj princ zamišljao da je njegova dužnost da ode u samostan. Sve dužnosti života u svakom polju, od najniže do one najviše moraju biti popunjene-a Božanski Vodič naših sudbina zna koje je mjesto du-žnosti najpodesnije za naš napre-dak, sve što se od nas očekuje jeste da obavimo tu dužnost veselo i što bolje. U tvorničkim halama postoje sveci kao i u kotlovnici broda isto kao i među religioznim dostojan-stvenicima različitih redova. Na ovoj zemlji nitko od nas nije bio upitan da učini nešto više nego li je to u njegovoj moći, i ako težimo da dosegnemo ono što je najbolje u nama, uvijek vođeni našim Višim Sebstvom-onda je za svakoga mo-guće zdravlje i sreća. U prošle dvije tisuće godina je Zapadna civilizacija prošla kroz period inten -zivnog materijalizma i ostvarenje duhovne strane naše prirode i postojanja je bilo u velikoj mjeri izgubljeno u stavu uma koji je prednost dao svjetovnoj imovini, ambicijama, željama i zadovoljstvi -ma nad stvarnim stvarima. Istin-ska svrha čovjekovog postojanja na zemlji je bila pomračena nje-govom tjeskobom da iz svoje inkarnacije dobije ništa drugo osim svjetovni dobitak. To je bilo vrijeme kada je život bio veoma težak zbog nedostatka stvarne udobnosti, ohrabrenja i poticanja koje je nastalo shvaćanjem viših stvari nego što su to svjetovne stvari. U posljednjim stoljećima religije su mnogim ljudima izgle-dale kao legende nemajući nika-kvog utjecaja na njihove živote umjesto da su bile sama suština njihove egzistencije. Istinska priro-da našeg Višeg Sebstva, znanje o prošlim i kasnijim životima pored ovog sadašnjeg je nama značilo vrlo malo-umjesto da je bilo vodič i poticaj u svakoj našoj akciji. Mi smo se radije klonuli velikih stvari i pokušali ovaj život učiniti što god je to moguće udobnijim izbacujući nadfizičko iz naših umova, i ovise-ći o zemaljskim zadovoljstvima koja nam nadoknađuju naše nevo-lje. Tako je pribavljanje položaja, bogatstva i svjetovne imovine po-stalo cilj kroz stoljeća, i kako su te stvari prolazne i mogu se steći i zadržati samo uz veliko nespokoj-stvo i koncentracijom na materijal-ne stvari-tako je stvarni unutrašnji mir i sreća prošlih generacija bila daleko viša nego što je to dana-šnjeg čovječanstva. Stvarni mir Duše i uma je u nama kada napravimo duhovni napredak, i on se ne može steći samo gomilanjem bogatstva bez obzira kako ono bilo veliko. Ali vremena se mijenjaju i ima mnogo pokazatelja koji poka-zuju da se je ova civilizacija počela kretati od doba čistog materijali-zma ka želji za stvarnosti i istina-ma univerzuma. To se vidi kroz opći povećani interes za znanja o nadfizičkim istinama, rastućem broju onih koji su željni informa-cija o životu prije i poslije smrti, uspostavljanju metoda za savlada-vanje bolesti pomoću vjere i duhovnih načina, istraživanjima drevnih učenja i mudrosti Istoka-sve su to znaci da su ljudi sadašnjeg doba donekle uvidjeli stvarnost stvari. Tako smo došli do problema liječenja i možemo razu-mjeti da će i ono ići u korak sa vremenom i promjeniti svoje meto-de od onih grubih materijalističkih ka onima koji se temelje na nauci o stvarnostima Istine-i koji su prožeti samim Božanskim zakonima koji vladaju samom našom prirodom. Liječenje će preći iz fizičkog domena liječenja fizičkih bolesti ka metodama duhovnog i mental-nog liječenja, koje će stvaranjem harmonije između Duše i uma, odstraniti temeljni uzrok bolesti, i potom dopustiti takve fizičke nači-ne liječenja koji se mogu korisiti za potrebno liječenje tijela.

Izgleda da je moguće da sve dok medicinska struka ne shvati ove činjenice i ne napreduje u duhov-nom razvijanju ljudi-da umjetnost liječenja može doći u ruke religi-oznih redova ili onih istinskih iscjelitelja ljudi koji postoje u svakoj generaciji, ali koji su više ili manje živjeli neprimjećeni, sprječavani da slijede svoj prirodni poziv stavom ortodoksnog mišlje-nja.

Liječnik budućnosti će imati dva cilja. Prvo, on će pomagati pacijentu u spoznaji samog sebe i pokazivati mu temeljne greške koje je on možda napravio, nedo-statke i mane u njegovom karak-teru koje on treba ispraviti, i poremećaje u njegovoj prirodi koje on mora odstraniti i zamjeniti sa odgovarajućim vrlinama. Takav liječnik će trebati biti veliki pozna-valac zakona koji prožimaju čovje-čanstvo i samu ljudsku prirodu, tako da on može u svakome tko mu se obrati prepoznati one ele-mente koji uzrokuju sukob između Duše i ličnosti. On mora biti sposoban da savjetuje onoga tko pati kako da na najbolji način uspostavi potrebnu harmoniju, koja djela treba prestati činiti protiv Jedinstva i koje vrline mora razviti da bi odstranio svoje poremećaje. Svaki slučaj će zahtijevati pažljivo proučavanje, i to će biti samo oni ljudi koji će liječiti - koji su posvetili veliki dio svoga života spoznaji čovječanstva, i oni u čijim srcima gori želja za pomaganjem, koji će biti sposobni da poduzmu ovaj veličanstveni i božanski rad za čovječanstvo, da otvore oči onoga koji pati i da ga prosvijetle u vezi sa svrhom njegovog bića-da donesu nadu, utjehu i vjeru koje će mu omogućiti da pobjedi svoju bolest. Druga dužnost liječnika će biti da primjenjuje takve lijekove koji će fizičkom tijelu pomoći da stekne snagu i pomogne u smiri-vanju uma, šireći njegove vidike težnjom ka savršenstvu, i tako donoseći mir i harmoniju cijeloj ličnosti. Takvi lijekovi se nalaze u prirodi, položeni tamo milošću našeg Božanskog Tvorca za liječe-nje i udobnost čovječanstva. Neki od tih ljekova su već poznati, a za drugima se traga u sadašnje vrije-me od mnogih liječnika širom svijeta, posebno u našoj majci Indiji, i nema sumnje da kada ta istraživanja napreduju - ponovo ćemo steći mnogo od onog znanja koje je bilo poznato nešto više od prije dvije tisuće godina, i iscjeli-teljima budućnosti će na raspola-ganju biti prekrasni prirodni lijeko-vi koji su bili Božanski postavljeni za čovjeka da iscjeli svoju bolest. Tako će iskorjenjivanje bolesti ovisiti o čovječanstvu koje treba shvatiti istinu o nepromjenjivim zakonima našeg Univerzuma i sebe sa pokornošću i poniznošću prila-goditi tim zakonima-i tako usposta -viti mir između svoje Duše i samih sebe, stičući stvarni užitak i sreću života. Udio liječnika će biti da pomaže svakome tko pati da spozna istinu i da mu pokaže kojim načinima on može postići harmo-niju, da ga nadahne vjerom u nje-govu Božanstvenost koja može sve prevazići i da upotrebljava takve lijekove koji će pomoći u usklađi-vanju ličnosti i ozdravljenju tijela.